Ludbrežanka Marina Krleža jedna je od najaktivnijih domaćih influencerica, ima profil na platformi OnlyFans i bavi se seksualnom edukacijom Balkanaca.
U razgovoru samo za portal ePodravina otvoreno odgovara na pitanja iz područja seksualnosti, seksualnim navikama naših sugrađana, platformi OnlyFans, te kako je ovom škakljivom temom uspjela izgraditi održivi poslovni model.
Vaš je rad na području detabuizacije seksualnosti krenuo pokretanjem portala Seksoteka 2016. godine. Nakon toga, uslijedilo je organiziranje zanimljivih večeri poezije, gostovanja u brojnim podcastima, pa i prebacivanje na društvene mreže. Danas s odmakom od nekoliko godina, kakav je dojam, je li se od početne točke nešto pomaknulo, jesu li Hrvati educiraniji po pitanju intime nego tada?
Definitivno jesmo. Puno se lakše danas govori o seksualnosti u javnom prostoru, ali ipak nedovoljno da bi se moglo nazvati zdravim i normalnim diskurzom kao što je slučaj u, recimo, skandinavskim zemljama. Ako uzmete za primjer hrvatsku nacionalnu televiziju i švedsku nacionalnu televiziju, razlika po pitanju otvorene edukacije o seksualnosti u sferi zdravlja je – nemjerljiva. Činjenica da me Aleksandar Stanković, nakon 8 godina mog rada u javnom prostoru, nema muda pozvati u “Nedjeljom u 2”, za razliku od izlizanih političara koji mu se u emisiji ponavljaju nebrojeno puta i koji ljude ničemu novom ne uče – dovoljno Vam govori u kako skučenim okvirima funkcioniramo kao narod. Ali mali smo i izumiremo i tome smo sami krivi. O državnim školama da ne govorim. Srećom, mlađi naraštaji više ne gledaju nacionalne televizije niti se smatraju važnim pripadnicima pojedinog naroda, a državne škole, baš kao i državno zdravstvo, postaju stvar prošlosti. Na internetu postoji gotovo sva potrebna edukacija iz svake sfere znanosti i to je velika prednost 21. stoljeća u odnosu na prethodna. Zato smatram da svaka osoba iz oblasti medicine i psihologije (koje su usko povezane sa seksualnošću) treba imati dobre tehničke alate za služenje internetom. Za 10-ak godina internetska će komunikacija postati puno važnija od komunikacije uživo, a preuzet će i 80% ukupne edukacije koju će čovjek steći tijekom života. Smatram se prvom Balkanskom influencericom s područja seksualnosti i do danas sam uspjela svoj rad monetizirati, iako sam po struci profesorica hrvatskog jezika koja se odvažila u poduzetničke vode i čija marketinška agencija posluje od 2019. godine sa sve većim prihodima iz godine u godinu.
Ne možemo proći pored činjenice da dolazite iz dosta manje sredine, da ne kažemo tradicionalne. Da vam je to predstavljalo neki faktor, ne biste bili ovdje gdje ste sada, ali koliko je trebalo hrabrosti ili možda ludosti, da se iz te pozicije javno počnete deklarirati kao netko tko želi rušiti tabue na području seksualnosti?
Nikad se nisam smatrala pripadnicom vlastite sredine jer sam od malih nogu, odrastajući uz mnoštvo knjiga, razmišljala kozmopolitski. U Ludbregu sam živjela do 18. godine i punoljetnost sam proslavila radeći u Londonu, upijajući englesku kulturu i pripremajući se za fakultet o kojem sam maštala. Potom sam 8 godina radila i studirala u Rijeci bivajući državni stipendist, da bih od 2008. do 2019. živjela i radila u Zagrebu u mnoštvu osnovnih i srednjih škola te edukacijskih ustanova. Istina je da su bile potrebne i hrabrost i ludost da se odvažim svu svoju energiju i novac uložiti u podizanje prvog balkanskog portala o heteroseksualnosti (Seksoteka), ali isplatilo se jer danas od toga živim bez kredita, minusa na računu i kreditnih kartica, kojih nikad nisam bila ljubitelj. Vrlo sam promišljena osoba kad je posao u pitanju i odlična sam u usmjeravanju fokusa na ono što me stvarno zanima.
