Kad je završio Ekonomski fakultet, nekako je prirodno počeo razmišljati o tome kako će prehraniti svoju obitelj, prisjeća se Ivan Katavić vremena kada je odlučio otvoriti prvi KTC dućan. Osnivač i direktor KTC-a dobitnik je ovogodišnje Zlatne kune za životno djelo, a tim povodom odlučili smo mu nakon konferencije za medije postaviti par pitanja.
Zamolili smo ga da nam kaže što je to što je prije tih 26 godina bilo u glavi mladog Ivana, a da ga je ponukalo da otvori prvi dućan. Vođen savjetom vlastite majke koji mu je uputila kad je otišao iz obiteljske kuće i krenuo u poljoprivrednu srednju školu, a koji glasi “Dabogda se vratio nikad, ako se vratiš da me osramotiš”, odlučio je postati uspješan čovjek. I tako je prije 26 godina počela njegova priča.
– Čovjek ode u Austriju, Njemačku i onda vidi trgovački centar, vidi gužvu i postane svjestan da kod nas toga nema. Pa se pita zašto toga nema kod nas. Tako sam se i ja pitao. Prirasla mi je srcu ta tehnologija, taj način kupovine koji sam vidio u tamošnjim trgovačkim centrima pa pomislio ako oni mogu, a Bože moj, možemo i mi. Znaju oni koji me poznaju da nastojim uvijek biti prvi pa ako pogodim, pogodim – prisjeća se Katavić svog početka.
Druga misao vodilja, nakon spomenutog majčinog savjeta, bila je da mora biti konkurentan i proizvodima i cijenom ako će krenuti u ovu vrstu posla. Prvi centar bio je upravo onaj u Križevcima, lagano je Katavić krenuo, a kako kaže, zapošljavao je kadrove po potrebi i po sposobnosti.
– Pratili smo taj prvi centar s velikim oprezom, a kad smo vidjeli da je uspješan pomislili smo, dobro, zašto ne bi otvorili i drugi. Digao sam kredit, založio postojeći KTC i vodio se mišlju “ako izgubim sve, opet sam na svojemu“. Uspio je i drugi pa je došao treći, četvrti… – sjetno govori Ivan Katavić.
I dan danas Katavić kaže da on i njegov tim ne broje koliko dućana imaju, već gledaju kako koji radi i koliko je uspješan, na dnevnoj bazi analiziraju količinu prometa, bave se sistematizacijom formiranja cijena proizvoda, svaki mjesec rade periodične obračune kako bi iz mjeseca u mjesec, sitne greške koje ako se i dogode znali ispraviti.
– Kad smo došli do određenog nivoa, krenuli smo s poljoprivrednim dijelom, pa ugostiteljstvo, tri hotela imam u Makarskoj, uz gotovo svaki centar imamo restorane, onda smo krenuli i s benzinskim postajama. Nikad nismo bili okupirani time da budemo najveći i najbolji, bili smo okupirani time da stvorimo to nešto što je dovoljno za naše potrošače – rekao je Katavić.
Bio bi sretan, kako kaže, da može zaposliti i pet tisuća ljudi, ali on želi pet tisuća sretnih, zaposlenih ljudi. U ovom trenutku u tijeku su pregovori o podizanju plaća postojećih 1400 zaposlenika, a poznato je kako od 1. siječnja naredne godine svi zaposlenici KTC-a neće raditi nedjeljom. Rađaš se, živiš, umireš, ali treba sretno živjeti, govori Katavić. Sve zaposlenike gleda kao svoju obitelj, zove ih svojom porodicom. Ovo je čovjek koji se između ostalog vodi i mišlju da osim što svoje zaposlenike doživljava kao porodicu isto tako smatra da ako je radnik dobar i ako taj radnik ima djecu, radije će zaposliti njih nego nekog drugog, “jer ako je roditelj dobar, dobra su i djeca”, objašnjava Katavić. Uvijek ponavlja da ima i svoj rukovodeći tim kojemu vjeruje, bez kojega on danas ne bi imao sve što ima. Sinovima Ivici i Siniši, prepustio je rukovođenje. Nema više potrebu obilaziti trgovine, nema više potrebu brinuti se o svemu.
– Dok god mene svaki ponedjeljak čekaju papiri koji mi govore da su svi računi podmireni i da mi na računu ostane još par milijuna kuna, ja se nemam potrebu više u sve uplitati, jer znate vrijeme leti i meni je moje preletjelo i to jako brzo. Tako će i vama pa vam savjetujem da budete svjesni toga da danas radite jedno, sutra će te možda raditi nešto drugo, tko zna što život nosi, ali sačuvajte svoje zdravlje. To čuvajte najjače što možete – savjetuje Ivan Katavić.
Katavić će biti sretan ako uz njegova dva sina barem netko od šestoro unuka poželi raditi i nastaviti graditi KTC, ali to od njih nikad neće tražiti niti zahtijevati.
– Ovo još ni svojim unucima nisam rekao. Savjetovao bih im, ako će htjeti raditi u obiteljskoj firmi, da krenu od nadzora. Tamo će najlakše upoznati firmu i djelovati bez štete i to zato jer će iznad njih biti netko tko će sve znati kanalizirati. Firma treba živjeti, zbog ljudi koji su dolje. Naša firma je osigurala dobar život do kraja vijeka generaciji mojih sinova i njihovoj djeci. Ali težim i dalje napretku i to zbog moje porodice koja broji 1400 zaposlenika – rekao nam je Ivan Katavić.
Katavić upravo zbog toga više na daje prostora mogućim greškama, trudi se sa svojim timom stvoriti modele kojima će biti zadovoljeni i potrošači i oni. Vjeruje im maksimalno i daje im za pravo da mu predlažu ideje, jer svijet ide naprijed i on je toga svjestan. Više glava na okupu je uvijek pametnije. Za kraj, upitali smo našeg sugovornika što misli gdje bi danas bio da čitavo ovo vrijeme nije imao podršku obitelji te da njegovi sinovi Ivica i Siniša nisu pokazali interes da se uključe u obiteljski posao.
– Možda bi mi bilo teže, ali ako sam krenuo i godine i godine truda i rada iza sebe ostavio, ne bih mijenjao svoj kurs. Sigurno bih drugim kadrovima dao više povjerenja, firma bi i dalje živjela. Možda bi ja tu bio onda češće, ali ne zato jer im ne vjerujem već zato da im pomognem. Nikoga ja ne bi ni želio tu na silu, tako se samo guši kreativnost – zaključak je Ivana Katavića, dobitnika ovogodišnje Zlatne kune za životno djelo.
