Žive u Londonu dvije i pola godine, a 20. lipnja su se planirali vjenčati i spremali su slavlje za 200 ljudi.
Ivona Đurđa i Hrvoje Gašparić, oboje 28-godišnjaci, kažu da svadbu nisu zamišljali s maskama, uz dva metra distance pa su odabrali najbezbolnije rješenje – sve su odgodili za srpanj iduće godine.
Ivona je iz Koprivnice, Hrvoje iz okolice Ludbrega, svadba se trebala održati u čakovečkoj dvorani Kristal, a vjenčanje u crkvi u Prelogu.
Iako je kod nekih mladenki planiranje najljepšeg dana u životu stresno, kod Ivone to nije bio slučaj. Ona kaže da je sve prihvatila tako kako je, a ako se situacija ne poboljša, kaže da se neće ni vjenčati, ionako već četiri godine žive zajedno.
– Sve smo počeli planirati 2018. godine. U Londonu sam tražila preko interneta muziku, cvjećara, salu, vjenčanicu, prstenje.. U kolovozu iste godine smo stigli kući, odradili zaručnički tečaj, sve dogovorili i svima uplatili kapare. Dolazili smo istim poslom i u listopadu. Sve je bilo dogovoreno, a onda je došla korona – smije se Ivona.
Prvi datum koji su željeli bio je 22. lipnja, no kako nije bila slobodna ni sala ni bend, dogovorili su da će to biti 20. lipnja, a onda je sve odgođeno za 3. srpnja iduće godine.
– Vidjela sam što se događa u Italiji, a onda i u Hrvatskoj, letovi su bili odgođeni i shvatila sam da to nikuda ne vodi. U travnju sam počela zvati salu, muziku i raspitivala se o situaciji, a onda smo odlučili sve otkazati i rezervirati drugi datum. Valjda će to biti treća sreća – priča nam ona.
Najbitniji su joj, kaže, bili sala i bend, za što je i dala najveće kapare, a i svi ostali su se uspjeli uskladiti za novi termin.
– Nisam ni tražila povrat kapare, jer ćemo sve odraditi iduće godine – objašnjava.
Ivona nam kaže da nije dramila oko cijele situacije, prihvatila je novonastalo stanje i napravila pametnu odluku.
– Više su me žalili ljudi, gosti. Govorili su mi kako im je žao, no što sad, nije kraj svijeta. Ne pada mi na pamet raditi svadbu pod ovim mjerama, pod maskama, s držanjem razmaka, kontrolama. Za mene je svadba mjesto zabave, gdje se ljudi dođu opustiti, plesati, družiti, a ne sjediti udaljeni jedni od drugih, tako možemo i u kafiću. Nije to to bez plesa, veselja, pa i vlakića – priča nam Ivona.
Dodaje kako je nemoguće ljudima objašnjavati da se pridržavaju mjera, a i svadba je preskupa da bi išla riskirati da ne dobije neku kaznu, a i netko od gostiju vjerojatno ne bi bi ni došao.
– Ne želim nikoga dovoditi u opasnost, niti imati lošu atmosferu na svadbi, biti pod pritiskom – kaže.
Oboje su zaposleni u Londonu, kažu da im je lijepo, prilagodili su se na brži životni tempo, no društvenog života i kavica poslije posla tamo nema.
I iz tog razloga nadaju se da će imati opuštenu svadbu uz svoje najmilije prijatelje i rodbinu, bez korone i briga i s puno plesa i smijeha.
