Nakon ljetne stanke, jedina ribarnica u Koprivnici ponovno je otvorila svoja vrata. Iako je postojala mogućnost da će ona ostati zauvijek zatvorena, ribarnica More na koprivničkoj Gradskoj tržnici i dalje će opskrbljivati građane svježom morskom i slatkovodnom ribom.
Kao što nam je ispričala vlasnica Romana Glatki, dugo su se lomili oko toga hoće li nakon 14 godina i dalje nastaviti s radom i razmišljali su o drugim djelatnostima. Već ih neko vrijeme muči kombinacija visokih poreza i nameta te nevelike zarade.
– Kada smo počeli raditi, bilo je sve super, bilo je puno posla i isplatilo se. I sada još uvijek ima kupaca, no mnogo veća su davanja i porezi. Svi političari govore da će se smanjiti porez na hranu i na ribu, riba je i općenito skupa, no porez ju još dodatno poskupljuje. Željeli smo prodati lokal ili ga iznajmiti, no nismo uspjeli dobiti cijenu koju smo htjeli, tako da smo zasad nastavili raditi – kaže nam vlasnica.
U njihovom poslu sve se zapravo svelo na dva razdoblja tijekom kojih ostvaruju veliku većinu zarade, a sve između je praktički gubitak.
– Dva doba tijekom godina pokrivaju sve, uskrsno i božićno. Tada je post i jako puno se radi pa se time pokrivaju gubici od blagdana do blagdana – opisala nam je R. Glatki.
No, kupci ih cijene jer je riba svježa, a i za onu koja je smrznuta nastoje da je što kvalitetnija. Iako su podaleko od mora, od ulova do ribarnice prođe samo nekoliko sati tako da je često jutros ulovljena riba već isti dan u prodaji.
Kao što kaže, Koprivničanci vole ribu, ali im je često preskupa. Zato i ne čudi da se najbolje prodaju srdele, šarani i pastrve te slatkovodne ribe općenito, zbog svoje nešto niže cijene.
– Vole i morsku, koliko im džep dopusti. Ljudi su se razveselili kada smo se vratili, rekli su nam da im je nedostajala naša riba, no sve to skupa nije dovoljno. Grozno je kad dođe neka bakica i gleda može li si kupiti jednu pločicu oslića ili ne može – kaže vlasnica.
No nije sva riba skupa. Ines Herceg je istaknula nekoliko podcijenjenih vrsta koje su odlične, no ljudi često na njih ne obraćaju pozornost.
– Ima i jako dobre jeftine ribe koju si svatko može priuštiti, primjerice diver, pastrva, pa i tolstolobik, koji je dobra i povoljna riba – preporučuje ona.
Glavna konkurencija su im, očekivano, veliki trgovački centri kojima ne mogu konkurirati cijenama, ali tvrde da je kvaliteta neusporediva.
– Bila sam prije nekoliko dana u jednom dućanu gdje je riba bila na sniženju i bila je takva da je ne bi ni psu dala, a kamoli čovjeku. Njih nitko ne kontrolira, a kod nas su konstantno. Todorić je prodavao srdele po 9,99, a mogao ih je dati narodu za pet kuna da jede, jer ih ionako nikada nije nikome platio. Žalosno je što mi svi želimo raditi, ali ne daju nam ni da dišemo – oštra je I. Herceg.
Kao primjer besmislenog propisa ističe onaj prema kojemu moraju platiti 500 kuna za analizu zdravstvene ispravnosti vode iz vodovoda u ribarnici, iako ribe u svom staništu nemaju nikakve veze s tom vodom.
Do kraja godine će se i dalje boriti s propisima i porezima, a kupci će i dalje moći kod njih dobiti dobru ribu. Što će biti kasnije, kako kažu – ne znaju ni sami.
