Na Općinskom sudu u Koprivnici prošli je tjedan održana glavna rasprava na kojoj su ispitani svjedoci u slučaju koji se odnosi na sklonište za napuštene pse ‘Ottova kućica u Koprivnici’, koja posluje u sastavu Veterinarske stanice Koprivnica.
Podsjetimo, prošle godine u lipnju podignuta je optužnica protiv voditelja azila R. J. te Veterinarske stanice Koprivnica.
Tereti ga se da je u razdoblju od 31. siječnja 2013. godine do 31. svibnja 2014. godine, dostavljao podatke o većem broju ulovljenih i mikročipiranih pasa.
Temeljem toga, navodi se da su djelatnici u računovodstvu radili račune po kojima je Gradu Koprivnici fakturirana usluga hvatanja 61 psa, a koji nisu bili uhvaćeni isto kao i usluga mikročipiranja 123 psa, a da nije izvršena u tom broju. Kako se navodi u optužnici, time je Grad Koprivnica oštećen za 20.691 kunu.
Isto tako, voditelja azila tereti se da je od 21. rujna 2013. godine do 6. travnja 2014. godine, neovlašteno uzeo oko 5700 kuna tako da je prilikom udomljavanja pasa iz azila posredstvom udruge za zaštitu životinja ‘Argus’ iz Koprivnice i njemačke udruge za zaštitu životinja ‘Fellkinder in Not’ izdao i naplatio račun za usluge.
Zatim je u računovodstvo veterinarske dostavio račune istih serijskih brojeva na kojima je bio iskazan manji iznos za izvršene usluge te je razliku u iznosu onda zadržao za sebe.
Kao prvi svjedok ispitan je D.K., direktor spomenute veterinarske stanice. Ističe da je Udruga Argus kao volonterska imala mogućnost uvida što se u azilu događa, prošetati pse te tražiti udomljenje.
– Ne mogu reći kada su članice te udruge prvi puta došle, ali se sjećam da je to bilo s nekom udrugom iz Njemačke kojoj je na čelu bila M. G. Zabranjen im je dolazak kada su prestale dostavljati ugovore vezane za udonljavanje pasa pa je došlo do problema u evidenciji, u knjiženju. Voditelj azila nije bio ovlašten za njegovo zastupanje već je mogao obavljati poslove koji ulaze u opis njegovog radnog mjesta. To je vođenje evidencija, raspored poslova, timaritelja i sl. Veterinarsku stanicu pred Gradom sam zastupao ja. Grad je paušalno plačao za usluge zbrinjavanja mačaka i pasa, a radilo se o svoti od 12.000 kuna pa 15.000 kuna, a odnosilo se na troškove grijanja, vode, septičkih graba i sl. Paušal nije obuhvaćao liječenje životinja pa su te usluge naknadno obračunavane – kazao je u svojem iskazu.
Računi su prolazili prvo kroz ruke likvidatorice J. B., nakon toga šefice računovodstva LJ.H., a potom ih je dostavljala D.K.
– Iz Ottove kućice papire je dostavljao voditelj azila odnosno temeljem priznanica je sačinajvao pojedini račun. Osim njega, nitko nije dostavljao te priznanice. Čipovi koji su fakturirani prema Gradu ugrađivali su se na terenu, u Ottovoj kućici, ali i ambulanti za male životinje. Osim voditelja, čipiranje su obavljale i druge osobe. Konkretno, njih četvero – kazao je prvi ispitani svjedok.
Prisutna je bila i M. R. Ona je obavljala poslove upisa pasa i to na temelju podataka koji su joj se dostavili.
