Ako je nekim slučajem do dana današnjeg unatoč svemu, još nekom nemoguće prihvatiti kako su svi glavni mediji u rukama korporacija, odnosno promicatelja “Novog svjetskog poretka”, kako su svi glavni mediji tek alat za oblikovanje javnog mnijenja-mišljenja, odnosno alat manipulacije masama putem sve pristne propagande, onda bi blokada i cenzura svih glavnih medija a po pitanju nedavnog prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma o četiriju po narod suštinski važna pitanja, trebala biti više nego dovoljna potvrda. Mediji nisu izvor informacija, već mašinerija za usmjeravanje čovječanstva ka totalitarizmu, uspostavi Novog svjetskog poretka.
Svakom od nas treba biti jasno, da bez cenzuriranih medija nije moguća uspostava totalitarne svjetske vlade i nije moguć nikakav oblik potpunog nadzora nad ljudima i njihovim postupcima. Medijsko oblikovanje svijesti-mišljenja danas je postala najvažnija stavka elita (bankara, korporatista, ..) koje pokreću ekonomski zamašnjak svjetske globalizacije, odnosno centralizacije putem umjetno stvorene svjetske financijske krize.
Još je Hannah Arendt uočila da totalitarizam nije moguć ako cijeli komunikacijski proces, na svim razinama, od privatnog do javnog (televizija i tisak, internet i elektronička pošta, fiksna i mobilna telefonija…) nisu u vlasti jedne te iste moći. Primijetila je i činjenicu da težnja za totalnom kontrolom ne mora nužno biti temeljena na ideologijama, odnosno da nije važno koji se razlozi navode za totalitarizam. Važno je samo prepoznati težnju za uspostavljanjem centralizirane moći i potpune kontrole.
Svrha glavnih medija u Hrvatskoj baš kao i u ostatku svijeta, jest širenje-propagiranje ideja, ne onih ideja koje služe za dobrobit naroda, odnosno čovječanstva, već za dobrobit onih koji su vlasnici ili pak stoje iza tih medija-korporacija.
Jer kako objasniti, ili kako je moguće da informacija/vijest koja bi trebala zbog svoje težine i važnosti biti na svim naslovnicama novina, portala, u najavama svih informativnih emisija, a po pitanju spomenutog prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma, bude u potpunosti izostavljena, ignorirana?
Kako je moguće da Hrvatsko novinarsko društvo (HND), sindikati, intelektualci, gong, oporba, zastupnici, oporba, crkva, … te mnogi drugi koji bi trebali biti u službi naroda, su šutjeli i šute o tome? Moguće je samo ako svi oni zajedno, baš kao i mediji pušu u isti rog, služe istim gospodarima, krupnom kapitalu umjesto narodu od kojega i na čijoj grbači žive.
Koliko je vidljivo, mediji kao između ostalog i svi gore spomenuti, služe se istom taktikom. Ignoriranja, cenzuriranja, propagiranja te omalovažavanjem i ismijavanjem onih koji se kreču ka promjenama, ili pak pokušavaju unijeti neke od promjena, potaknuti narod na kritičko razmišljanje i sl.
Strašenje naroda je još jedna od karakteristika medija koju smo jasno mogli vidjeti za vrijeme kampanje o pitanju ulaska Hrvatske u EU, naravno u korist EU.
U nekim slučajevima, kao primjerice za vrijeme takozvanih “Pernarovih prosvjeda”, mediji se služe taktikom podržavanja istih, a zatim kada pridobiju povjerenje naroda, počinju sa blaćenjem, omalovažavanjem ili pak prikazivanjem organizatora i samih prosvjednika kao masom bez kormilara, pravih ideja, odnosno ciljeva.
Prema onom što smo mogli (ne)vidjeti u medijima, a po pitanju prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma, taktika je bila ignoriranje, odnosno cenzuriranje. Primjerice, HRT je tek deveti dan u središnjem dnevniku izvijestio kako je u tijeku prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma.
Načina za manipulaciju narodom putem medija, a sa ciljem podržavanja interesa korporacija/kapitala, odnosno samih vlasnika medija, ima mnogo, u nekim slučajevima kao po pitanju prikupljanja potpisa za referendum, to može jednostavno biti ignoriranje.
