Mantra je kako se na Gradskom stadionu Ivan Kušek Apaš teško dolazi do bodova, kako su na igračima Slaven Belupa mnogi razbili zube, kako je zaista riječ o nezgodnoj ekipi koja svakome može pomrsiti račune. I to možda nije daleko od istine. No, do troboda na vlastitom travnjaku u proteklih godinu dana nisu dolazili ni domaćini – osim u dvama ogledima s Varaždinom i jednim s Istrom 1961 – već bi konačni ishod najčešće bio neriješen.
Neugodna tradicija nastavljena je i u tekućoj sezoni HT Prve lige kada su se iz Koprivnice s trima, odnosno jednim bodom izvukli Lokomotiva i Šibenik. Sve u svemu, izuzmemo li slavlje na Maksimiru protiv Dinama, Farmaceuti ne igraju dobro, što pokazuje i ljestvica na kojoj su osmi. Iza njih ostali su Šibenik i – Hrvatski dragovoljac, današnji suparnik u sklopu 7. kola, novopečeni prvoligaš čiji je start u sezonu za potpuni zaborav. U šest utakmica doživjeli su jednako toliko poraza, pa je takav neslavni početak trener Miroslav Kuljanac platio otkazom, da bi ga zamijenio Davor Mladina.
On je u prvih 11 večeras uvrstio Šubarića kao čuvara mreže koji se pouzdao u defenzivnu trojku Vulikić-Lukić-Bagadur. Kada bi se branili, Valentić i Majstorović spuštali su se na mjesta bočnih igrača, tvoreći lanac dug pet karika. Roca i Mioč držali su sredinu, a Viduka i Petković te Štrkalj kao istureni napadač trebali biti glavna prijetnja suparničkim vratima.
Dean Klafurić, s druge strane, ima svlačionicu orijentiranu više na domaće igrače no što je to bilo u slučaju njegova prethodnika Tomislava Stipića. Neki od njih i danas su uvršteni u prvu postavu, dok su drugi čekali priliku s klupe. Točnije, od početkog zvižduka glavnoga suca Tihomira Pejina zaigrali su Čović na vratima, stoperski par Soldo i Božić, na lijevoj strani inače dešnjak Bosec, a na desnoj Bogojević. Mjesto zadnjega veznoga popunio je Paracki ispred kojega su se našli Glavčić i Brković. Zadatak probijati po stranama, ili se ubacivati u sredinu i prepuštati prostor uz linije krilnim bekovima, imali su Monjac i Zvonarek, dok je u vrhu bio tko drugi nego Krstanović.
Na Apašu ništa novo
Utakmica je otvorena dvjema dobrim prilikama. Prvo je u klizećem startu pucao Zvonarek, dok je par sekundi kasnije udarac testirao Brković. Lopta je otišla pored vratnice.
Gosti su se, dakle, branili u 4-5-1 formaciji, pri čemu bi Štrkalj praktički jedini bio u vrhu. Njemu su se, u trenucima otvaranja, pridružili Petković i Viduka. Ipak, ozbiljniju prijetnju u prvih dvadesetak minuta nisu stvorili jer je Slaven dominirao posjedom.
Atmosfera nije bila uzavrela na travnjaku niti na tribinama u prvoj polovici prvoga dijela. Svejedno, na polovici igre uključile su se prskalice, omogućivši jednima u plavim i drugima u bijelim dresovima osvježenje. Temperatura se, inače, kretala oko 15 stupnjeva Celzijeva.
I da istu priču nismo gledali u dosadašnjim utakmicama, pomislili bismo kako su kapljice vode i jesenska atmosfera ohladili Klafurićeve igrače, snizili radnu temperaturu. Međutim, tome nije tako. Slaven je klub s najmanje postignutih pogodaka – svega njih četiri – te ne čudi što su do odmora uspjeli stvoriti tek jednu priliku, i to kada je Brković u 40. minuti pucao iznad vratnice. Ozbiljno, ozbiljno nedostaje konkretnosti u utakmicama koje bi, po igračkoj kvaliteti, trebale ići na stranu Slavena.
S druge strane, u svim rijetkim, ali naoko opasnijim izletima naprijed, Hrvatski dragovoljac prijetio je preko Viduke, ne Marka, čiji je pokušaj ukrotio Čović, a onda i Roca koji je iskoristio bespotrebno kompliciranje u obrani i lošu dugu loptu Božića presječenu u središnjici od strane gostiju
Bilo kako bilo, rezultat se nije promijenio. Rekli bismo, na Apašu ništa novo.
Jedan trenutak inspiracije dovoljan za prvu pobjedu Hrvatskog dragovoljca
Ohrabrio se u 53. minuti jedan od najmlađih na terenu. Kao šilo među dvojicu zabio se Brković, namijestio i odapeo direktno u Šubarića. Loptu odbijenu u korner Farmaceuti su pretvorili u još jednu priliku, samo priliku jer je Glavčić ubacio, a Krstanović glavom pucao iznad grede.
Od gostiju, koji su i dalje, čini se, bili fokusirani na osvajanje toga prvog boda, možemo izdvojiti Miočevu prijetnju. Prije no što je odbijena pala na travnjak, veznjak Dragovoljca zamahnuo je nogom ciljajući kut Čovićevih vratiju. Ali, kako je udaljenost bila poveća, tako je imao dovoljno vremena ispratiti putanju udarca i u rukama zadržati loptu.
Bili su gosti iz minute u minutu bliže toj jedinici na bodovnome kontu. Tako su se, uostalom, i postavili, duboko u svojoj polovici, gradeći višestruki bedem ispred Šubarića koji je Slaven tek rijetko probijao. U tome im je drugim žutim kartonom, pokazanim u 76. minuti, pomogao Glavčić. Prvi je, inače, dobio u smiraj prvih 45. minuta.
Čak i u takvome omjeru snaga, u razdoblju kada je Klafurić Slaven bio primoran postaviti u 4-4-1 formaciju, lopta je više bila u nogama domaćina.
Sav je taj posjed bio uzaludan jer je jedan trenutak inspiracije Mioča bio dovoljan ne za bod, već za tri, prva tri Hrvatskog dragovoljca ove sezone.
U 85. minuti primio je još jednu odbijenu loptu, u sredini u kojoj je nedostajalo plavih dresova, naciljao i ljevicom pogodio njemu desni, a Čoviću lijevi kut.
Rezultat se do kraja nije mijenjao, čime je Klafurićev sastav doživio treći uzastopni poraz. Uz dva remija, a kolo je tek otvoreno te ih Šibenik može preskočiti, Farmaceuti imaju pet bodova, jedan više od pretposljednjih Šibenčana i dva više od današnjeg suparnika.
Sada se onaj bod s početka čini kao premija.