Vezano uz prethodno pitanje, u svojim videima često spominjete autentičnost kao bitan dio vašeg rada. Što je s mlađim generacijama? Svakodnevno kroz društvene mreže gledaju jedni druge i često jedni druge kopiraju. Gubi li se svaka bitka razvojem autentičnosti kod ljudi općenito, a onda naglašeno i u seksualnosti?
Internet nam dopušta da iza tipkovnice budemo puno onoga što nismo u stvarnosti. Tu se ponajviše gubi čar autentičnosti. S druge nam strane internet dopušta da budemo sve ono što želimo biti, odnosno najbolje verzije imaginarnih nas. Autentičnost je važnija u odnosima uživo jer smo energetska bića i lako osjećamo tuđu laž, bol, sreću, pa i seksualnu uzbuđenost. Na internetu to nije toliko izraženo pa internet bude idealno mjesto gdje ljudi izmišljaju savršene situacije i dijeliće vlastitog karaktera. Razvojem tehnologije to će postati jedina stvarnost jer ćemo za 2-3 desetljeća ionako svi komunicirati isključivo preko avatara i online ličnosti koje ćemo stvoriti. Budućnosti se ne treba plašiti; važno joj se prilagoditi.
Kako pravilno komunicirati o seksualnosti, odnosno na koji način vi ljude savjetujete da to ispravno čine?
Seksualna komunikacija među partnerima je nešto silno nepoznato našem narodu. Ljudi doslovno ulaze u prvi seks bez da porazgovaraju o vlastitim seksualnim preferencijama, o veličini i oblicima vlastitih spolnih organa, bez da si barem prethodno pošalju fotografije istih. Zašto se upuštati u prvi seks s nekim ako osoba nema spolni organ baš onakav kakav volimo? Također, ljudi se upuštaju u prvi seks i bez prethodnog testiranja na spolne bolesti. Glede pak nedostatka komunikacije kod dugogodišnjih parova, premalo se komunicira o tome što i tko ih uzbuđuje, a također vrlo malo parova zajednički gleda porno filmove koji mogu biti zanimljiv začin u seksualnom životu. Seksualna komunikacija znači pitati partnera ili partnericu: “Što te jako uzbuđuje posljednjih dana i smijem li biti dio toga?” Kad druga strana shvati da smije maštati o čemu god poželi bez vaše osude, to je divan prvi korak za kvalitetno seksualno zbližavanje. Zato pojedinci i parovi kojima treba razgovor o vlastitim ili partnerskim seksualnim izazovima, neka mi se slobodno obrate za diskretno online seksualno savjetovanje.
Popularna serija Sex education otvorila je niz tema i dala određeni prikaz onoga kako bi s najmlađima trebalo komunicirati tu temu. I sami ste kao profesorica radili u obrazovanju, smatrate li takve serije dobrim kanalima za edukaciju mladih? S druge strane, kako bi temi trebalo pristupiti kroz sami obrazovni proces?
Čula sam za seriju, ali nisam gledala. Nemam vremena proučavati tuđi suvremeni seksualno edukativni sadržaj, jer imam mnogo toga što sama želim kreirati i pružiti Balkanu. Moja su seksualna znanja kozmopolitska i mogu se primijeniti u bilo kojem dijelu svijeta. Na obrazovni pak sustav ne bih trošila ni minutu svog vremena jer sam svojevoljno izašla iz njega zato što ga je nemoguće promijeniti. Nema tu nade niti svrhe ulagati vlastitu energiju. Djeca, uostalom, nikad nisu voljela školu; išla su tamo jer su po zakonu morala i jer su imala priliku upoznavati drugu djecu. Škole generalno zatupljuju i ubijaju ljudsku kreativnost. Drago mi je što nemam djecu jer bih se silno borila sa sustavom i ne bih vlastito dijete dala ni u vrtićki ni u državni školski sustav radi silnih rupa i nelogičnosti koje ima. Sustav obrazovanja “ex cathedra” je u izumiranju i svakom znanju potrebno je pristupiti individualno, a to je moguće jedino nastavom 1 na 1 ili osobnim online usavršavanjem.
