Sezona 2023./24. bit će jedna od onih koje ćemo brzo zaboraviti, kako mi u medijima, tako i simpatizeri i navijači, a pogotovo oni uključeni u funkcioniranje Slavena Belupa.
Uvjerljivo predzadnji na ljestvici, dvije trenerske smjene, defile brojnih igrača koji se “nisu snašli”, dvije prilično različite filozofije nogometa, sukobi i netrpeljivosti u svlačionici, teren nedostojan ni za niželigaški veteranski nogomet, gledatelja kao na kakvom filozofskom skupu… To je otprilike kratki rezime protekle sezone u kojoj možemo biti zahvalni nogometnim bogovima što postoje klubovi poput Rudeša.
Deja vu, rekli bismo, jer bilo je sličnih situacija i ranijih sezona kad smo se “vukli” na račun klubova kojima je na čelu pisalo “ispadanje”. Jedina svjetla točka – složit će se većina – su Podravske štuke, mlada navijačka ekipa koja je gubila glas na svakoj utakmici i bodrila “plave” koliko je mogla. Zvuči defetistički, no tako je – kako je. Finale Kupa juniora uzet ćemo sa zadrškom. Velik je to uspjeh – no bit će potvrđen budu li bar tri ili četiri igrača iz rostera danas, sutra nositelji igre Slavena. Imamo pravo na sumnju.
Svaka sljedeća sezona je ključna, ili…
Iz sezone u sezonu nadamo se određenom zaokretu u funkcioniranju kluba, sljedeća sezona je ključna, ovaj trener je taj, pa se donose strategije… No, na kraju se opet vraćamo na isto – nikakvog značajnog pomaka nema. Prije nego li uopće krenemo analizirati proteklu sezonu treba si iskreno priznati, Slaven Belupo treba naći vlasnika. Privatnog, koji se neće bojati odriješiti “kesu” i koji će dići klub na razinu dostojnog današnjeg hrvatskog prvoligaškog nogometa. Sve ostalo nije vrijedno spomena. Činjenica jest da je Koprivnica mala sredina, marketinški vjerojatno nezanimljiva – no netko valjda može vidjeti interes.
Prije svega ulaganjem u skauting i infrastrukturu, jer nogometaša poput Lovre Zvonareka koji bi u klupsku blagajnu mogao “utrpati” više milijuna eura – ima. Samo ih treba tražiti i na kraju kad ih pronađete s njima znati “baratati”. I to je pitanje s kojim se može zabaviti jedino onaj koji ulaže svoj novac i vidi svoj interes. I, da – treba biti dobar s velikim klubovima, pa i susjedima i ne likovati kad ih “gurneš” u drugu ligu. Obije se to o glavu.
Slaven Belupo: Kvaka 22
Do tad, nema nikakvih naznaka da bi se Slaven mogao hrvati s većinom klubova – jer, riječ je o proračunu. Slaven ima ili 8. ili 9. budžet lige, a na plaće igrača lani su trošili u razini Varaždina. Jedino je Rudeš trošio manje. Farmaceuti ovise o uplati glavnog sponzora Belupa, to jest Podravke, to jest Martine Dalić. Tu dolazimo do Kvake 22. Sponzorska uplata od gotovo 1,5 milijuna eura je takva jer su i rezultati takvi, a rezultati su takvi jer je i uplata takva kakva jest. No, Belupo ne možemo kriviti – jer marketinški, kad gledamo što za taj novac dobiju, teško da mogu imati pokriće. “Martina, hvala”, bilo bi lijepo reći.
Kad je već riječ o analizi protekle godine, treba dodati kako je i Varaždin u sličnim, možda i većim problemima no uspjeli su privesti sezonu kraju na 6. mjestu i osigurati, ako ništa drugo barem kojih 140.000 eura više od TV prava od Slavena iz sponzorske kasice. I uz ovakve prilike u i oko kluba činjenica jest da bi se moglo pofajtati i za gornji dio ljestvice, no menadžeriranje se u tom smisli mora “okrenuti” za 180 stupnjeva.
Kanta za napucavanje
Slaven je u sezoni primio 69 golova (jedino je Rudeš primio više op.a.), gotovo dva po utakmici, pa kad biste htjeli uzeti i bod, računajte, morate zabiti barem dva. No, Farmaceuti su tresli mrežu tek 43 puta – stoga i ne čudi 21 poraz u sezoni (jedino je Rudeš upisao više poraza op.a.). Na početku sezone stigao je surinamsko-nizozemski stručnjak za totalni nogomet Ricardo Moniz, a dobio nogometaše koji su totalno suprotno. Nakon što nije išlo, stigao je legendarni Roy Ferenčina i morao okrenuti filozofiju za 180 stupnjeva. Jedno vrijeme je išlo, no onda su krenule “igre prijestolja” u svlačionici pa je sve završilo.
Klupu je pred kraj preuzeo pomoćni mu trener Ivan Radeljić, također legenda kluba. On će, pričaju kuloari, dobiti priliku preko ljeta pripremiti novi Slaven. Neki igrači pričaju nam kako je beskrupulozan u svlačionici i da je pošteno načestitao “zvijezdice” zbog nedostatka borbenosti i zalaganja. Može li mu tko zamjeriti?
Muke za Radeljića
No, imat će Radeljić jedan veliki problem – tko će htjeti doći, a koga će mu to lobiji “gurati” u momčad. Erceg je praktički već dogovorio dolazak u Slaven, da bi na kraju rekao “bok” i našao novu sredinu. Navodno je i Trajkovski bio blizu, no onda je počeo zabijati za Hajduk i apetiti su mu s razlogom porasli. Ponajbolji igrač Mioč također nije htio potpisati novi ugovor pa pred kraj sezone nije ni igrao. Murić koji je stigao kao rješenje za odlazak Hoxhe nije glavom “u nogometu” pa je propao i taj eksperiment. Radeljić će, kao i njegovi prethodnici, morati čekati “duboko” u pripremama i vidjeti što je ostalo od tržišta (čitaj: onih koji si nisu na vrijeme našli angažman op.a.).
Pretpostavljamo, negdje u 7. ili 8. kolu opet nešto neće štimati i opet će glavni krivac biti trener. Uđe li u prvu ligu Rudeš…, pardon Zrinski eto razloga za nadu. Bude li Šibenik taj, u Slavenu bi trebali biti vrlo oprezni jer – da ne objašnjavamo previše čitajte OVDJE.
