Htjela sam upoznati drugačiji način učenja. Svjesna sam da svaki fakultet i država nude drugačiju formu obrazovanja. Zainteresiralo me, možda nije lagano, ali volim izaći iz komforne zone. Vidim to kao osobni napredak, objašnjava nam Gabriela Šipek zašto je upisala Kunstuniversität Graz, umjetničku akademiju smještenu u austrijskome gradu u kojemu će provesti četiri preddiplomske i dvije diplomske godine.
Pozornica joj je odmalena domaći teren, još otkako je u Dječjem vrtiću Maslačak krenula s glumom. LiDraNo je u osnovnoj školi bio gotovo obavezna aktivnost, a nastupala je i u sklopu đurđevačkog dječjeg kazališta. No, kako je bila dio dječjeg župnog zbora, sestra Viktorija Predragović i fra Ivan Široki poticali su je na pjevanje. Otpjevavši psalme na misi, počela je ozbiljnije razmišljati o načinu izvođenja. Tada se u njezin život umiješala profesorica Kristina Domović te je sve išlo kao po špagi, brzo i uspješno.
– Njezina požrtvovnost, način na koji je radila s nama, potaknuli su me da dam sve od sebe – ističe djevojka iz Kloštra Podravskog.
Ne voli podbaciti, kaže, želi da je sve kako treba. Tijekom srednjoškolskih dana, pohađajući Opću gimnaziju Petra Preradovića u Virovitici te srednju Glazbenu školu Jan Vlašimsky, nerijetko je imala pune ruke posla. Razni nastupi ispunjavali su rupe između školskih obaveza. Ali, ne žali se. Obitelj je uvijek bila tu, podržavala je kada je bilo potrebno.
– Posebno me impresioniralo što su jedni drugima pomagali prije teorijskog ili slušnog dijela. Nisam to očekivala u stranoj zemlji u kojoj nikoga ne poznaješ. U Grazu sam nailazila samo na pozitivu, pomoć ako sam trebala, što mi je bilo vau! – dodaje Gabriela, opisujući prijemne ispite za akademiju na koju je krenula u listopadu, potpuno se preselivši u alpsku zemlju koja joj, gledajući sporazumijevanje, neće biti strana jer odlično govori njemački jezik.
“Na scenu je potrebno donijeti sebe kao cjelokupnog umjetnika.”
Klasična glazba, djela starih majstora, arije, duhovne šansone i liedovi, odnosno pjesme njemačkoga govornog područja, ono je što Gabriela izvodi. U slobodno vrijeme, pak, sluša klasiku, ali i rock te balade. Ne hard rock, napominje uz osmijeh, pa vrlo zrelo nastavlja kako je dijete, žele li ga roditelji približiti klasičnoj glazbi, potrebno usmjeravati. Velik utjecaj, uvjerena je, ostvaruje svakodnevna okruženost popularnom glazbom koja nam ulazi u uho gdje god se nalazili.
– Ne mislim da je manje vrijedno jer nije klasika. Jednako tako, vidljivo je kako se manje umjetnički kvalitetne pjesme visoko penju na ljestvicama, iako to možda ne zaslužuju. U tome dijelu više prelazimo u showbiznis – smatra Gabriela koja je za ePodravinu, u utvrdi Staroga grada u Đurđevcu, otpjevala Z onkraj Drave, a što možete poslušati u nastavku.
Framafest u Sarajevu 2018., koncert u svečanom foajeu u osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu te splet nastupa u Domu kulture u Pitomači gdje je pjevala uz bok velikim imenima poput Gabi Novak, Jacquesa Houdeka ili Hrvoja Hegedušića, uz pratnju Zorana Mišolongina i Matije Dedića, ističe kao posebno drage trenutke dosadašnje karijere.
– Volim, kada je neki koncert i kada izvodim pjesme na stranome jeziku, publici dati tekst i prijevod istoga. Na taj način mogu bolje doživjeti, razumjeti pjesmu. Na scenu je potrebno donijeti sebe kao cjelokupnog umjetnika, posebice u arijama gdje je važno mnogo toga dočarati. Tada do izražaja dolazi i glumački dio – objašnjava nam mlada glazbena umjetnica.
Osjeća strahopoštovanje prema himni koja, izričito kaže, mora biti savršena!
Da bi bila uspješna, potrebno je trenirati, stalno vježbati. Pauzu od mjesec dana uzme tek za vrijeme ljeta. Inače redovito radi, prati kako funkcioniraju glasnice, dijafragma ili, recimo, disanje.
– Naše tijelo je naš instrument. Puno nam mišića pomaže u izlasku tona. Mišići pamte, ali da bi mogli pamtiti, potrebno ih je trenirati. Važno je ići naprijed. Ne ostaješ na mjestu, već ideš unatrag – priča.
Neovisno o pripremljenosti i priviknutosti na izlazak pred velik broj ljudi koji će vas gledati i slušati, i dalje ima pozitivnu tremu. Strahopoštovanje je, s druge strane, ono što osjeća pjevanjem himne. Ona mora biti savršena, izričito govori.
– Svakako se vidim na sceni. Vjerujem kako rad s ljudima neću izbjeći jer to volim. A kako će se to manifestirati, još ne znam, opcije držim otvorenima – zaključuje.
https://www.facebook.com/epodravina/videos/625768934768362/