Nećemo vas pitati za tajnu uspješnog odnosa ili braka, ali po vašem iskustvu, na što parovi nikako ne bi smjeli zaboraviti žele li ostvariti dugoročnost svog odnosa? Postoji li nešto blizu recepta?
Ne postoji univerzalni recept koji vrijedi za svaki par. Također, nisu svi ljudi stvoreni da budu u braku ili vezi jer je nekima bolje solo, što sam detaljno opisala u jednoj od svojih kolumni “Seksurbacije” na seksoteka.eu. Sreća pojedine osobe ne ovisi o tome je li ta osoba u vezi/braku ili nije. Osobno, dok sam god u nekoj vezi, trudim se da bude puna otvorene komunikacije, poštovanja, povjerenja, seksa i prijateljstva koje je divan temelj za sve. Dok vidim da to ne dobivam zauzvrat, onda odlazim u soliranje koje mi uvijek dobro dođe jer se iznimno kvalitetno regeneriram kad nisam u vezi, a i karijerno sam tada uspješnija. Za brak nikad neću biti jer mi nema smisla, a veza iz mene crpi dosta vremena i energije koje radije ulažem u posao. Muškarci u životu odlaze i dolaze, ali karijera ostaje. Zanimljivo je i to da uvijek imam više novca dok nisam u vezi, što bi značilo da previše love trošim na muškarce, haha…
Čini se da na našem području, barem u mainstreamu, nema muškaraca koji poput vas žele educirati javnost o ovoj temi? Nailaze li i oni na osudu kada tako nešto pokušaju? Ima li tu nekih razlika?
Ima muškaraca koji uče seksualnosti. Uglavnom su u Zagrebu, ali nisu influenceri niti imaju potrebu online educirati jer djeluju institucionalno. Mislim da spol ovdje čak i nije bitan jer generalno na Balkanu ima premalo ljudi koji educiraju o seksualnosti, bilo online, bilo offline.
U posljednje se vrijeme tema femicida nalazi u fokusu javnosti. Iako se tema ne može pojednostaviti, smatrate li da dio problema leži i u seksualnoj frustraciji, odnosno manjku komunikacije među partnerima?
Ne posjedujem televizor i ne pratim političke domaće i strane portale pa nisam primijetila da femicida danas ima više nego prije 5-10-20 godina. Mislim da je samo, razvojem medija i interneta, vidljiviji svijetu. Nemam potrebu baviti se crnom kronikom jer sam veliki hedonist pa mi je nelogično razmišljati o stvarima koje ne mogu mijenjati. Žene se same trebaju pobrinuti o svijetu u kojem će živjeti. Čime? Vlastitim odabirima, ponašanjem i edukacijom.
Ako je tema seksualnosti tabu, poseban je tabu tema seksualnosti osoba s invaliditetom. Jeste li se u svom radu susreli s tom temom, javljaju li vam se osobe s invaliditetom i traže li savjete, te na koji način “razbiti” taj tabu?
Javlja mi se dosta ljudi s tjelesnim invaliditetom. Tu sam temu obradila s Hrvojem Antonijem Belamarićem za 3. program Hrvatskog radija prije nekoliko godina, pa tko želi, neka ju potraži na internetu. Indikativno mi je to što se u svijetu puno manje govori o seksualnosti ljudi s mentalnim invaliditetima, a takvih je puno više nego osoba s tjelesnim invaliditetom. Za osobe s invaliditetom uvijek je poželjno da pronađu osobu koja ima sličan invaliditet jer smatram da je tako puno lakše naći zajednički seksualni jezik.
Još jedna škakljiva tema na području seksualnosti svakako je monogamni način funkcioniranja zajednice. S druge strane, nemali je broj slučajeva prijevara u odnosima, čime se može zaključiti da velikom broju ljudi taj “model” ne odgovara. Iz iskustva vašeg rada, a i mišljenja, jesmo li monogamni ili su nas tako naučili?
