“Tko gleda van, sanja, tko gleda unutra, budi se”
Današnje društvo u potpunosti je usmjereno prema van, no da je tome tako, nije slučajnost, kompletan sustav osmišljen je s tom svrhom, usmjeravanja, a samim time održavanja, svakog čovjeka na ovoj planeti u dubokom snu.
Tako danas imamo čovjeka koji traži sreću, ljubav, slobodu, izvan sebe, čovjeka koji traži krivca izvan sebe za svoj neuspjeh u postizanju istih. Danas imamo čovjeka koji vjeruje da zna, dok je istina da ne zna, a to svoje neznanje, pomoću vjerovanja održava kao znanje, jer da čovjek zna, tada sreću, ljubav, slobodu ne bi tražio izvan sebe, tamo gdje sreća, ljubav, sloboda ne postoje, već tamo gdje jedino postoje, unutar sebe.
Istinska sreća, ljubav, sloboda, postoje unutar nas samih, u našem biću, ne izvan nas, tako da svako traženje sreće, ljubavi, slobode van nas samih, jest ujedno udaljavanje od istih. Stanje, odnosno postizanje sreće, ljubavi, slobode van nas samih, jest uvjetovana sreća, ljubav, sloboda, odnosno proizvod, zadovoljavanje, hrana ega, iliuzornog ja, koji je manifestacija udaljavanja od istinskog ja, gledanja prema van.
Ego, iluzorno ja, može zadovoljiti, nahraniti samo iluzorno stanje sreće, ljubavi, odnosno slobode, jer ono su jedno. Kako je istinsko u suprotnosti iluzornom, tako je iluzorno u suprotnosti istinskom. U snu, iluzorno ja možemo samo zadovoljiti iluzornim. Pošto današnji čovjek gleda prema van (spava), sukladno tome i stanje zadovoljstva traži izvan, van sebe, u društvu, okolini, događajima, partneru, postizanju i posjedovanju određenih stvari, kontroli i moći nad drugima, …itd. Zašto kažem stanje, zato što to i jest. Svako zadovoljstvo postignutu izvan, van nas samih je stanje (trenutno, ograničeno), ne bivanje (vječno). Stanje je ograničenog trajanja, i kao takvo, pitanje je vremena kada će se raspasti, kada će se naša prividna sreća, ljubav, sloboda, kontrola, moć nad drugima, pretvoriti u svoju suprotnost, u nesreću, mržnju, neslobodu, nemoć, … itd. Svaka iluzorna sreća, sreća ega, je ujedno i nesreća. Iluzorno, prividno stanje sreće, ljubavi, slobode, kontrole i moći može se održati onoliko dugo koliko možemo hraniti, održavati to stanje istima. Kako se laž može održavati samo novom lažju na životu, tako se i prividno stanje može samo održavati novim prividnim stanjem.
Gledanje unutra je ujedno i oslobađanje od iluzije vremena, iluzornog ja, ega. Oslobađanje od iluzornog ja, ega, je ujedno i korak ka spoznaji istinske, bezuvjetne sreće, ljubavi, slobode koja se nalazi u nama, a ne izvan nas. To je sreća, ljubav, sloboda koja nije uvjetovana ničim, koja jednostavno jest, koja je bivanje, a ne trenutno stanje.
