Poplave koje je prouzročilo prelijevanje potoka Koprivnica iz njegova korita glavna su tema ovog tjedna u Koprivnici. Dosad smo čuli različita tumačenja nadležnih službi i ustanova, no potražili smo i jedno neovisno mišljenje, i to kod uvaženog samostalnog koprivničkog biologa Gorana Šafareka.
Kakvo je vaše mišljenje, tko je odgovoran za veliku poplavu koja je u srijedu pogodila Koprivnicu?
– Dok građani zbrajaju štete, ali i strahuju od novih šteta, treba hladne glave analizirati štete od poplava i naći uzroke da bi se otklonile ili barem ublažile budući put. Problem poplava je složen i ne postoji magično rješenje. Sasvim je jasno da su za potok odgovorne Hrvatske vode. Da li su županijske i gradske strukture mogle bolje reagirati, teško mogu reći sada, a i nisam stručnjak u tom polju, ali realno sumnjam. Ovdje se radi o bujici koja je nastala preko noći, dok se kod Drave zna često i nekoliko dana unaprijed da dolazi vodeni val. Isto tako, da su i znale, teško bi se moglo i nešto posebno napraviti. Potrebno ja jako mnogo ulagaja u infrastrukturu, a to si ne mogu priuštiti i mnogo veći gradovi. Postoje montažni zečji nasipi, no to nije nimalo jeftino.
Na koji način bi se ovakve poplave mogle spriječiti?
– Uvijek je bolje spriječiti nego liječiti pa za početak samo malo o prirodi poplava i štete koje one donose. U globalu, štete od poplava svuda u svijetu nastaju na ovaj način. Iako vlada mišljenje da čovjek može pobijediti prirodu, posljednje poplave govore suprotno. Dok su poplave prirodan fenomen u rijeka baš kao cirkulacija krvi u čovjeka, štete od poplava su djelo čovjeka. Treba dakle razlikovato poplave i štete od poplava – to nije isto! Stoljeće tradicionalne obrane od poplava, deseci utrošenih milijardi na tehnički pristup, no poprave i dalje haraju, dokaz su neučinkovitosti, ali i nerazumijevanje složene hidrologije i dinamike rijeka. Nestanak šuma u planinama i brdima stvara bujice na planinama i voda sada putuje mnogo brže prema nizinama (šume upijaju vodu i reguliraju padaline u tlu). Regulacija planinskih i brdskih potoka i rječica također ubrzava ovaj proces. Regulacija rijeka u nizinama, odnosno njihovo pretvaranje u ravne kanale dalje pogoršava problem jer se ubrzava i skraćuje tok rijeke. Prirodna poplavna područja, bazeni koji bi nas inače štitili od poplava, se odvajaju od rijeka, isušuju ili urbaniziraju. Rijeka se ubrzava i postaje tempirana bomba, jer regulirano korito ne može primiti ogromne količine vode i samo je pitanje gdje će se razliti. Strategija brzog prolaska vodenog vala izuzetno je loša jer se voda samo nakuplja i problem se prenosi nizvodnim susjedima. Danas smo to mi. Održavanje kvalitetnih nasipa je ključno, samo ne direktno uz rijeku već šire, da uključe prirodna poplavna područja. Veliki problem je i intenzifikacija poljoprivrede u najnižim poplavnim područjima – to su trebali ostati pašnjaci koji podnose poplave, a i domaće životinje su tome uvelike prilagođene.
Je li spas za Koprivnicu podizanje većih nasipa uz potok Koprivnica?
