Za one kojima je ovo previše, preporučujem neka odmah preskoče na treći odlomak.
Da. Koprivnica itekako zaslužuje da se barem tucet koprivničkih ulica i poneki trg preimenuju u ulice i trgove heroina narodnooslobodilačke borbe. Nekad je bilo tako, sjetit će se oni stariji. TBF nostalgično kaže “nije sve bilo bajno, al’ pari mi se puno lipše”.
Nisam poludio, iako bi se moglo zaključiti – s razlogom. No, kroz koji mjesec sasvim sigurno neću biti svoj. Kao ni stotine, ako ne i koja tisuća mojih sugrađana. Sve to, uz dužno poštovanje svim junakinjama antifašističke borbe koje su dale živote, što ih uopće spominjem u ovoj prilici. No, eto ne znam kako drukčije.
3. odlomak
Bio bi valjda red početno izlaganje, koje će se nekima činti jugonostalgično, staviti u određeni kontekst vremena i prilika. Gundulićeva, Mihanovićeva, Starogradska i brojne ulice diljem našeg grada, baš kao i svake godine, okupirane su – ne junakinjama NOB-a nego onim drugim partizankama koje na svoj način šire, pazi sad ovo – peludni fašizam.
Gotovo sigurno ćete i vi koji čitate njima dodati i svoju ulicu, susjedovu, privatnu ili možda čak i javnu parcelu. Ne znam kako će odjeknuti ova moja zamolba prema povjerenstvu za imenovanje ulica i trgova, kamoli prema novoformiranoj Vladi (samo što nije). No, prije nego li me “krenete hapsiti”, pokušajte nekako smoći vremena i doći do upravo ovog, trećeg odlomka. Ako ste ovo upravo pročitali, dobro je. Siguran sam. Valjda.
Prijavi! Nema smisla
Zaista je stupidno u detalje objašnjavati što i kako kome smeta partizanka, da budemo i politički korektni – ambrozija. Nije potrebno isticati kakve sve muke s par… ambrozijom prolaze naši sugrađani, pa i oni koji nisu nužno megadomoljubno nastrojeni. Koprivnica navodno ima komunalne redare, navodno se i iz godine u godinu pišu zahtjevi za uklanjanjem, navodno netko nešto i ukloni. No, oči još uvijek ne varaju. Ni nos, ni usta, ni grlo, a bogami (oprostite na izrazu) ni koža.
– Prijavi! – kaže mi moj susjed kojemu su očito kao i meni također draže prave partizanke.
– Ovaj razgovor vodimo svake godine u isto vrijeme – odgovaram ja, dok se susjed okreće, zamahuje rukom i za sobom zatvara vrata balkona.