Osobno sam kinseyevka i vjerujem da smo svi po rođenju biseksualni. To što je heteroseksualnost potrebna za reprodukciju je – druga stvar. Indoktrinirani nismo samo u seksualnom kontekstu, nego u svakom smislu od strane država i raznih institucija poput Crkve. No, da se vratim na Vaše pitanje. I muškarci i žene su emotivno uglavnom monogamni, ali kod mlađih ljudi sve je više onih koji naginju poliamoriji. Tjelesno pak smatram da smo svi poligamni, ali žene taj dio lakše kontroliraju jer su im za
seksualnu predanost uglavnom važne emocije. Do prijevara pak dolazi isključivo radi manjka komunikacije i straha od osuđivanja, na što sam već odgovorila u jednom od prethodnih pitanja. Dodala bih samo da svakodnevno svjedočim da su ljudi koji znaju kvalitetno seksualno komunicirati – sretniji u životu. To se uči, baš kao i sve ostalo.
S obzirom na to da ovaj razgovor vodimo na području Podravine, a vi se svakodnevno susrećete s ljudima iz svih dijelova regije, kakvi su u tom kontekstu Podravci? Pokazuju li interes za teme seksualnosti, istražuju li ih, kakve su im navike?
Podravci, Zagorci i Međimurci su se, razvojem interneta, gotovo iznivelirali s ostatkom Hrvatske po pitanju slobodnijeg prakticiranja i komuniciranja o seksualnosti, pogotovo što se tiče generacija od milenijalsa nadalje. I tu nivelaciju mi je zaista divno vidjeti. Prije 20-ak godina bilo je neusporedivo gore jer je Crkva uvelike definirala seksualne navike ljudi u manjim sredinama. No, ono što primjećujem jest da je u Podravini relativizacija prijevare gotovo normalna stvar. Ljudi u brakovima jedni druge varaju na sve strane i o tome zna cijelo selo, a partneri se prave kao da se ništa ne događa. Taj dio primitivizma mi je otužan koliko mi je i humorističan. Također, incestuozne navike su nešto češće u ruralnim sredinama, kao i neki drugi fetiši o kojima nije prikladno da govorim javno.
Masturbacija je također jedna od vaših čestih tema u objavama. Uvriježeno je mišljenje da “to svi rade”, dok će u razgovoru malotko to zapravo i priznati. Obrađujete tu temu i iz pozicije osoba koje su solo i u vezama pa možete li nam reći zašto je to takav tabu i zašto, primjerice, u vezama partneri jedni drugima to ne žele priznati?
Kad nekog volimo, želimo ga uglavnom za sebe i teško je emotivno “probaviti” da vaša osoba svršava na nešto što nema nužno veze s vama. Trebali bismo biti hrabri i zreli ako želimo baš sve čuti, a mnogi ljudi to nisu. Svakome od nas, nakon mjesec-dva učestalog seksa s istom osobom, dođe želja za svojevrsnom promjenom u smislu da postignemo orgazam na nešto što nema nužno veze s našim partnerom/partnericom jer je potencijalnih inputa iznimno mnogo. Iako je pornografija producirana uglavnom za muškarce, konzumiraju ju i žene, iako manje. Međutim, malo tko taj dio intime ima potrebu dijeliti s partnerom zato što nas nitko nije učio da bi moglo biti zanimljivo i zabavno. Žene itekako masturbiraju i svaka žena koja vam kaže da to nikad ne radi, vjerojatno laže. Potreba za orgazmom nikako ne ovisi o spolu, nego o osobi. Postoje žene koje masturbiraju puno češće od većine muškaraca, samim time što mi možemo svršiti neusporedivo više puta u kratkom roku, dok muškarci nemaju tu mogućnost. Zato smatram da je masturbacija daleko prirodnija i poželjnija za žene nego za muškarce. Orgazam ženu puni energijom i produžuje joj život, dok je kod muškarca obrnuto. Imat ću uskoro nekoliko važnih postova na tu temu na mojim društvenim mrežama pa predlažem da me zapratite na TikToku, Facebooku, Twitteru i Seksotekinom YouTubeu.
