Na izložbi ‘Računalni vremeplov’, koja će biti otvorena u Muzeju grada Koprivnice 18. svibnja u 20 sati, moći će se vidjeti računala u rasponu od Apple II (1977) do Macintosh Classic (1990). Sva računala koja će biti izložena će raditi te će se na njima moći zaigrati neke od najpoznatijih računalnih igara iz 80-ih godina prošloga stoljeća poput Pac mana i Super Mario brosa. Izložba će biti otvorena do 15. lipnja, a autor izložbe je Dalibor Vugrinec, dipl. inf.
COMMODORE 64 (ili C64C) je jedno od dva najpopularnija 8-bitna računala osamdesetih godina 20. stoljeća. Prodan je u 17 milijuna primjeraka. C64 je proizvela tvrtka Commodore iz S.A.D.-a. Sa 64 KB memorije (38911 okteta slobodnih za programe u BASIC-u), te zvučnim čipom MOS 6581 (SID) i procesorom MOS 6510 bio je prodavaniji od takmaca ZX Spectruma 48, Applea II te Atarija 400 i 800.
Zahvaljujući čipu SID C64 se isticao kao kućno računalo izvrsnog zvuka. Bila je to jedna od njegovih glavnih prednosti pred konkurentima. Također, sredinom 80-tih dobar broj korisnika C64 zamijenio je “originalni” kazetofon vanjskom disketnom jedinicom za diskete veličine 5,25″. U vrijeme uporabe RAM-a od 1 do 128 KB, bez unutarnjeg tvrdoga diska, taj korak je predstavljao revoluciju. Uglavnom svi kasniji modeli kućnih računala zamijenili su kazetofon s floppy diskom.
U drugoj polovici 1980. tvrtka je nastavila uspješan niz Commodore računala, prvo uvodeći GEOS, grafički operativni sustav prve te vrste uopće, koji je u potpunosti zaživio na nasljedniku C64 računala – Amigi 500 i 1000. Slično grafičko sučelje razvio je i Apple za Macintoshe, te naravno Microsoft za PC-je (Windows).
ZX SPECTRUM je 8-bitno kućno računalo engleske tvrtke Sinclair Research Ltd u vlasništvu karizmatičnog izumitelja Clivea Sinclaira koje se pojavilo na tržištu Velike Britanije 1982. godine. Njegov je mikroprocesor bio Zilog Z80 takta od 3,5 MHz i bilo je dostupno u dvjema inačicama: sa 16 KB i 48 KB radne memorije. Za razliku od svojih prethodnika ZX 80 i ZX 81, ZX Spectrum je imao grafiku u boji, i to razlučivosti 256×192 piksela u 15 boja, i tekstualnog načina 32×24 znaka. Zvuk je bio relativno skromnih mogućnosti: 10 oktava preko jednoga kanala, i proizvodio ga je na zvučniku na samom kućištu. Tipkovnica je bila izrađena od gumene membrane koja je bila nezgodna kod tipkanja i često se kvarila. ZX Spectrum se spajao na televizor, kao i većina tadašnjih igraćih konzola, što je također pridonijelo njegovoj popularnosti, obzirom da je većina kućanstava televizor već imala.
Spectrumov računalni program je bio Sinclair BASIC, inačica tada najpopularnijeg (i najjednostavnijeg) programskog jezika BASIC-a.
ZX Spectrum je učitavao i snimao programe pomoću kazetofona ili ZX Microdrivea.
Uz Commodore 64, Apple II i Atari računala, ZX Spectrum se smatra za najznačajnije kućno računalo u prvoj polovici osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Velika popularnost ZX Spectruma i Commodorea 64 uvelike je pogodovala brzom razvitku industrije računalnih igara.
APPLE II je računalo koje je proizvodila američka tvrtka Apple između 1977. i 1993. Ovo računalo zasnovano je na mikroprocesoru MOS 6502 i svojom pojavom na tržištu potakao razvoj osobnih računala i korisničkog softvera. Svojim uspjehom Apple je potakao mnoge druge tvrtke da se pridruže u stvaranju novih i boljih osobnih računala. Pojava Apple II izazvala je IBM da stvori svoje osobno računalo IBM PC ili PC, koje je kasnije postao standarno računalo. Mnoge druge manje tvrtke kao Commodore i Atari dovele su na tržište jeftinije modele ubrzavajući tako razvoj osobnog računarstva i računarstva u cijelosti.