Više je nego očito da mediji glavne struje zloupotrebljavaju svoju moć, te da su pretvoreni u propagandnu mašineriju interesnih skupina. Pošto posluju u političkom okruženju, činjenice koje se ne slažu s riječima političke elite jednostavno se potiskuju, kao u primjeru prikupljanja potpisa, te oni koji imaju drugačije mišljenje ismijavani su poput luđaka.
VELIKA HRVATSKA TROJKA (Dio iz teksta “Centralizacija medija” časopisa NEXUS)
U Hrvatskoj su tri najveća financijska, gospodarska i medijska centra (“Adris”, “Agrokor” i “EPH”) nalaze u vlasništvu trojice ljudi. Medijski je prostor, bar ono što je poznato, što se tiskanih izdanja tiče, podijeljen između dva izdavača: “Styrije” i “Europa Press Holdinga” (EPH), nacionalna televizija je deklarativno javna i pod ingerencijom Sabora i Vijeća (koji su pak pod kontrolom krupnog kapitala) za radio i televiziju, no po potpunoj komercijalizaciji i vulgarizaciji ne razlikuje se od RTL-a ili Nove TV, preostale dvije velike TV stanice.
Hrvatski Telekom apsolutni je monopolist što se tiče internetskih medija i resursa, a prošle godine austrijski je energetski div i državni konzorcij Bewak otkupio za 20 milijuna eura 75 posto kabelskog tržišta u Hrvatskoj, koje je time također potpuno okrupnjeno.
I kod nas postoji velika količina lokalnih radio i TV postaja i novina koji svi, također, samo prenose vijesti iz velikih agencija, a ostatak tekstova je praktički komunalnog, prigodnog, sportskog, oglasnog i crno-kroničarskog karaktera s uočljivim, kroničnim nedostatkom autorskog, istraživačkog i angažiranog novinarstva. Ta količina medijskih jedinica stvara spomenutu iluziju slobode izbora (nikada dosta ponavljanja tog izraza) i, tu, naravno, nemamo što pričati o slobodi pisanja, izvještavanja ili govora, pa su stoga smiješne zamisli koje idu za tim da bi mediji trebali biti ti koji će donijeti novu moralnost i duhovnost među ljude kojima su ti isti mediji isprali mozgove.
Trenutno pak stanje u medijima i načini na koji se njima manipulira, u svijetu, kao i u Hrvatskoj, dalo bi se sažeti u jednu jedinu rečenicu: laž je postala istinom koju centralizirani mediji glavne struje, ali i oni koji to nisu, svjesno i nesvjesno, mijese i recikliraju, želeći je učiniti neprisutnom i samorazumljivom – jedinom mogućom.
I za kraj, citirati ću David Ickea:
Bili mi toga svjesni ili ne, a cilj jest da ne budemo svjesni, danas se vodi rat, ratu za naš um, rat u kojem se umjesto metaka ispaljuju situacije, iz medija umjesto pušaka, pod zapovjedništvom bankarskih magnata, korporacija, umjesto generala. Rat koji ne stvara buku, ne izaziva vidljive tjelesne ozljede i naizgled se ne upliće u ničiji svakodnevni život. Zato ga još i zovu “nečujni – tihi rat”.
Pa ipak, nedvojbeno stvara buku, nedvojbeno nanosi tjelesne i mentalne štete, i nedvojbeno utječe na svakodnevni društveni život, tj. nedvojbeno za svjesnog promatrača,onoga koji zna što mora gledati. Pošto javnost, žrtve ne mogu shvatiti, vidjeti oružje, nisu niti svjesni da su napadnuti. Javnost može instinktivno osjećati da nešto nije u redu, ali zbog prirode “nečujnog oružja” oni svoje osjećaje ne mogu izraziti na racionalan način, odnosno riješiti problem inteligencijom. Stoga, ne znaju zatražiti pomoć i ne znaju kako se povezati s drugima radi zaštite od njega.
Kako se “nečujno oružje” primjenjuje postupno, javnost se prilagođava/privikne na njegovu prisutnost te tolerira njegovo zadiranje u svaku poru života.
