Uoči obilježavanja 24. obljetnice preuzimanja vojarne u Koprivnici i Dana koprivničkih branitelja, koja će se održati 30. rujna, razgovarali smo s Ivicom Jurencom iz Udruge Specijalne policije Ban, predsjednikom Odbora za branitelje Grada Koprivnice.
1. Koji su zaključci s prošlotjedne sjednice Odbora za obilježavanje preuzimanja koprivničke vojarne 30. rujna 1991. godine i Dana koprivničkih branitelja?
Zaključci sa sjednice održane tek 1. rujna su da se odgađa završetak radova i otkrivanje prve faze izgradnje spomenika braniteljima na Florijanskom trgu u Koprivnici te da to neće biti središnji događaj obilježavanja 30. rujna, a što je iscrpno na sjednici pojasnila i gradonačelnica Vesna Želježnjak sa suradnicama, kao i da će se i Hrvatski časnički zbor aktivnije uključiti u provedbu obilježavanja te da će i ove godine biti mimohoda. Nakon toga je jučer, koliko znam, uslijedio najavljeni ponovni susret članova Odbora na koji nisam pozvan.
2. Vaš stav o tim zaključcima?
U dijelu medija je cijela sjednica pa i njeni zaključci prikazana šturo, a dijelom i tendenciozno iz perspektive onih koji imaju vlast, moć i utjecaj. Demantirati bilo što nema smisla i vjerojatno bi tjeranjem maka na konac na kraju ispalo da su mediji nešto krivo prenijeli.
Činjenica je kako je prošlogodišnje obilježavanje bilo drugačije od svih ranijih na moju inicijativu te uporno i tvrdoglavo zalaganje, ali i involviranje nas nekoliko predstavnika udruga i ratnih vojnih i policijskih časnika, od ideje do realizacije u najmanjim detaljima, a sada se to, kroz puke formalnosti kojih bi ionako bilo, prikazuje kao isključivi rad Odbora za obilježavanje, odnosno njegovog predsjednika i istodobno predsjednika Gradskog vijeća (Zoran Gošek, op.a.), kao i nekih drugih pojedinaca i stručnih službi Grada. Nas se taksativno ni ne spominje, nego se tek potom komentira kako su se branitelji uključili u mimohod, kao tek dio svih prošlogodišnjih događanja tijekom obilježavanja, iako sam mimohod i nije bio jedina novost, ali se kao ni sve ostalo nije ni dogodio sam od sebe.
Drugim riječima, ni hvala, kao ni za spomenik, a bili su ‘na koljenima, nego sve kritike na naš račun, a politika poslovično nikada ni za što nije kriva ni odgovorna pa ni politički sama sebe ne smatra. Valjda po onoj poslovičnoj o subjektivnim slabostima i objektivnim okolnostima.
3. Kakvu proslavu Dana koprivničkih branitelja i obljetnicu preuzimanja vojarne možemo ove godine očekivati?
Ove godine možemo očekivati sadržajno nešto siromašniju proslavu, jer posve sigurno neće biti atraktivnog nastupa pripadnika Počasno-zaštitne bojne GS OSRH ni pretpremijere priznanjima i nagradama okićenog domaćeg ratnog filma poput ‘Broja 55’, ali će vjerojatno ‘uskočiti’ ogranak UDVDR-a s prikazivanjem ratnih filmova u sklopu njihovoga višegodišnjega uspješnog projekta, a sve ostalo je na Odboru za obilježavanje, gradskim čelnicima i takozvanim stručnim službama Grada te dijelom i na HČZ-u u pogledu stručne pomoći, kako sam i predložio Odboru za obilježavanje uz navođenje mnoštva inih detalja na koje moraju i trebaju pripaziti u skladu s prošlogodišnjim iskustvom. No, na kraju ovisi i o svim stradalničkim i braniteljskim udrugama i njihovim čelništvima, svim stradalnicima i braniteljima i svim dobronamjernim građanima, iako su svi ovi s kraja uskraćeni za očekivanu izgradnju prve faze i otkrivanje spomenika. Možemo očekivati proslavu kakvu napravimo i samim time i kakvu zaslužujemo, a svakome na vlastitu savjest i obraz.
