Broje se zadnji dani izborne kampanje pred otvaranje birališta ove nedjelje. Režu se vrpce na školama i dvoranama, obilaze se gradovi, sela, tržnice, trgovi, terase, dijele se penkala, cvijeće i blokići.
Neizvjesna borba za ulazak u drugi krug odvija se na razini županije gdje trojica kandidata, Kešer, Lacković i Koren, traže svoje mjesto Župana. Intervjui pršte sa svih strana, sa usana se prelamaju obećanja, nudi se bolji život, viši standard i neviđena briga za djecu, mlade, umirovljenike, nezaposlene, socijalne slučajeve, svi ste dobrodošli.
Naši superheroji lete na krilima donacijskog novca i plaćaju reklame koje vrište fotošopiranim fotografijama kako bi u vašim očima stvorili dojam kako se oni mogu brinuti za vas, kad se tako uspješno brinu za sebe.
Nedavno smo održali sučeljavanje u sklopu ePodravina televizije. Zdravko Matotan kao kandidat grupe birača uz podršku Mosta miran je gospodin u mirovini za kojeg nisam siguran zašto se upustio u ovu priču, iz njegovih izlaganja imam osjećaj kako su ga nagovorili igrajući na njegovu dobrotu, a pomalo mi vuče i na hlebinsku školu. Mirjanu Hanžeković pronašao je Domovinski pokret, čini se kako je zaljubljena u lik i djelo Miroslava Škore, ali šanse da postane županica puka su teorija.
Trojac Lacković, Koren i Kešer u neizvjesnoj je utrci. Kešer grize i napada, ima podršku druge najveće strane u zemlji, predsjednik je županijske organizacije SDP-a i ako ne uspije uz takvu stranačku infrastrukturu, pitanje je što dalje s političkim ambicijama. Eventualno da se prebaci u HDZ i naelektrizira njihovu armiju spavača?
Za Korena imam osjećaj da bi mogao doživotno obavljati posao Župana. Baš mu nekako priliči karakteru. Kralj umjerenosti i finog ophođenja, ne iskače iz tračnica pompoznim najavama i vješto izbjegava nezgodne situacije. Pozicija Župana mu idealno leži, odrađuje protokolarne obaveze i ne mora donositi previše odluka koje su na vagi pa se vrlo teško može zamjeriti prosječnom biraču.
Željko Lacković i dalje pokušava oko sebe okupiti što širi krug „nezavisnih“ pa su nekim čudom na njegovoj listi i članovi HDS-a, a navodno je jedan od aktivnijih „konzultanata“ u kampanji Branko Hrg. Laci očito pokušava igrati široko i na pobjedu, makijavelističkom metodom gdje cilj opravdava sredstvo. Sadržajno, Lacković je najkonstruktivniji kandidat za župana, a glavna mantra kampanje mu je kako županija stagnira, da joj treba svježa energija na čelu te kako je Koren zasićen i umoran.
Kešer je prelazio granice u kampanji. I to doslovno, na hrvatsko-mađarskoj granici tražio je uklanjanje bodljikave žice pa se obrušio na Korena da je utjecao na policiju. Lacković se nije dogovorio s Rajnom iako su se fotografirali zajedno. Koren je ovih dana, tik pred izbore, objavio „program“ koji je skrivao u dvorcu u Rasinji, za svaki slučaj da ga ne ukradu.
Rutina često olakšava životne situacije i daje sigurnost. Promjene često dovode do ubrizgavanja nove energije jer pozitivne šok terapije često imaju višestruki učinak. Kako god okrenuli, izabrali stare ili nove, koju god stranku preferirali, županije su nepotrebno rasipanje novaca. Naš sustav jedinica lokalne i regionalne samouprave je naslijeđe prošlosti koji kontrolira prikupljanje i tijek novca te služi kadroviranju lojalnih političara s ciljem kontrole vlasti.
Župani su ljudi s pravom potpisa i pečatiranja da raspačavaju vašu lovu koju uplaćujete kroz razna davanja i poreze. Prije nego raspodjele lovu zdravstvu, školstvu, pokriju svoj hladni pogon i plaće za sve zaposlenike po odjelima koje su uhljebili zbog stranačke pripadnsoti ili eventualno jer su previše stručni da bi ih zanemarili. Nažalost, županije su uređene zakonom i nekoga moramo izabrati jer je Sabor donio takav zakon. Tj. saborski zastupnici kojeg ste također vi, građani, izabrali na izborima. Jer ste im vjerovali kad su vam nudili drangulije sa štanda. Sad uzmite blokić i penkalo i napišite si popis stvari koji ne smijete zaboraviti na putu do Irske, Njemačke, a cvijeće je ionako već uvenulo..