Djeca rođena s Williamsovim sindromom neobično su prijateljski nastrojena jer im nedostaje osjećaj straha koji drugi pojedinci osjećaju u brojnim socijalnim prilikama. O kakvom se poremećaju radi i koja su nova znanstvena otkrića na ovom polju.
Nova studija objavljena 13. travnja 2010. u časopisu Current Biology otkriva još jedan “nedostatak” ove djece – nesklonost stereotipima temeljenima na rasi. Otkrića znanstvenika sa Sveučilišta u Heidelbergu upućuju na činjenicu da je socijalni strah izvor rasnih stereotipa.
“Ovo je prva studija koja je opisala odsutnost rasnih stereotipa u ijednoj ljudskoj populaciji”, izjavio je Andreas Meyer-Lindenberg, koautor studije. Ranije studije pokazale su da se stereotipi uobičajeno razvijaju u dobi od oko 3 godine. Čak i djeca koja boluju od autizma pokazuju rasne stereotipe, unatoč snažnim teškoćama u svakodnevnoj socijalnoj interakciji i općenitoj neprilagođenosti socijalnih vještina ove djece.
Tijekom novog istraživanja znanstvenici su djeci pokazivali sličice s ljudima različitih rasa i spolova te potom od njih tražili da slikama dodijele pozitivne ili negativne karakteristike. Zdrava djeca pokazala su stereotipe prema obama spolovima i rasama, što je potvrdilo rezultate ranijih istraživanja. S druge strane, djeca s Williamsovim sindromom nisu ispoljila nikakve rasne predrasude.
“Jedinstven i druželjubiv profil pojedinaca s Williamsovim sindromom često ih nagoni na shvaćanje da je svaka osoba u svijetu njihov prijatelj. U ranijim smo studijama utvrdili i da ljudi s ovim sindromom nisu sposobn uočiti potencijalnu socijalnu prijetnju”, dodaje Meyer-Lindenberg.
Zanimljivo je da su djeca s Williamsovim sindromom pokazala stereotipe prema spolnim ulogama obaju spolova, jednako kao i zdrava djeca, što istraživači pojašnjavaju činjenicom da se različiti oblici stereotipa razvijaju putem različitih mehanizama u mozgu te da su ti mehanizmi selektivno pod utjecajem genetičkih promjena koje uzrokuju Williamsov sindrom – gubitak 26 gena na kromosomu broj 7.
______________
Williamsov sindrom otkriven je 1961. godine. Pogađa oko jedno na 25 000 djece u SAD-u. Za ljude s ovom bolešću kaže se da su pravi socijalni stručnjaci te se sindrom opisuje i kao suprotnost autizmu. Dok se autistična djeca povlače u svoj privatni svemir, djeca s Williamsovim sindromom su do te mjere druželjubiva da ih roditelji moraju sprječavati u razgovorima s nepoznatim ljudima. Vrlo su komunikativni (jezične vještine daleko su im bolje nego u ljudi istog kvocijenta inteligencije) i iznimno se dobro izražavaju. Pokazuju neobično jak interes za druge ljude i vrlo u empatični.
Izvori: Eureka Science News i “Jezične teškoće djece s Williamsovim sindromom” (seminarski rad studentica Simone Ivić i Ivane Mravinac, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2005.), tekst: biologija.com.hr