Gledanje prema van i poistovjećivanje sa istim, je udaljavanje od onog što jest, stvaranje ega, iluzornog ja kao barijere, prepreke ka onom što jest, što jesmo. Gledanje prema van je prihvaćanje iluzije vremena, misli, uvjerenja, vjerovanja, laži, kao istine, poistovjećivanje sa iluzornim ja, egom, a samim time i prihvaćanje sreće, ljubavi, slobode, kao nečega izvan nas, kao nečeg što ovisi o drugima, bližnjima, partneru, okolini, društvu, sustavu, autoritetima, bilo političkim, religijskim ili drugima. Prihvaćanje sreće, ljubavi, slobode kao nečeg što ovisi o drugima, kao nečeg izvan nas, je ujedno i predavanje vlastite moći, sreće, ljubavi, slobode u ruke drugih. Predavanjem vlastite moći u ruke drugih, ujedno i postajemo ovisni o drugima, bilo bližnjima, okolini, društvu, ….itd. jer naša sreća, ljubav, sloboda, sada ovisi o njima. Tako danas imamo čitavo čovječanstvo koje se u neznanju odreklo vlastite moći, odgovornosti o samom sebi, i predalo u ruke jedni drugima, pojedinca, sustava, tako danas imamo čovječanstvo čija sreća, ljubav, sloboda ovisi o tom pojedincu, sustavu, odnosno drugima.
Kada govorimo o manipulacijama od strane drugih, bilo politike, religije, zdravstvenog ili nekog drugog djela sustava, potrebno je znati, da je manipulacija jedino moguća kada je naša moć, odnosno kada vjerujemo da je naša sreća, ljubav, sloboda, u njihovim rukama, ovisna o njima. Ako je naša moć u našim rukama, što je to što nam oni mogu ponuditi a da mi to već ne posjedujemo, nemamo. Sretnog čovjeka ne možete manipulirati obećavajući mu sreću, slobodnog čovjeka ne možete manipulirati obećavajući mu slobodu, čovjeka punog ljubavi ne možete manipulirati, izigrati, iskoristiti obećavajući mu ljubav. Čovjeka koji je svjestan bezuvjetne istinske sreće, ljubavi, slobode unutar sebe samog, koji je svjestan da on jest bezuvjetna sreća, ljubav, sloboda, se ne može manipulirati.
Kako manipulirati nekoga tko jest sve.
Nažalost i to je moguće. Takav čovjek napadnuti je i manipulirani od strane onih kojih bi se najmanje nadao, od strane vlastitih roditelja, bližnjih, i to od trenutka samog rođenja. Naravno, to roditelji čine u svome neznanju, nesvjesno, jer i oni su manipulirani na isti način, od strane svojih roditelja, kao i njihovi roditelji od strane svojih.
Dakle, kako je nekoga tko je sve, bezuvjetna sreća, ljubav, sloboda, moguće uvjeriti kako to nije, kako ga uvjeriti da se sreća, ljubav, sloboda nalazi izvan njega, a ne u njemu samome? Tako što ćete ga od samoga rođenje uvjeravati u to, ukazivati mu na sreću, ljubav, slobodu izvan njega samoga, govoriti mu da je sreća, ljubav, sloboda… nešto za što se mora potruditi, izboriti, zaraditi, …da sreća, ljubav, sloboda … leže u posjedovanju određenih stvari, društvu, okolini, …izvan njega, a ne u njemu.
Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti… no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!
Buđenje je spoznaja da sve ono što smo tražili, sve čemu smo težili, sve što smo željeli, da je oduvijek bilo ovdje, tu i sada, u nama samima, samo što smo previše bili zauzeti sa traganjem, težnjom, željom za istim, da bismo to vidjeli.
Kao što je spomenuto na početku, kompletan sustav je u svrsi održavanja čovjeka u dubokom stanju sna, jer kompletan sustav jest tvorevina, manifestacija sna (gledanja prema van), odvajanja od onog što jest, nas samih. Kompletan sustav je tvorevina našega ega, iluzornog ja. Traženje krivca, rješenja unutar tog sustava, je ujedno i održavanje tog sustava. Mi činimo sustav, i sustav će postojati kao takav do onoga trenutka do kada ćemo se koristiti njime. Čak i borba protiv sustav je davanje moći sustavu, u koliko želimo srušiti, promijeniti sustav, dovoljno je da se prestanemo koristiti njime. Sustav je iluzija, sustav nema vlastitu moć, već je crpi iz svojih pristaša, onih koji ga konzumiraju.