– Voda koja je ulazila u kuće i dvorišta je ogromnim dijelom pala ne u Koprivnici već u krajevima uzvodno. Bez šumskog pokrivača, a posebice katalizirana asfaltnim cestama, brzo, jako brzo došla je do najnižih dijelova. Dakle, nazivnik i ovih poplava, kao i svih drugih je što se potok ili rijeka nema nigdje rasteretiti putem. Rijeke su tako stisnute i regulirane da s voda samo nakuplja, nakuplja i nakuplja i kad dođe do grada, malo se tu što može pomoći. Dakako, mogu se podići još i veći nasipi, no to je samo otklanjanje posljedica, ne problema. Konačno, ta strategija nije nikada do kraja uspjela. Ljudi često zahtijevaju da se čiste vodotokovi. To je vrlo opasno! Čišćenje potoka je učinkovito samo na kratkim odsječcima rijeka i potoka u naseljima, te na odvodnim kanalima iz polja i naselja, tako da ne dolazi do čepova i da se što prije izvede vodeni val. U svim ostalim slučajevima, a to je najveći dio prirodnih vodotoka, trebalo bi imati što manje intervencija u samom koritu, jer regulacija ubrzava rijeke, stvara bujicu, odsijeca ih od poplavne nizine, odnosno prirodnih primaoca visokih voda.
Kad pogledamo potok Koprivnicu, on je velikim dijelom samo ružan kanal bez ikakvih prirodnih značajki. Malo ljudi zna de se prije desetak godina regulirao cijeli dio u Općini Sokolovac i po mojem mišljenju tamo to nije bilo potrebno u takvom opsegu, ako i uopće. Potok Koprivnicu ja sada vidim kao kanal kojim voda jako brzo dolazi do Koprivnice! Da, znam, ljudi se žale da potok plavi polja ili livade, ali da li se isplati braniti (i to jako skupo) pojedino polje, pogotovo ako je ono jako nisko i inače sklono poplavama, ali time stvoriti opasnu bujicu? Ja ne znam koja je bila cifra za regulaciju potoka u Sokolovcu, ali imam dojam da je bila astronomska. Mi dakle moramo dopustiti potoku ili rijeci da se prije naselja kontrolirano izljeva, a bujica uspori. Dakako, ima tu još mnogo lokalnih faktora koji utječu na situaciju, poput prometnica, mostova i drugih intervencija koje mogu pogoršati ili olakšati situaciju. Treba pažljivo analizirati sve utjecaje, ali u načelu mi trebamo rasteretiti vodotok prije nego postane opasan. To postižemo tzv. revitalizacijom ili oživljavanjem rijeka, što možda zvuči kontradiktorno, ali to je dugoročno najbolji način. Konačno, to je praksa u Europi. Dakako, tu je pitanje možda i poljoprivrede, ali bolje je da voda plavi močvarna i poplavna područja nego polja. Također, bolje je i da plavi sama polja nego mnogo vrijedniju imovinu kuća i industrije.
Kako je to riješeno u inozemstvu?
– U mnogim zemljama (npr. Njemačka, Francuska itd) država otkupio dio ugrožene zemlje uz same vodotokove, jer je to jeftinije nego ulagati u iznimno skupu, tehnički orijentiranu obranu od poplava. U konačnici je to i mnogo učinkovitije. Jednostavno, ne možemo imati ovce i novce pa moramo birati jeftinije i učinkovitije rješenje!
Jedino treba tehničkim mjerama provesti vodeni val prođe kroz naselje. Čak i u gradovima koji su preveliki, a područje urbanizirano, rijeke se revitaliziraju u samom četvrtima, npr. Londonu, Los Angelesu i nekim drugim! U svim tim naprednim projektima održive obrane od poplava i revitalizacija rijeka sudjeluju cijeli niz struka, da navedem samo nekoliko: prostorni planeri, geografi, hidrolozi, hidromorfolozi, urbanisti, hidrograđevinari biolozi, kemičari…
Zar se o nečem sličnom nije razmišljalo i u Koprivnici?
– Na žalost, Hrvatske vode su prije nekoliko godine propustile upravo nešto tako. Postojali su planovi da se preko IPA projekta napravi plan oživljavanja potoka Koprivnica koji bi sadržavao više komponenti – od rekreacije do održive obrane od poplava, no u zadnji čas je Bistra odustala. Ja sam tada stekao dojam da njima nije do rješenja problema već samo da novaca. Zato se bojim rješavanja situacije na potoku Koprivnica (te svih ostalih vodotokova u RH) od strane Hrvatskih voda gdje su skoro samo građevinci (pogotovo oni koji odlučuju) i to oni koje EU stručnjaci opisuju ovako: “…U pogledu zaštite od poplava, hrvatska vodna administracija je i dalje usredotočena na tradicionalne, tehnički orijentirane mjere i nije zapravo svjesna pomaka u shvaćanju koji se dogodio u zemljama članicama. Intenzivna tehnički orijentirana zaštita od poplava i održavanje vodotoka već su uzrokovali, osobito u panonskoj regiji, značajne štete… Povrh toga, navedeni koncepti integriranog upravljanja poplavama u Europi su se pokazali ekonomski prihvatljivijima nego tradicionalna tehnička rješenja….”.
