Jedna nezadovoljna putnica na svom se Facebook profilu javno požalila na Hrvatske željeznice te je detaljno opisala svoje mučno putovanje od Zagreba do Koprivnice.
Njezinu objavu Vijesti.hr prenose u cijelosti.
“Ovaj dopis prvotno sam planirala poslati HŽ-u koji ima mail otvoren za citiram: ‘pohvale i pritužbe’, i još besramno stave pohvale na 1. mjesto. Poučena prijašnjim iskustvom slanja pritužbe na navedenu mail adresu, odustajem od toga. Potpuno nepovezanom logikom, na tu prijašnju pritužbu oni odgovaraju:
‘… ispričavamo se zbog uvjeta koje ste imali na putovanju i neobavještavanja željezničkog osoblja. Molimo Vas da nam pošaljete kopiju karte koju ste kupili kako bismo mogli tražiti očitovanje mjerodavnih radnika.’
Nego, da se vratimo mi na jučerašnju večer, 14. 6. 2019. g.
Razmišljam koja smo mi hrpa tuge i jada kada sjedimo i sliježemo ramenima umjesto da se nas 150 digne na noge i pobuni. Jer ipak, u većini smo.
Ali ne.
Vlak koji treba krenuti u 18.47, kreće debelo poslije 19. Ajde, mi smo sretni što je uopće krenuo.
Do Križevaca već toliko kasni da se ‘zbunjujemo’ kad je uopće trebao doći u Koprivnicu.
U Križevcima pola sata stojimo, nigdje nikoga, osim iznimno simpatičnog konduktera koji je nažalost informiran kao i ranije spomenuta grupica od 150-ak ljudi. Nikoga (blagajna u Križevcima ne radi ili je iznimno zatvorena, imala sam vremena provjeriti) koga bi se pitalo što se, pobogu, događa u Križevcima 15+ minuta NAKON ŠTO JE VEĆ TREBAO BITI U KOPRIVNICI.
Vijesti napokon stižu poslije 20.30, tu smo do daljnjega. Vlak iz Koprivnice kasni 45 minuta, a nama navodno šalju buseve.
Koji će doći – kada? Čisto da znam, jer sam te sreće da imam koga zvati da krene iz Koprivnice, ako su busevi još u tvornici buseva (lako moguće i nimalo nevjerojatna pomisao nakon česte vožnje HŽ-om od 2008.).
Ne zna se, kaže simpatičan kondukter.
Nakon 15-ak minuta dolazi jedan (1) bus.
Logika HŽ-a: 1 vlak = 1 bus.
Nasreću, stigla sam ući u taj bus jer je većina ljudi zbunjena i ne mogu vjerovati da je stvarno došao JEDAN bus pa se gledaju i u strahu nitko ne ulazi u taj bus. Iskreno mi je žao barem 3/4 putnika koji su ostali na kolodvoru.
Kada će njima doći bus? Hoće li? Opet samo jedan ili njih više? Nažalost ne znam nikoga iz ekipe ostavljenih pa će mi ova informacija ostati zauvijek nepoznata, kao i to hoće li netko ikad uzgojiti malo srama u toj firmi i ispričati se ljudima, javiti na razglas kad kasne u startu pola sata, a imaju fensi nove vlakove (u kojima klima, uzgred budi rečeno funkcionira SAVRŠENO, toliko da ti možda i prsti na nogama otpadnu, jer jel… golišav si, vani je +35, a u vlaku i pingvini stavljaju šal), da ljudi znaju, da se možda dignu i izađu iz vlaka i odu kući. Ako im nije hitno danas ići, pa da okušaju sreću sutra.
Jer to je HŽ – lutrija. Možda dođeš na vrijeme, možda 2 sata nakon što si trebao doći. Ako se ne želiš igrati, možda bolje da i – ne krećeš.
No… taj bus (u jednini) zaustavlja se u Lepavini, koja je 10 minuta udaljena od Koprivnice. Nitko ti ništa ne govori, općenito su šutljivi. Osim kad naplaćuju dodatak od 15 kuna kad kupuješ kartu u vlaku. Onda sa sadističkim i usiljenim osmijehom, presretni što su nekome napakostili, izreknu tu novu, za 15 kuna uvećanu cifru.
U Lepavini bismo trebali ponovno presjesti na vlak. Zašto? Zato da ekipa nesretnika koja nema izbora i mora koristiti usluge Hrvatskih željeznica (a tu nažalost ima i od vrućine potpuno izludjelih roditelja s malom djecom, studenata, profesora, turista, pasa, nas koji se ni po čemu ne ističemo… a sve nas veže OČAJ, napisan velikim O sa najokrutnijim Č koje možete zamisliti) i ide iz Koprivnice u Zagreb, može prijeći na ovaj naš bus. A mi dalje njihovim vlakom. Kako je to zgodno zamišljeno.
Plus za HŽ, za kreativnost, domišljatost, vrckavost…
U Lepavini naime više ne vrijedi logika koja nikad nije ni trebala stupiti na snagu, a ta je 1 vlak = 1 bus pa mi iz 1. busa sada ne dobivamo vlastiti vlak, nego čekamo sve one možda postojeće, možda fantomske buseve koji su možda došli po naše kolege supatnike u Križevce.
Noć je prekrasna, na nebu zvijezde sjaje… u Lepavini je toplo kao u raju i ponovno počinjem osjećati ekstremitete. Moram reći da me to veseli i nemam nikakvu želju ući u vlak koji je eto maloprije dovezao putnike iz Osijeka i Budimpešte u Koprivnicu gdje ih je spojio u jednu probavnu kompoziciju u tom slijepom crijevu kako bi ih dovezao u Lepavinu, a nas sad odvezao tamo. Što vrijeme više odmiče, to se više pojačava osjećaj iščekivanja Godota i pitanje je li ovo san. Noćna mora.
Stojim na kolodvoru, ja vjerojatno izgledam kao da mi se ne želiš obratiti, pa ipak evo nakon 2,5 sata ove agonije neki novi kondukter koji izgleda, a bome i zvuči, kao netko iz “Tko to tamo peva” vikne u mom smjeru: “Ej, ver ju go?”
Ja kažem: molim? Kaže on, di ćeš ti, ovo su busevi za Zagreb.
Sad smo na ti, sad već i čavrljamo. Rekoh, hvala na ponudi, nisam zainteresirana.
Čekam oca, njemu treba 10 min autom do Lepavine. Lepavina je inače predivno mjesto, vrijedno posjeta, ako Vas put ikad navede, ako Vas HŽ ikad zaustavi ovdje, preporučam (bez ironije).
Nakon nekog vremena smirujem se, a i osjet u vratu mi se polako vraća (kako li će ovo završiti? Trebala sam ponijeti kremu protiv reume.). Tata dolazi, mi ga dočekujemo sretni i veseli (ima mjesta u autu pa zašto da se spasim samo ja?), vlak i dalje ostaje tamo, možda krene, možda ne, možda ljudi ostanu u Lepavini, 10 min od Koprivnice u 21.50, petak 14. 6. 2019. g.”, stoji u objavi ljutite putnice.
