Tri je pobjede Slaven Belupo upisao ove sezone. Jedna je ostvarena protiv direktnog konkurenta za ostanak, Hrvatskog dragovoljca. Ostale dvije? Prvo je pao zagrebački Dinamo, a onda i splitski Hajduk. Od četverolista najboljih klubova Prve HNL, tu su još Osijek i Rijeka. Dok su protiv Osječana Farmaceuti izvukli bod u Gradskome vrtu pa izgubili kod kuće 0:2, Riječani su slavili 2:1, i to preokretom u premijernoj utakmici Zorana Zekića na klupi koprivničkog prvoligaša.
U bilježnicu savladanih ligaških zmajeva, danas su, u 17. kolu, koprivnički nogometaši pokušali upisati i Rijeku.
U utakmicu su, podsjetimo, ušli s neugodnim porazom od Mladosti iz Ždralova, hrvatskog trećeligaša. Par dana ranije, u znatno bitnijem susretu, nadigrali su Dragovoljac. Rijeka je, s druge strane, u šokantnoj završnici na Rujevici poražena od Splićana, što strateg Goran Tomić svojim momcima nije zamjerio.
Startnih 11
Čović je i danas bio startni vratar Zekićeva sastava. Čvrsti blok ispred njega činili su van Bruggen, Božić, Soldo i Bosec. Potonja dvojica čuvala su bočne strane. Marina je, kao i uvijek, bio u srcu terena s Caimacovom. Utin, Glavčić i Zvonarek bili su ofenzivna podrška čistoj špici – Krstanoviću.
Tomić je u početnih 11 uvrstio vratara Zlomislića, stopere Velkovskog i Smolčića, desnoga beka Tomečaka i lijevoga Vukčevića. Trojac u sredini bili su Selahi, Čerin i Pavičić. S vrha je prijetio Drmić, a s krila Abass i Murić.
Glavni sudac utakmice bio je Zdenko Lovrić. Uloga prvog pomoćnog pripala je Nikoli Kečkišu, a drugoga Dini Knezu. Četvrti arbitar zvao se Goran Pečarić, dok su u VAR sobi, fino na toplome, svoje mjesto pronašli Ante Čuljak i Jerko Crnčić.
Raspoloženi Zvonarek i sve gušća i gušća magla
Nedavno je, prigodno je prisjetiti se, Zekić komentirao maglovite, rubno regularne uvjete utakmice odigrane u Velikoj Gorici. Pitao se tada za koga se taj dvoboj uopće igrao. Bilo kako bilo, magle je danas bilo i na Apašu. Ipak, navijačice i navijači, kao i gledatelji iz svojih kućnih naslonjača mogli su koliko-toliko, s vremena na vrijeme, pratiti događanja na hibridnom travnjaku. Kada smo već kod magluštine, sjetili smo se utakmice koja se, kažu izvještaji, valjda su točni, odigrala u Osijeku. Kako je u Gradskom vrtu igrati dok je magla svuda, magla oko vas, prisjetite se ovdje.
Iako je bivala sve gušćom i večeras u Koprivnici, lako se moglo razabrati kako je Zvonarek bio iznimno raspoložen, upisavši par driblinga, oduzetih lopti pa i pokretanja Zekićeva presinga koji malo pomalo dobiva konture. Da želi igrati hrabrije i odlučnije, oduzimati loptu što je bliže suparničkim vratima, Zekić je višeput prezentirao uzvikom: “Ostani gore!”
Premijernu ozbiljnu priliku zabilježili smo u 20. minuti kada je nakon ubačaja iz kornera pucao Marina. Zlomislić je intervencijom spasio goste.
Na idući pravi pokušaj čekali smo 15-ak minuta. Srećom, akcija nije išla uz desnu liniju domaćina, tamo kod reklama, jer ne bismo prepoznali aktere, s obzirom na to da je magla lagano otežavala odigravanje utakmice.
Dakle, Marina je uzeo loptu na sredini terena uz negodovanje gostiju koji su, valjda, tražili prekršaj. Brzo ju je dobronamjerni, nerijetko požutjeli veznjak predao Bosecu. Još s pogotkom protiv Dragovoljca na pameti, pokušao je ponovno upisati se u strijelce. Vagnuo je braniča Rijeke i uz uzdahe Podravaca puknuo pored vratnice.