Što vi predlažete kao rješenje za obranu od poplava u Koprivnici?
– Dajem, globalno, od znanosti i moderne struke (što Hrvatske vode svakako nisu) prihvaćeno rješenje, samo ga treba prilagoditi lokalnim potrebama. Problem je iznimno složen, kao i rješenje. Dakle valja primijeniti najbolji spoj tehničke obrane od poplava (ponajprije u naseljima, industriji, uz prometnice) i one moderne, ekološke (ponajviše u šumama, livadama i ostaloj ekstenzivnoj poljoprivredi). To je dinamičan sustav inženjeringa baziran na integriranom sustavu mnogih struka i korisnika. Ono zahtijeva promjenu shvaćanja rijeka i njihovih poplavnih područja, optimizaciju korištenja prostora, npr. povratak poplavnih pašnjaka. Jedno od glavnih rješenja obrane od poplava je vraćanje rijeka u prirodno stanje odnosno revitalizacija prirodnih poplavnih i močvarnih područja, sve to unutar kvalitetnih nasipa. Ipak, ključ rješenja je što više odvojiti nasipe od rijeka tako da rijeka ima prostora da plavi unutar njih, a ne da plavi gradove i sela. Jedino bi kroz naselja i industriju trebalo što brže provesti vodeni val i potom malo pomalo dopustiti da se voda izljeva u prirodne retencije – spoj tradicije regulacije rijeka u naseljima i modernog razumijevanja rijeka. Primjeri Kopačkog rita i Lonjskog polja pokazuju valjanost ovog pristupa. Ovakav pristup promovira EU koja obnavlja svoje rijeke radi održive obrane od poplava – zaključio je Šafarek.
{webplayer video=https://www.youtube.com/watch?v=TqsgV4P0xmE type=youtube}
TKO JE GORAN ŠAFAREK?
Goran Šafarek rođen je 1977. u Koprivnici gdje je završio osnovnu školu i opću gimnaziju. Diplomirao je na biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu na kojemu se i zaposlio kao znanstveni novak – asistent.
Radio je na znanstvenom istraživanju fitoplanktona Jadranskog mora. Sudjelovao je na projektu Jadran (hrvatski nacionalni monitoring program jadranskog mora). Bio je član uredništva znanstvenog časopisa Acta botanica croatica. Sada radi kao samostalni biolog, publicist, fotograf i snimatelj.
Sudjelovao je na brojnim projektima poput projekta UNDP-a na restauraciji močvarnih staništa uz rijeku Dravu, na predloženom projektu UNESCO-vog Biosfernog rezervata Drava-Mura te na biološkoj inventarizaciji uz rijeku Dravu pod vodstvom Svjetskog fonda za zaštitu prirode (WWF), RiverWatch… Godine 2008. započeo je inventarizaciju ptica i biljaka, a 2009. inventarizaciju staništa u Posebnom zoološkom rezervatu Veliki Pažut te potom kartiranje staništa Drave. Zabilježio je da se na Velebitu, nakon pedeset godina opet u Hrvatskoj pojavila rijetka vrsta ptice Charadrius morinellus. Radio je na više projekata povezanih s turizmom i održivim razvojem uz rijeku Dravu – izrada biciklističkih staza, poučnih staza, brošura, kasnije na razvoju turizma promatranja ptica. Radi na razvoju ekološkog turizma i turizma promatranja ptica. Surađivao je s Turističkom zajednicom grada Nina. Radio je na projektu UNDP-a (COAST program) na zaštititi i održivom razvoju muljevito-pjeskovitih staništa Zadarske županije. Pokrenuo je edukativno-promotivni projekt Rijeke Hrvatske www.crorivers.com.