4. Kada će spomenik braniteljima u Koprivnici biti dovršen?
Spomenik će u prvoj fazi koja ne podrazumijeva i potpuno uređenje cijelog Florijanskog trga, ali je najzahtjevnija i čije okončanje ispunjava većinu očekivanih funkcija, prema izlaganju gradonačelnice, biti dovršen i otvoren do kraja listopada.
Činjenica je kako su se unazad godine dana, nakon slijepe ulice u koju se zapalo svakovrsnim manipulacijama sve do osnivanja Odbora za branitelje Gradskog vijeća, svi (predstavnici stradalnika i branitelja, gradska vlast i autorski tim) ne jednom složili da je dovoljno vremena da se završi prva faza braniteljskog spomenika te da svečano otkrivanje spomenika bude središnji događaj obilježavanja 30. rujna 2015. godine, kao dana preuzimanja vojarne 1991. i kao Dana koprivničkih branitelja.
Ne jednom je, u proteklom razdoblju, predsjednik Gradskog vijeća rekao da će se dati zagipsati ne bude li tome tako, baš kao što je ministar (bez) branitelja svojedobno izjavio da će dignuti kredit za spomenik dogovore li se o njemu stradalnici i branitelji. Činjenica je i da spomenik do toga nadnevka neće biti gotov ni u prvoj fazi, a niti otkriven.
Ne mogu proreći hoće li biti otkriven mjesec dana kasnije, ali i ne bude li, ne sumnjam u gomilu navodno dobrih razloga za to kakvih ni sada nije nedostajalo onima koji su navodno sve napravili i ni za što nisu krivi.
5. Tko i zašto traži Vašu smjenu? Vaš komentar.
Zahtjev za mojom smjenom s mjesta predsjednika Odbora za branitelje službeno ne postoji, a što je vidljivo i iz samog članka koji je objavljen u lokalnom tjedniku, no razvidno se radi o tome da postoje oni koji to žele i kojima ne odgovara pokazano jedinstvo i zajedništvo predstavnika stradalnika i branitelja u Odboru koje je i bilo ključno za realizaciju spomenika i prošlogodišnjeg obilježavanja, ali to sigurno nije većina članova Odbora za branitelje ni čelnika stradalničkih i braniteljskih udruga pa ni ratnih zapovjednika. Koliko ja znam.
6. Je li vam žao što ste preuzeli Odbor za koprivničke branitelje?
Nije mi žao što sam meni posve neočekivano predložen, izabran i imenovan predsjednikom Odbora za branitelje, jer smo uspjeli postići minimum jedinstva i zajedništva kojega prije nije bilo, a protiv kojega se i dalje neprekidno radi. Nije mi žao jer smo došli do pred samu izgradnju i otvorenje spomenika kakav prethodno i gdje nije ni bio zamišljen, a nije mi žao ni zbog toga što smo uspjeli promijeniti način obilježavanja 30. rujna te zbog niza inih zajedničkih aktivnosti i druženja.
Žao mi je što sam (u)vidio i osjetio na koji način funkcionira politika i sve s njom u svezi.
Prijetvornim zmijskim jezikom politike, gotovo bez imalo samokritičnosti i samoodgovornosti, koja svaku istinu izvrne u poluistinu, neistinu ili laž ne znam govoriti, a istinom se izlažem svakovrsnom progonu pa ostavljam svima da po vlastitoj savjesti biraju svoje predstavnike i zastupnike bilo koje vrste i razine kojima će vjerovati i artikulirati njihove interese.
7. Imali ste nesuglasice s Dragutinom Kraljem, koji je protiv Vas podignuo kaznenu prijavu za klevetu 117. brigade. Kako to komentirate, zašto ju nije povukao? Očekujete li to?
Ne jednom sam pojasnio i ispričao se na toj mojoj mnogočime izazvanoj nesmotrenoj i nes(p)retnoj izjavi datoj u određenom kontekstu u jednom širem prigodnom i emotivnom izlaganju te od svega izrečenog najmanje bitnoj i ponadao se da će se svi nakon toga okrenuti rješavanju pravih problema stradalničke i braniteljske populacije.
