Dugogodišnje prodavače na Gradskoj tržnici, a koji od prošle godine nisu više u mogućnosti dolaziti, u utorak su posjetile Fanika Bišćan i Radmila Kovačević, djelatnice Komunalca. Neki su prodavači odustali zbog godina, drugi zbog bolesti, ali kako su saznale iz razgovora, još uvijek im nedostaje dinamičan posao na placu.
30 godina staža na placu
Ivan Mađarić (70) i njegova pokojna supruga prodavali su voće i povrće iz svog vrta punih 17 godina. Prije nekoliko godina preminula mu je supruga, a on je sam nastavio s poslom, sve do lani kada je otišao u mirovinu i odlučio malo predahnuti No voće i povrće i dalje uzgaja, ali samo za vlastite potrebe.
Barbara Štefanec (81), gotovo je 30 godina dolazila na tržnicu s plodovima svojeg truda i rada iz vlastitog vrta, sve do lani kada je prestala zbog zdravstvenih razloga.
– Ujutro na vrt pa napučeš povrtelje, ubereš voće, ubereš cvijeće, pa na biciklin, pa na pijac. Samo sad više nemrem, malo mi ‘pumpa’ šteka – ispričala je simpatična Barica djelatnicama Komunalca.
I ona se rado sjeća dana provedenih na tržnici, nedostaju joj kolegice i kolege prodavači i njezini kupci. Rado bi, kaže, još dolazila, samo da je srce malo jače.
Prvi počeli uzgajati u plasteniku
Josip (84) i Rozalija (79) Jalšovec, zbog godina i narušenog zdravlja također su krajem prošle godine prestali s prodajom. Josip je ispričao da na tržnici rade od davne 1958. godine.
Počeli su s prodajom mlijeka, sira i vrhnja, kada se svježe mlijeko još nije moglo kupiti u dućanu. Zatim su se bavili proizvodnjom presadnica povrća i uzgojem povrća i kaže da su puno proizvodili.
– Prodavali smo našoj Podravki, a i na tržnici. Tada se moglo i zaraditi i živjeti od toga. Mogao sam od zarade kupiti svu potrebnu mehanizaciju za obradu zemlje i lijepo živjeti. Prvi sam počeo s proizvodnjom flanci u plasteniku. I tada je, a danas još više, trebalo učiti o proizvodnji i sadnji. U to vrijeme nije se moglo kupiti plastičnu foliju kao danas. Prijatelja na klaonici mi je ostavljao plastične vreće od soli – prisjeća se Josip.
Vreće je prao na potoku, a Rozalija ih je na šivaćoj mašini spajala i tako su dobili veće komade za izradu plastenika. Umjesto sadašnjih plastičnih i metalnih dijelova potrebnih za konstrukciju, poslužile su grane ljeske.
– Žao mi je što danas nema više sluha za domaćeg proizvođača, kojeg bi trebalo zaštititi pred uvoznicima. To bi dugoročno svim donijelo višestruku korist – zaključio je on.
Vinko (84) i Barica (75) Šambula, na tržnici su pak prodavali 26 godina. Vinko je u mirovinu otišao 1987. godine. Budući da je mirovina bila mala i nedostatna za život, odlučili su se uzgajati povrće i cvijeće i tako sve do lani.
– Starost je brzo došla, a još je k tome i bolest navalila. Bilo nam je jako lijepo na našem placu i zahvaljujemo i Komunalcu i vašim radnicima na tržnici na lijepoj suradnji – rekao je Vinko.
Kako još uvijek vozi automobil, rado i danas svrati na tržnicu i popriča s dugogodišnjim prijateljima.
Zadovoljstvo posjetom bilo je obostrano i vrlo emotivno. Djelatnice Gradske tržnice zahvalile su im na dugogodišnjoj lijepoj suradnji, zaželjele dobro zdravlje i dug život, te ih pozvale da ih posjete na placu.