Magistrica edukacije hrvatskog jezika i književnosti te pedagogije, Koprivničanka Evelina Kovačić, odnedavno je stanovnica rumunjskog grada Constante. Kako se tamo našla i što točno radi?
Evelina je svoj studentski vijek provela u Osijeku. Volontirala je u osječkom u Centru za mlade te kaže kako joj je volontiranje važno u životu: “Volim pomagati ljudima. Kada mi se preko studentske udruge AIESEC Osijek pružila prilika da odem volontirati u neku drugu zemlju, nisam razmišljala ni sekunde. Rekla sam, to je ono što želim I volim. Osim što volim pomagati drugima, obožavam I putovati, a na meni je bilo samo da odaberem zemlju u koju želim otići. Budući da mi je već od prije san posjetiti Rumunjsku, ovo mi je bila idealna prilika. Vidjela sam projekt u Rumunjskoj i rekla to je to, prijavila se, prošla Intervju i eto, sada sam ovdje.”
Dječje radionice
Evelina volontira u Constanti, gradu na samoj obali Crnog mora, kojim je oduševljena. Radi kao internacionalna trenerica na projektu koji se zove D.R.A.W. : “Radim s učenicima 6. i 7. razreda. Projekt je vezan uz neformalno učenje i organiziran je u obliku radionica na engleskom jeziku, a moja je zadaća da ih osmislim i naravno, provedem u djelo. Osim toga, radim kao volonter u dječjem vrtiću Helen Doren, gdje se program za djecu odvija na engleskom jeziku.
No, u tom poslu nije sama: “Na projektu D.R.A.W. rade tri internacionalna trenera, a ostali treneri su Tian Gao iz Kine i Rezah iz Mauricijusa. To nisu jedini projekti u Constanti, postoje i drugi projekti koji imaju druge internacionalne trenere i, kad stignem, vrijeme provodim s Gurvinderom Gillom i Sroayjom Manojem iz Indije.”
Život nije ništa lošiji
Na naše pitanje kako joj se sviđa život u Rumunjskoj, Evelina odgovara: “Iako Hrvati imaju loše mišljenje o standardu u Rumunjskoj moram reći da sam se ja uvjerila u suprotno. Ne mogu govoriti o cijeloj zemlji, budući da sam smještena u turističkom gradiću, ali ono što sam vidjela nije ništa lošije nego u Hrvatskoj. Dakako, postoje dijelovi grada koji su slabije razvijeni i u kojima žive ljudi s nižim životnim standardom, ali na takve stvari nailazimo i kod nas. Željezničke pruge u Rumunjskoj su u gotovo jednakom stanju kao i u Hrvatskoj, samo što su vlakovi nešto moderniji I brži. O cestovnom prometu ne mogu puno reći, budući da sam putovala vlakom.”
Ipak, plaće su puno manje, a cijene variraju, ali su manje nego kod nas, kaže Evelina. “Obrazovni sustav je sličan obrazovnom sustavu u Hrvatskoj, a Rumunji su vrlo ponosni na svoju povijest, tradiciju I kulturu, kao i Hrvati. Isto tako, vrlo su ljubazan i srdačan narod i u ovih gotovo mjesec dana, koliko sam ovdje, mogu samo reći da sam zavoljela Rumunjsku i njihovu kulturu. No, Hrvatska I dalje ostaje zemlja u koju se želim vratiti i u kojoj želim živjeti.”, zaključuje ova simpatična djevojka.