Apple II je zasnovan na 8-bitnom mikroprocesoru MOS 6502 i u mnogo čemu je plod razmišljanja čelnika tvrtke Apple, da se na tržište izbaci računalo koje je jednostavno za proizvoditi te da je cijena prihvatljiva. Apple II nema nikakvih posebnih integriranih kola za grafiku, zvuk ili neke druge funkcije, te u cijelosti je napravljen od diskretnih kola koje su lako nabavljive na tržištu. No isto tako posebna VLSI integrirana kola, usporili bi izlazak na Apple II, no i cijena njihove izrade u tim godinama bilo je neprihvatljivo za male tvrtke kao Apple.
AMSTRAD CPC 464 računalo je iz 1984.g. i u to vrijeme jedno od najuspješnijih računala u Europi. Specifičnost ovog računala je ta da dolazi u originalnoj inačici s plinskim monitorom koji može prikazivati samo nijanse zelene boje. Zainteresirani bi mogli vidjeti jednu od prvih inačica BASIC programskog jezika.
PC Intel 80386 računalo koje je bilo predstavljeno 1985.g. te je bilo jedno od prvih računala sa 32-bit procesorom.
ATARI 800XL se pojavljuje na tržištu početkom 1982. Godine. Prvi model, 1200XL zamišljen kao zamjena za staru seriju se pokazao kao promašaj. Operativni sustav nije bio kompatibilan sa starim modelima, nije imao mogućnost proširenja, i općenito malo poboljšanja u odnosu na staru seriju brzo ga je bacilo u zaborav, i proizvodnja prestaje već 1983.
Ubrzo na tržište izlaze modeli 600XL i 800XL. Novi (6502C) procesor je radio na istoj frekvenciji kao i kod modela 400 i 800. Oba modela imala su operativni sustav, programski jezik BASIC i dijagnostički test u ROM-u, kapaciteta 24 kb. Model 600XL je imao 16 KB RAM-a (proširivo do 64 KB), a model 800XL je imao 64 KB RAM-a. Oba modela imala su jedan Catridge port kapaciteta 16 KB, dvije 9-pinske utičnice za igraće palice, Parallel Bus Interface, RF priključak i 4 kanalni mono zvuk raspona 3,5 oktave. Grafičke mogućnosti su bile nešto poboljšane u odnosu na stariju seriju. Novi GTIA čip je povećao broj grafičkih načina s 12 na 16, a broj boja je povećan na 256 (16 boja u 16 nijansi).
Od vanjskih memorijskih uređaja, serija XL je nudila kazetofon model 1010 (značajki kao i stari model 410), te disketni jednostrani pogon model 1050, formata 5¼” te maksimalnog kapaciteta 130 KB. Od pisača, bili su ponuđeni modeli 1020 (četverobojni ploter, 40 stupčani), 1025 (iglični, 80 stupčani) i 1029 (iglični, 80 stupčani), te model 1027 (Daisy wheel, 80 stupčani). Također je bio i ponuđen modem, model 1030, brzine 300 bauda.
Atari 600XL
Atari 1020 četverobojni ploter
Atari 800XL
Atari 1050 disketni pogon
Atari 1027 pisač
Uz Commodore 64, ZX Spectrum i Apple II, XL serija je bila najpopularnije kućno računalo tog doba. Serija XL je imala još modela koji su uglavnom završili kao prototipovi i nikad nisu bili serijski proizvedeni: 1400XL (ugrađeni modem i sintetizator govora, 1450XLD (kao i 1400XL, uz ugrađen disketni pogon), 1600XL, 1650XLD i 1850XLD. Razvoj većine ovih modela zaustavljen je dolaskom Jacka Tramiela na čelo Atarija
AMIGA 500 je računalo tvrtke Commodore čija je proizvodnja započela 1987. godine. Računalo je zamišljeno kao nasljednik ranijeg neuspješnog modela Amige 1000.
Amiga 500, kao 16 bitno računalo, trebala je zamijeniti 8-bitnog Commodorea 64. Iako je ostvarena prodaja naposljetku iznosila 5 milijuna primjeraka, u odnosu na 20 milijuna prodanih C64, model nikako nije bio komercijalni neuspjeh. Štoviše, uspjeh Amige 500 ogleda se u nagradama za najbolje računalo godine tijekom 4 godine njezine proizvodnje.