Nesuglasica s ratnim zapovjednikom Dragutinom Kraljem zapravo nije bilo, jer se ni u jednom trenutku nismo svađali i nakon toga smo ne jednom razgovarali pa i sjeli za stol na radnom sastanku ratnih zapovjednika i predstavnika stradalničkih i braniteljskih udruga gdje je sam rekao da smo izgladili stvar i da mi oprašta kao čovjeku pa i da se slaže s većinom ostaloga što sam izrekao, osim te jedne rečenice zbog koje traži pravnu zadovoljštinu – na što ima pravo, a sa svoje sam mu se strane ne jednom osobno ispričao i objasnio mu širi i uži kontekst, dao ne jednom javnu ispriku i na njegov prijedlog pisanu ispriku uz objašnjenje predao i na državno odvjetništvo.
Zašto pak nije povukao kaznenu prijavu mogu samo nagađati, ali smatram da se radi isključivo o načelima, a ne o nastavku sukoba ili zloj namjeri te ustrajavanju na sankcijama i slijedom svega o čemu sam i kako sam s njim razgovarao očekujem da u određenom trenutku i nastavno na polučenu pravnu zadovoljštinu da tako kažem odustane od daljnjeg kaznenog progona.
Osobno ne vjerujem da bih posegnuo za takvom prijavom, nego bih se jednako javno sučelio, ali posve razumijem njegov postupak kao čovjeka i zapovjednika, a koji su najviše objeručke dočekali naši zajednički protivnici, baš kao i moju nesmotrenu izjavu u kontekstu širega emotivnoga i nepripremljenoga izlaganja.
8. Jesu li koprivnički branitelji razjedinjeni ili ujedinjeni?
Koprivnički branitelji, barem što se tiče većine predstavnika stradalničkih i braniteljskih udruga te članova Odbora za branitelje, od rata na ovamo, nikada nisu bili ujedinjeniji i odlučniji, kao u proteklih godinu dana, ne dozvoliti razjedinjavanje te zajedno nastupati u pitanjima oko kojih mogu postići dogovor glede boljitka svih, a to su dokazali djelovanjem u svezi izgradnje spomenika, prošlogodišnjim obilježavanjem 30. rujna, tribinom o prosvjedu branitelja ‘100 % za Hrvatsku’ i nizom inih susreta, obilježavanja i druženja.
9. Mare li koprivnički političari za braniteljsku populaciju ili je to samo pred izbore?
Mare upravo onoliko koliko i kako političari mare i na svim ostalim razinama vlasti te za sve ostale građane. Za ovo danas nam rata i žrtava nije trebalo, iako smo spriječili još i veća zla koja su prijetila, a ni promjena u zamjenu za ovu tzv. simuliranu demokraciju.
Obranili smo i oslobodili državu gotovo posve u AVNOJ-evskim granicama (svi susjedi iz bivše države još uvijek svojataju i drže okupiranim pojedine dijelove koje ne kontrolira naša država) te doprinijeli i očuvanju kakve-takve Bosne i Hercegovine, ali je sve ostalo pošlo i otišlo naopako. A mi kao da smo prevareni izgubili spremnost i zanos za dalje, više i bolje pa i iznjedriti političare za to.
10. Želite li još nešto istaknuti?
Uz malo volje i puno rada pa i izlaganjem kaznenom progonu, ako baš netko hoće i dodatnih bizarnosti, groteske i tragikomike, osobno mogu zasvjedočiti da se svakoga može dovesti za stol i sa svakim postići minimum zajedništva i jedinstva, ali je razvidno kako to nikome ne odgovara na bilo kojoj razini vlasti, politikanstva i politiziranja, odnosno ne odgovara svima onima koji su nam ukrali veličanstvenu i povijesnu pobjedu izvojevanu tijekom obrane i oslobađanja od velikosrpske agresije te opljačkali Domovinu i teže samo osobnom probitku, imetku, moći i utjecaju pa i nekakvom čudnom ugledu koji kod istinskih dragovoljaca i branitelja može izazvati samo tugu, jad i prijezir, ali i vječno pitanje gdje smo, kad i kako pogriješili sanjajući i nadajući se boljem životu za sve, a ne opet za neke još jednakije i daleko bogatije, utjecajnije i moćnije, ali i bahatije od prethodnih ili se samo ipak radi o umreženima istima, njihovim nasljednicima i sljedbenicima pa i veleizdajnicima u korist onog istog agresora protiv kojega smo se borili ili za račun nekih drugih gazda i sv. Novca.
