Uoči skorašnjeg koncerta Zdravka Čolića, koji se 23. travnja održava u dvorani koprivničke Gimnazije Josip Samaržija Bepo, porazgovarali smo s ovim popularnim pjevačem.
Nema dvojbe da će koprivnička dvorana biti puna do posljednjeg mjesta, a što popularni Čola priprema za sve goste pročitajte u nastavku.
Koncert u Koprivnici bit će ujedno vaš prvi koncert u tom gradu. Kako to da je tek sada došao na red? Što pripremate publici u Koprivnici i da li nam možete otkriti s kojom pjesmom će te otvoriti koncert?
Ja mislim da sam nekad davno pjevao u Koprivnici, međutim u ovo novije vrijeme nisam. Zašto nisam ne znam, stjecajem okolnosti. Koncerti u Hrvatskoj su manje više uvijek bili u nekim velikim gradovima, ali ja se zaista rado odazovem. To je više pitanje za organizatore koncerata, nego na neku moju grešku. Radujem se ovom koncertu u Koprivnici i mislim da će biti jedna lijepa energija, pogotovo što nas nije bilo dugo i da će biti naše publike i iz drugih gradova. Što se tiče pjesme kojom ćemo otvoriti koncert mislim da će to biti pjesma koji je ovo grad, koje je ovo mjesto, a mi ju zovemo Mjerkam te mjerkam.
Svakim koncertom publici ispunite želju da pjeva s vama u glas. Imate li vi imate neku neostvarenu želju i koja bi to bila?
Ne postoji čovjek na svijetu koji nema neku želju. Mislim da je to univerzalno ljudsko pitanje. Postoje neostvarene želje kod svakog i u poslovnom smislu i privatnom. Sve je to vezano za život, sve je to u Božjim rukama ali mogu reći da imam više neostvarenih želja. Ne mogu u ovom trenutku precizirati.
Jednom prigodom ste rekli da ste još od školskih dana ambiciozni. Drži li vas i danas, nakon svega što ste postigli, ta ambicioznost?
Daj Bože da me još uvijek drži ta ambicija, bar ne toliko koliko me držala nakon gimnazije, a pogotovo kada sam počeo studirati Ekonomski fakultet i dosta sam bio dobar student. Ali što se tiče glazbe i škole, ali i izvan školskih aktivnosti, bio sam dosta ambiciozan. Ta moja ambicioznost sada nije ni blizu one koju sam imao nekada, ali nekako život te opusti, život napravi s tobom neku drugu priču, a i s vremenom čovjek postane malo komotniji i u tome treba uživati. Vrlo sam profesionalan ali ni blizu ambiciozan kao kad sam imao manje godina.
Koji su vaši izazovi u poslu i svakodnevnom životu?
Izazovi su uvijek veliki. Čovjek dok živi mora imati neke izazove, izazov da živi da radi. Mislim da je u radu spas, raditi i učiti uvijek moraš, bez obzira u kojim si godinama. Izazovi su uvijek veliki, pogotovo sada kada imaš obitelj, da brineš o njima, o poslu kojim se baviš i to uvijek istim tempom, dinamikom kao i ranije. A ono što je vrlo bitno, ako je umjetnost, odnosno glazba u pitanju da imamo taj odnos prema publici. Uvijek smo odgovorni publici koja te na neki način ocjenjuje, mjeri. Godinama imam publiku koja me prati i to je taj izazov isto da moram ispoštovati to što od mene očekuje, da dobije tu ljubav koju joj pružam, to je velika odgovornost.
U svojoj karijeri postigli ste sve što jedan glazbenik može samo sanjati. Da li je Zdravko Čolić zadovoljan svojom karijerom, sada i kada se malo osvrne preko ramena?
Naravno, kad gledam preko ramena i kad se osvrnem tu je jedan dugi niz godina. Mogu biti zadovoljan svojom karijerom. Možda mi je nedostajao kakav europski, svjetski hit u mojoj karijeri pa da je možda bio na engleskom ili nekom drugom jeziku. Ali što se tiče karijere jako sam zadovoljan jer jako je teško biti u ovom poslu i održati se toliki niz godina tako da je to veliko zadovoljstvo i zahvalnost publici koja te pratila to vrijeme i trpila to cijelo vrijeme. I baš zato si i ubuduće odgovoran svojoj publici.