Do kraja prvoga dijela, kao i tijekom svih 45 minuta, mogli smo uživati u pjesmi Armade. Prilika nije bilo te se na odmor otišlo s nulom na semaforu, ali uz vrlo dobar nastup domaćih.
Napetih 45 minuta
Drugi dio započeo je seobom naroda. Ne onom koja se zbivala oko 5. stoljeća, već odlaskom navijačica i navijača s pokrivenog dijela tribina na nepokriveni, kako bi se barem za koji korak približili terenu i opravdali 40 kuna uloženih u ulaznicu te zapravo, kad su već došli, vidjeli utakmicu.
A kada su se smjestili par redova niže, taman postavili meki materijal na koji će sjesti i naoštrili oči kako bi se probili kroz maglu, pao je pogodak. Gosti su ubacili iz kornera, a najbolje se u skoku snašao jedan od Riječana, dovevši ih u vodstvo. Oprostit ćete nam, teško je bilo vidjeti tko je zabio, ali brojne kamere vjerojatno su ulovile njegovo lice. Bilo kako mu drago, 0:1.
Vid nam se polako počeo navikavati na ekstremne uvjete. U 55. minuti uočili smo kako je Glavčić lijepo pucao iz voleja s 20-ak metara. Ne misli vratar Zlomislić ništa zlo spram Slavena, njegov je posao jednostavno spriječiti prolazak lopte do mreže pa je tako zaustavio udarac kreativnog veznjaka.
Digresija: Oko 60. minute ulovili smo trenutak i provjerili dostupne servise kako bismo utvrdili strijelca dotad jedinog pogotka. Bio je to Krstanović. Napadač Farmaceuta loptu je spremio u vlastitu mrežu.
“Tooo”, povikale su tribine u 65. minuti s nadom kako će odbijena lopta Laušićeva udarca prevariti riječkog čuvara mreže i pronaći put do vratiju. Nije, odbila se u korner.
Iako su Zekićevi izabranici igrali bolje, zabijali su Tomićevi puleni. U 70. minuti na 0:2 udarcem glavom povisio je Drmić, najbolji strijelac lige, nakon ubačaja Murića. Sucu Lovriću tom su prilikom upućeni brojni zvižduci jer je žutim kartonom kaznio Zekića koji je protestirao netom prije akcije koja je rezultirala pogotkom, tražeći prekršaj za svoju momčad na sredini terena.
Dobra igra nagrađena je konačno četiri-pet minuta kasnije. Prednost je smanjio Caimacov. Pogodio je moldavski nogometaš s 20-ak metara i tako iskoristio izgubljenu loptu Rijeke.
Inače, magla se zadnjih 20-ak minuta podigla, razrijedila, štogod, čime su uvjeti poboljšani. Dobro smo, stoga, vidjeli kako je glavom opasno desetak minuta prije kraja tukao Smolčić. Lopta je gotovo lizala vratnicu.
Hadžić, koji je par trenutaka ranije ušao u igru, neometan na rubu kaznenog prostora primio je dugu loptu Čovića. Okružen riječkim braničima, iščeprkao ju je, puknuo i pogodio Smolčića u ruku. Nije se kapetan gostiju protivio odluci glavnog suca kada je pokazao na bijelu točku.
Činilo se kako će Slaven ugrabiti više nego zasluženi bod. Jer, ipak oko 75 posto udaraca s bijele točke bude realizirano. Ali, ne i ovaj. Baš je Hadžić odlučio uzeti loptu. Gađao je njemu dolje lijevo. Zlomislić, opet ne misleći ništa zlo, bacio se baš tamo i lakše od očekivanog postao mnoštvom zagrljeni heroj ekipe. Mogao je bosanskohercegovački napadač to i bolje izvesti.
Vučkić je, spomenimo, mogao zaključiti utakmicu. Izašao je sam na Čovića koji je njegov pokušaj obranio.
Rezultat se više nije mijenjao. Bila je to deseta pobjeda Rijeke, odnosno 33. bod. Farmaceuti su na tri slavlja i 13 bodova, šest više od posljednjeg Dragovoljca koji je minimalnim rezultatom u ranijem terminu izgubio od Gorice.