Postoji uzrok, a ako postoji uzrok postoji i posljedica, jer da ne postoji posljedica, ne bi postojao niti uzrok. Uzrok bez posljedice ne postoji, isto kako niti posljedica bez uzroka. Mi smo uzrok, sustav je posljedica. Odnosno, točnije bi bilo, naše neznanje, ego, iluzorno ja, koja su sastavljena od iluzija uvjerenja, vjerovanja, a samim time i strahova, koja proizlaze zbog odvajanja od onog što jest, istinske sreće, ljubavi, slobode koja jesmo, je uzrok posljedice zvane sustav, posljedice odricanja vlastite moći, odgovornosti, sreće, ljubavi, slobode koja je u nama, i traženja istih van sebe, u sustavu, onima koji upravljaju sustavom.
Uzrok i posljedica ne postoje jedno bez drugog, uzrok i posljedica čine cjelinu. Svaki uzrok je posljedica, svaka posljedica je uzrok, jer svaka posljedica stvara daljnje posljedice, a samim time postaje uzrokom tih posljedica. Znači svaka posljedica na kraju postaje uzrokom. Čitavo čovječanstvo je manifestacija uzročno posljedičnih veza, čitavo čovječanstvo je zarobljeno unutar krugu uzročno posljedičnih veza. Odvajanje od onoga što jesmo, istinskog ja, bezuvjetne sreće, slobode, ljubavi, sadašnjeg trenutka, jednog sa svime je uzrok. Posljedica je prihvaćanje iluzornog ja, ega, kao istine, kao onog što jest, kao onog što jesmo, a samim time i sreće, ljubavi, slobode, odgovornosti, moći, kao nečeg van nas samih, kao nečeg odvojenog od nas, kao nečega za što se moramo izboriti, kao nečeg što moramo zaraditi.
Dakle, oslobađanje od ega, iluzornog ja, je gledanje unutra, buđenje, spoznaja istinske sreće, ljubavi, slobode koja je u nama, bila i bude, koja jesmo, koja ne ovisi o nikom i ničem, koju nam nitko ne može dati niti oduzeti, pomoću koje nas nitko ne može manipulirati.
Bezuvjetna i Uvjetovana Ljubav
U svojemu srcu nosite obilje ljubavi. Ne samo prema sebi nego i prema cijelome svijetu. Vaša ljubav velika je toliko da vam ničija druga ljubav nije potrebna. Svoju ljubav dijelite bez ikakvih uvjeta; ne postavljate ih. Vi ste milijunaš ljubavi, a onda netko zakuca na vaša vrata i kaže: »Hej, slušaj, mislim da te volim. Možeš dobiti moju ljubav, samo ako učiniš sve što zaželim«.
Budući da ste prepuni ljubavi, kakva će biti vaša reakcija? Nasmijat ćete se i reći: »Hvala ti, ali meni nije potrebna tvoja ljubav. U svojemu srcu imam takvu ljubav, pa čak još veću i bolju te dijelim je potpuno bezuvjetno«. Ali što će se dogoditi onda ako umirete za ljubavlju,(tražite je van sebe) ako je ne možete pronaći u svome srcu, a netko vam kaže: »Želiš li malo ljubavi? Možeš je dobiti ako pristaneš raditi ono što ja zaželim«. Ako ste gladni ljubavi, a onda je okusite, učinit ćete sve što je potrebno samo da biste je zadobili. Vaša potreba može biti toliko jaka da ćete u zamjenu za malo pažnje predati cijelu svoju dušu.
Nema potrebe da hodate svijetom moleći ljubav: »Molim te, voli me. Tako sam osamljen, a nisam dovoljno dobar da bi me netko volio. Potrebno mi je da me netko voli, da dokaže da sam vrijedan ljubavi«. Ljubav prebiva u nama, ali toliko smo zauzeti traženjem ljubavi van sebe, da je ne vidimo.