– Ne znam je li tko imao pristup sustavu Lysacan u kojem sam radila, a koristila sam Juršetićevu šifru. Moguće je da netko drugi sa svojom šifrom mijenja podatke koje sam unijela, a to je bilo moguće napraviti s bilo kojeg računala. Ne znam je li voditelj azila ikada unosio podatke u sustav, nisam vidjela da bi to radio. Ne znam ni je li Udruga Argus imala šifru za pristup. Čip se automatski razdužuje i taj isti se ne može opet upisati. Ako vlasnik nema OIB, to se ne može upisati. Poznato mi je da je Argus u to vrijeme imao svoj OIB. Nisam izdavala fakture od strane veterinarske stanice i ne mogu reći u kojem trenutku je meni od Argusa dostavljan njihov OIB, mislim da je to bilo kasnije. Ako nije bila poslana naljepnica, rukom bi se upisao broj čipa – rekla je ona.
Jedan od svjedoka bio je i D.H. koji navodi da nije utvrdio nepravilnosti tijekom kontrole koju je provodio. Također, istaknuo je i da nema saznanja da je kolega isto tako utvrdio nepravilnosti.
Svoj iskaz je dala i J.G., predsjednica spomenute Udruge te navela da nije bio uređen poslovni odnos između udruge i veterinarske stanice.
– Okvirno je bio dogovor da mi dolazimo, fotografiramo pse, oglašavamo i tražimo udomitelje. Raspolagale smo i ključem od skloništa. Kada je voditelj zatražio da vratimo ključ, vratile smo ga. Inače se nalazio kod mene, a po potrebi bih ga dala i kolegici. Što se tiče priznanica, pretpostavljam da su stajale u ladici radnog stola ili ambulanti, a čemu smo imale pristup, ali ih mi nismo koristile. Osobno sam vodila evidenciju o psima,a podatke o mikročipiranju nisam. Udruga je u početku sklapala ugovore o udomljenju. No, smatrale smo da je ipak normalnije da to radi Veterinarska, a mi smo samo oglašavale pse. Njemačke udruge su jednom mjesečno, možda i rjeđe dolazile u sklonište. Kada bi dolazili, voditelj azila obično nije bio prisutan. Jedno vrijeme nisam ni dolazila jer su psi izlazili u lošem stanju iz skloništa – istaknula je.
Isto tako, navodi da je priznanice vezane uz prijevoz pasa u Njemačku potpisivao voditelj azila.
– Na priznanici sam znala samo, ništa službeno, staviti iznos u eurima koji se odnosi na iznos koji je u priznanici bio u kunama. Onda bih mu idući dan dala novac u eurima. Znači, preračunala bih iznos iz kuna u eure i upisala. Smatram da nisam ništa službeno upisivala. Nisam osobno radi udomljavanja vozila pse u Njemačku niti išla s nekim drugim niti sam kao ni udruga dobivala novac za ta udomljavanja. Isto tako, nisam imala pristup sustavu Lysacan, a bilo mi je poznato da puno pasa nije bilo čipirano, a bili su po godinu dana u skloništu – rekla je.
Svjedok je bio i D.P. koji je naveo u svojem iskazu da su ključeve od skloništa imali zaposlenici i Argus isto kao i od službenih prostorija.
– Popunjavao sam evidencijske kartone, sklapao ugovore o udomljavanju. Priznanicama su svi imali pristup, uključujući i udrugu. Članice su stalno dolazile u azil, neovisno o radnom vremenu ili danu u tjednu, a znale su i izmiješati pse. Podatke u evidencijama smo popunjavali mi zaposlenici, a isto tako su znale podatke unositi članice udruge Argus. Naši odnosi s udrugom su bili loši, a nakon što im je zabranjen dolazak, govorile su da će maknuti voditeljka azila. One su bez našeg znanja vodile pse na liječenje, nestajala je hrana… – istaknuo je svjedok.
Nakon četiri sata rasprave, zaključeno je kako je potrebno još čuti knjigovodstveno-financijskog vještaka te svjedoka Z.F. koji se nije pojavio.
Stoga preostaje vidjeti kako će se ovaj slučaj na kraju ‘raspetljati’.
