Gotovo da nema dame u našem gradu i okolici koja barem jednom u životu nije na svom licu osjetila četkice i nosila široku paletu boja vizažistice Jadranke Jajetić.
Ova Koprivničanka za svoje se radne karijere koristila kistovima i bojama, ali onima za uljepšavanje ženskih lica.
Prije gotovo devet godina, dočekala je zasluženu mirovinu, svoj beauty salon prepustila kćerki i malo-pomalo kistove i boje zamijenila onim umjetničkim, slikarskim.
Već na početku razgovora naglašava nam jednu stvar, da ona nije slikarica nego amater, kojem je ovo čisti hobi.
– Poduzetnica sam u mirovini koja sada ima vremena za hobi koji obožavam oduvijek. Slike i boje volim otkako znam za sebe i njima sam okružena cijeli život – veli uvodno.
Kad je prestala oslikavati lica, prebacila se na slikarska platna.
– Iako sam još dugo vremena nakon što sam otišla u mirovinu uskakala u salonu kao ispomoć, odlučila sam se ipak povući jer sam shvatila da ti za takav posao treba jedna posebna energija i to tijekom cijelog radnog dana, a ja sam ju sve teže održavala. Obožavam šminkati, mogla bih nekoga uređivati tri sata, ali žene bi poludjele. Zato sam se primila platna, tu mogu slikati koliko god dugo hoću i što hoću. Primjerice, sad sam u kuhinji i nešto kuham i puhne mi ideja za kakav detalj, ja se odmah ostavljam svega i odlazim u svoju sobicu preuređenu u atelje i primam se kista – priča nam.
Jadranka je volju za slikanjem imala cijeli život, a kad je krenula ozbiljnije sa svojim hobijem, shvatila je da joj nedostaje tehničkog znanja. Godine 2016. upisala je tečaj slikanja kod Ivana Lovrekovića koji pohađa još uvijek, redovito, svakoga vikenda.
– Uči se tehnika, kako na koji način što dobiti, a kasnije se sam profiliraš koju ćeš tehniku koristiti. Osobno sam izabrala ulje na platnu jer su mi te boje najizražajnije, mogu slagati detalje, a mogu i popravljati ukoliko što treba – veli nam.
Motive na njenim slikama s početka je diktirao predavač, pa je bilo svega, od mrtve prirode do portreta, aktova.
– Sve sam prošla i probala, ali trenutno me okupiraju motivi zime, prirode i sve više dječji motivi, strašno me veseli slikati curice i dečke kao za slikovnice, takvi likovi me vraćaju u djetinjstvo, a s obzirom na ovu situaciju unatrag godinu dana, na ovaj način bježim i od stvarnosti – kaže nam.
U svojem slikarskom stažu, unatrag pet godina, Jadranka je izradila 80-ak radova. Dio ih krasi zidove njenog dnevnog boravka, a još veći broj slika svoje su mjesto pronašle na zidovima njenih kćerki Danijele i Željke. Svoje radove povremeno pokloni i svojim najintimnijim prijateljicama koje pozna u dušu i zna što vole.
U Podravini strašno puno ljudi ima prirodni talent za slikanje, no puno ih, kaže ona, kopira, ne crtaju sami, zato je ona krenula učiti od početka, pa kad sjedne za prazno platno mjeri proporcije.
– Meni je ovo hobi, volim to što radim i to me čini zadovoljnom i sretnom. Presretna sam dok mi moje cure vele da su im slike lijepe i uzmu mi ih – rekla je Jadranka te otkrila kako svojim curama slika motive po željama, a bakino slikarstvo obožavaju i unuci koji su njene radove, iako u tinejdžerskoj dobi, objesili na zidove svojih dječjih soba.
Kraj edukaciji iz ovog umjetničkog područja ne postoji.
– Na tečaj idem svaki vikend, uporna sam kao magarac. Do kad ću moći, do tad budem išla. Složila se grupa ljudi pa si međusobno služimo kao inspiracija, savjetnici, ali i kao kritičari. Ovom mom hobiju nikad neće doći kraj – kaže.
Suprug Zdravko zadovoljan je i oduševljen radovima svoje supruge.
– Prije toga nas dva skupa nismo znali ni dravskoga čona nacrtati, a ovi sad njeni radovi izgledaju savršeno, nema nikakve greške ni nedostatka, barem za naše laičko oko – pohvalio je Zdravko svoju suprugu.
