Iako je prvotni cilj Šegrtskog srca bio skupiti materijalna sredstva kako bi se svim učenicima omogućilo normalno i ravnopravno pohađanje praktične nastave, danas brinu i o tome da svi njihovi učenici budu siti i obučeni u sklopu redovne nastave, ali pomažu i njihovim obiteljima.
Humanitarna udruga za pomoć djeci i socijalno ugroženim obiteljima Šegrtsko srce iz Koprivnice ovih dana obilježava drugu godinu svog djelovanja, ali i godinu dana otkako je primila nagradu Ponos Hrvatske.
Tom prilikom, Dario Jembrek, tajnik Šegrtskog srca koje je osnovano na inicijativu nastavnika Obrtničke škole Koprivnica, upoznao nas je s trenutačnim aktivnostima, ali i planovima za budućnost.
– Provodimo projekt kojeg smo prijavili na natječaj Borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti i za koji smo od Ministarstva socijalne politike i mladih dobili 169.500 kuna. Cilj projekta je tijekom godine dana osigurati za 20 obitelji mjesečni paket namirnica u vrijednosti 500 kuna – rekao je Jembrek i istaknuo kako je projekt osmislio i napisao uz pomoć Tomislava Terstenjaka, školskog pedagoga i potpredsjednika Udruge.
Projekt se provodi do srpnja ove godine, a ostatak projektnog novca, kaže Jembrek, namijenjen je financiranju udžbenika i radnih bilježnica, odjeće, prehrane i prijevoza u ovoj školskoj godini učenicima kojima je to potrebno.
– Najveći problem je prepoznati takve učenike u prvim razredima. Razrednici na prvom roditeljskom sastanku upoznaju roditelje s Udrugom i pozovu sve one kojima je pomoć potrebna da joj se obrate. Ako se ne jave sami, razrednici do prosinca prepoznaju kome su potrebni udžbenici, kome bilježnice, a kome oprema za praktičnu nastavu – objasnio je Jembrek.
Upravo se zbog praktične nastave javila ideja o osnivanju Šegrtskog srca. Nastavnici su počeli uočavati da neki učenici ne mogu donijeti opremu, jer si ju jednostavno ne mogu priuštiti. Na samim počecima, nastavnici su međusobno skupljali novac kako bi primjerice kupili leptir mašnu ili bijelu košulju za učenike koji se školuju za zanimanje konobara.
Međutim, s vremenom su uvidjeli da je takvih učenika sve više i da je potrebno osnovati Udrugu kako bi tijek novca bio transparentan i kako bi se moglo pomoći svima onima kojima je takva pomoć potrebna te je osnovano Šegrtsko srce.
– Za takav naziv odlučili smo se jer smo mi obrtnička škola u kojoj se školuju budući obrtnici. Oni kada počinju raditi nazivaju se šegrtima i upravo time željeli smo emotivno pobuditi činjenicu da se radi o budućim pokretačima našeg gospodarstva. Isto tako, potrebno je imati srca pomoći učenicima i njihovim roditeljima u školovanju – istaknuo je Jembrek.
Iako je prvotni cilj Udruge bio skupiti materijalna sredstva kako bi se svim učenicima omogućilo normalno i ravnopravno pohađanje praktične nastave, danas brinu i o tome da svi njihovi učenici budu siti i obučeni u sklopu redovne nastave, ali pomažu i njihovim obiteljima.
Na samim počecima sredstva su skupljali prvenstveno od nastavnika koji su mjesečno uplaćivali 10 kuna, ali i od koprivničkih poslodavaca kod kojih učenici odlaze na praksu. Isto tako, u Udrugu se učlanjuju i učenici koji plaćaju simboličnu godišnju naknadu u iznosu od 20 kuna. Nakon velike medijske popraćenosti rada Udruge, počele su stizati donacije raznih znanih i neznanih ljudi, tvrtki i poduzeća.
– Primjerice, nedavno je obitelj pokojnog Josipa Friščića zamolila ljude da umjesto kupovine vijenaca i cvijeća za njegov posljednji ispraćaj novac uplate Šegrtskom srcu. Dobili smo 7850 kuna pri čemu je bilo 18 različitih uplata – kazao je Jembrek.
Objasnio je kako i dalje namjeravaju osmišljavati projekte i aplicirati na razne natječaje kako bi nastavili pomagati svojim siromašnim učenicima, ali i poticati druge da se uključe u humanitarni rad. Iako je, kaže Jembrek, prve godine bilo manjih problema u smislu da su oni kojima je pomoć bila potrebna bili u strahu kako će reagirati njihovi vršnjaci i okolina na to što traže pomoć, danas je ovakva vrsta humanitarnog djelovanja u Obrtničkoj školi postala gotovo normalna.
– Uspjeli smo kod učenika osvijestiti da postoje drugačiji te da to što je netko siromašan nije njegova sramota. Isto tako, učimo ih da tražiti pomoć nije sramota, već je sramota ne pružiti pomoć – zaključio je Jembrek.