Srce ovog računala je Motorola 68000, vjerojatno najuspješniji procesor osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Osim u Amigi, isti su procesor koristila i računala Atarija i Applea. Intelovi procesori su očito bili u drugom planu. Amiga 500 je raspolagala osnovnom memorijom od 512 KB koju su korisnici najčešće proširivali na 1 MB, a ponekad i na 2 MB. Maksimalna količina memorije bila je čak 16 MB, no u stvarnosti nije bilo mnogo takvih primjeraka. U pakiranju se nalazila tipkovnica, disketni pogon i TV modulator za priključenje računala na televizor.
Krajem 1991., i to nakon nešto više od četiri godine, Amiga 500 se prestaje proizvoditi. Zamjenjuje je model, nazvan Amiga 500plus, koji će polučiti komercijalni neuspjeh. Pravi nasljednik Amige 500 postat će tek model Amiga 1200 koji na tržište izlazi u listopadu 1992. godine. No, njegov uspjeh dolazi prekasno kako bi spasio Commodore od stečaja.
Iako je Amiga 500 trebala naslijediti Commodore 64, potonji model nadživio je istu ostajući u proizvodnji do 1993. godine.
Nintendo Entertainment System (NES) ili Famicom. NES je 8-bitna igraća konzola koju je razvila japanska kompanija Nintendo i prvo izbacila na japansko tržište 1983. godine. NES je prva globalna konzola koja se prodavala na svim kontinentima i koja je do kraja 1995. godine, kada je prestala proizvodnja, tvrtka Nintendo je uspjela prodati oko 60 milijuna konzola.
Macintosh Classic je bilo osobno računalo predstavljeno 1990. Godine. Bilo je to prvo macintosh računalo sa cijenom nižom od 1000$ (999$). Računalo je krasio isti hardver kao i njegove prethodnike, 9“ monokromni monitor, rezolucija 512×342, 4 Mb RAM. Appleova politika je bila ne stavljati noviju generaciju procesora (68010) u classic računalo kako bi se mogla postići što konkurentnija cijena na tržištu. Macintosh Classic je adaptacija Jerry Manock-a i TerryOyamanovog industrijskog dizajna (Macintosh 128K). Apple izdao dvije verzije koje se kreću od $ 1.000 do $ 1.500. Reakcije recenzenata su bile podijeljene, većina je usmjerena na spori procesor, performanse i nedostatak priključaka. Konsenzus je u tome da je Classic bio korišten za obradu teksta, proračunske tablice i baze podataka. Niža cijena i dostupnostobrazovnog softvera je dovelo Classicu veliku popularnost u obrazovanju. Classic je prodavan uz snažniji Macintosh ClassicII do njegova prestanka proizvodnje iduće godine.
Super Nintendo Entertainment System ili Super NES (drugi nazivi SNES i Super Nintendo) je 16-bitna igraća konzola puštena od Nintenda u Sjevernu Ameriku, Europu, Australiju (Oceanija) i Južnu Ameriku između 1990. i 1993. U Japanu i Jugoistočnoj Aziji igraći sistem se naziva Super Family Computer, kraće Super Famicom i SFC kao kratica. U Južnoj Koreji poznat je kao Super Comboy i bio je distribuiran od Hyundai electronics. Iako je svaka verzija esencijalno ista, regionalni ključ onemogućava direktnu kompatibilnost.
Super Nintendo Entertainment System je bila Nintendova druga kućna igraća konzola poslije Nintendo Entertainment System (NES). Konzola je uvela naprednu grafiku i zvučne sposobnosti koje su kompenzirale relativno slabi CPU u usporedbi sa ostalim konzolama tog vremena. Dodatno, podrška sistema za brojne čipove za poboljšanje (koji su bili pakirani kao dio određenog igraćeg kertridža) je pomogla da ga održi kompetitivnim na tržištu.
SNES je bio globalni uspjeh postajući najbolje prodavanija konzola 16-bitne generacija unatoč relativno kasnom objavljivanju i žestokoj kompeticiji u Sjevernoj Americi od strane Segine Genesis konzole. Neki smatraju da SNES utjelovljuje “zlatno doba video igara”, spominjući njegove mnoge revolucionarne igre i naglasak na igrivosti nad grafikom i tehničkim drangulijama. Drugi sumnjaju u taj romantizam vjerujući da je sistem bio još jedan korak u evoluciji tehnologije video igara. SNES je ostao popularan duboko u 32-bitnoj eri i iako je Nintendo prestao davati podršku nastavlja biti popularan među obožavateljima, kolekcionarima i emulacijskim entuzijastima, od kojih neki još uvijek rade “hombrew” ROM-ove