Cilj oružja je uvjeriti žrtve, kako su misli, ideje, političkih, religijskih, ili nekih drugih autoriteta, njihove misli, odnosno ideje, a to se postiže konstantnim ponavljanjem. Kako se kaže, da bi laž postala istinom, potrebno ju je ponoviti samo dovoljno puta. To je upravo ono što današnji mediji čine, ponavljaju laž sve dok ju ne prihvatimo kao istinom, a samim time, istinu kao laž.
To se postiže isključivanjem umova žrtve; sabotiranjem njihovih mentalnih aktivnosti; pružanjem nisko kvalitetnih programa javnog obrazovanja, ustrojstvu sustava i ekonomije i suzbijajući tehničku kreativnost.
Pobuđivanjem njihovih emocija, poticanjem na njihovo udovoljavanje vlastitim strastima i prepuštanje emocionalnim i fizičkim aktivnostima kroz:
- neprekidno emocionalno šokiranje i napade (mentalno i emocionalno silovanje) konstantnom baražom seksa, nasilja i ratova u medijima posebno na televiziji i u novinama.
- pružanje onoga što žele u prekomjernim količinama “BRZE HRANE ZA MOZAK” i istovremeno uskraćivanjem onoga što im stvarno treba.
- Prepravljanje povijesti i zakona te izlaganje javnosti devijantnim kreacijama, čime se njihovo razmišljanje skreće s osobnih potreba na potpuno izmišljene vanjske prioritete. Time se onemogućava njihovo zanimanje za nečujna oružja, tehnologije društvene automatizacije i njihovo otkrivanje. Pravilo je da se iz zbunjenosti može izvući korist; što je veća zbunjenost, to je veća korist. Stoga je najbolji pristup stvarati probleme i onda nuditi rješenja.
PREPOZNAJETE TO DRUŠTVO? NARAVNO, ŽIVIMO U NJEMU……
Kao što je rekao pisac Michael Ellner: Pogledajte nas. Sve je izvrnuto, sve je naopako. Liječnici uništavaju zdravlje, pravnici uništavaju pravdu, sveučilišta uništavaju znanje, vlade uništavaju slobodu, glavni mediji uništavaju informacije, a religija uništava duhovnost. Zašto? Zato što je to njihov zadatak.
Mediji ne samo da izvrću istinu, nameću laž, već kod čovjeka stvaraju osjećaj informiranosti, time ga čineći nezainteresiranim za daljnje informiranje, traženje alternativnih izvora informacija. Koliko mediji sudjeluju u kreiranju javnog mijenja, onoga što ljudi smatraju istinom, jasno je vidljivo u svakodnevnom životu, jer, u koliko ste vidjeli na televiziji, pročitali u novinama, mora da je istina, a samim time, ono što nije bilo na televiziji, kao da se nikada nije niti dogodilo, kao u slučaju prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma.
Ono što nas čeka u koliko se kao narod, čovječanstvo ne osvijestimo, probudimo i pogledamo iza vela laži i obmana, jednostavno i precizno je opisao Krešimir Mišak u uvodu emisije “Na rubu znanosti”, ugošćujući Jeffrey Gruppa, autora knjige “Korporatizam”.
Korporatizam kako ga vidi Jeffrey Grupp ne ispunjava samo težnju za profitom već zadire u svaku poru života i u svojoj biti predstavlja psihološku kategoriju jer ljudima kroz korporativne medije nameću stav da korporativni sustav predstavlja najnaprednije društvo. Naprimjer: da je normalno raditi deset sati na dan u korporaciji i potom kupovati neprirodnu hranu punu umjetnih aditiva koje su proizvele korporacije u trgovačkim centrima koje pripadaju korporacijama, na večer taj homo sapiens iscrpljen od rada za korporaciju, gleda korporativnu televiziju s političkim vijestima o potezima vlade čiji su članovi sad u vladi a prije i poslije na čelu neke korporacije. Kad takav život drastično naruši zdravlje, čovjek odlazi po medicinsku pomoć da bi dobio skupe neučinkovite i štetne lijekove koje proizvode korporacije ….
Dio iz filma “TV mreža”