Pojavom platforme OnlyFans svoju ste edukaciju započeli i tamo. U početku je ta platforma imala negativan predznak, a kako je danas? Mijenja li se struktura kreatora i tko su vaši pretplatnici, dolaze li s područja naše regije ili šire? Kakav je sadržaj koji tamo nudite? Imaju li pretplatnici mogućnost individualnog savjetovanja i kako to funkcionira?
OnlyFans je prva društvena mreža u svijetu koja kreatorima omogućuje čak 80% ukupne zarade, što uvelike premašuje politiku YouTubea, TikToka i svih ostalih društvenih mreža (Facebook, Twitter i Instagram u tome su iznimno škrti i zgrću mnogo novca trošeći ljudima vrijeme, a ne dajući im mnogo zauzvrat). OnlyFans ima negativan predznak zato što radi puno štete pornografskoj industriji kojom su do sada dominirali muškarci i uzimali veći dio zarade kroz produkciju. OnlyFans je to drastično promijenio jer žene sada iz vlastitih soba rade što žele i naplaćuju koliko žele, što smatram revolucijom za žensku seksualnost, pod uvjetom da žene vole to što rade, a ne iskorištavaju platformu za lako zarađen novac.
Osobno se nikako ne ubrajam u potonje jer sam cyber seks i online ekshibicionizam prakticirala od pojave interneta u Hrvatskoj i među prvima ušla u balkanski online seksualni prostor. Također, iz prakse vidim da na OnlyFansu ne možeš zarađivati mnogo ako to ne voliš, odnosno ako za taj posao nisi stvoren, a to je slučaj s apsolutno svakim drugim poslom. Moj OnlyFans je prvenstveno masturbacijskog karaktera, ali ako mi neki fan postavi pitanje koje ga zanima u vezi njegovih seksualnih izazova, vrlo rado ću mu dati mišljenje. Glede Vašeg pitanja tko me prati, struktura mojih fanova proteže se od strogo privatnih do javnih muškaraca, iz svih poslovnih branši te različitih dobnih skupina. Zaista nema pravila. Posljednje dvije godine broj pratitelja koji žive van Balkana – utrostručio se, što je samo dokaz da sve više ljudi s našeg područja povremeno ili stalno radi u inozemstvu. Pritom dominira Njemačka, ali prate me Hrvati i iz Amerike, Australije, Austrije, Novog Zelanda, Velike Britanije itd. Konstantno dolaze novi ili se vraćaju stari tako da je posla sve više.
Što bi za vas bila “konačna pobjeda”? Odnosno, ako ste u edukaciju javnosti krenuli s nekim ciljem, kako za vas izgleda idealan svijet u polju seksualnosti?
Pobjeda je baviti se u životu onime što uistinu volimo jer trećinu života provodimo radeći. Ja sam si luksuz idealnog posla uspjela pružiti tek sredinom 30-ih, a monetizirala ga u 40-ima. Smatram se sretnicom s te strane zato što je iznimno važno raditi ono što nas čini sretnima i u čemu se osjećamo svrhovito. Za mene to je seksualnost. Konačne istine ne postoje jer smo bića promjene i učimo cijeli život o sebi i drugima. Seksualnost u tom kontekstu nije nikakav izuzetak. Nema dana kad ne naučim nešto novo o seksualnosti od svojih pratitelja i to je sinergija koja mi daje životni smisao. A glede idealnog svijeta u polju seksualnosti, za mene bi seksualna utopija bila kad nitko nikoga ni za što seksualno ne bi osuđivao jer za svaki seksualni kink ili fetiš, uvijek postoji vrlo konkretan uzrok koji se dogodio u određenom dijelu života pojedinca. U seksualnosti ne osuđujem apsolutno ništa jer sam svjesna da svatko od nas dolazi do orgazma onako kako najbolje zna i umije.
