Iz tiska je upravo izašao roman Darka Pernjaka, koprivničkog prozaista, znakovitog naslova „Nije sve tako crno“ kojim u ova nesretna „corona“ vremena zaziva optimizam koji nam je itekako svima potreban. Naslov kao poznati moto u Pernjakovom slučaju nije tek puki marketinški trik, već je odraz same teme, a to su, između ostalih, poruke s džambo plakata.
Glavni lik Rajko doseljava u novi grad, ispunjen je nadama i očekivanjima, vjeruje u novi početak. U takvom posebnom emocionalnom stanju zatiču ga reklamne, smišljene od timova stručnjaka ne bi li isprovocirali kupca na djelovanja, poruke na koje Rajko reagira. No u ovom slučaju Rajko ih doživljava izvan konteksta propagandne kampanje, dopušta da ga poruke vode, čini mu se da su jasne, nedvosmislene, vjeruje im. Vjeruje da mu ih sama sudbina šalje kako bi mu potvrdila da se nalazi na dobrom putu ili da mu pomogne donijeti ispravnu odluku kako bi ostao na pravom putu. Naravno da takvo nasumično prepuštanje ogoljelim porukama može biti i opasno. Rajko se hrabro baca niz maticu sudbine, niže ljubavničke uspjehe, pun je samopouzdanja i ne želi razmišljati o njima. Ohrabren porukama s džambo plakata vjeruje da mu se ništa lošeg ne može dogoditi. Sve dok ga ne sustigne život koji je napustio.
Iza zavjese zaborava proviruje sin, kuća u plamenu, zatvor …. sve to začinjeno pismom ljubavnice adresirano na suprugu, nakon čega se kula od karata počinje urušavati. Roman je ujedno i kritika suvremenog hrvatskoga društva. Poprište radnje je Agencija za europsku učinkovitost, mjesto na kojem Rajko i ostali zaposlenici žive svoj hrvatski san, a to je san o idealnom hrvatskom radnom mjestu, ukratko: plaćaju te da piješ kave i čitaš novine. Težnja za dosizanjem idealnog stanja se kao tema proteže se kroz cijeli roman, i to jednako onim za zemaljskog i nezemaljskog života, što kulminira porukom s džambo plakata da „Raj nije bio nikada bliže“. Rajko nakon što je ostvario svoj hrvatski san razmišlja korak unaprijed, kamo će nakon što umre, naravno da planira u raj. Na čitateljevo iznenađenje, čini se da je na kraju romana i u tome naumu uspio!
Pernjakovo gusto pismo može se okarakterizirati kao slojeviti egzistencijalno-ljubavno-fantastični roman. Radnja nam je ispričana kroz uvjerljive likove koje kao da prepoznajemo iz vlastitog susjedstva zbog čega se čita lako i brzo, tako da će jednako odgovarati i onim čitateljima koji traže lako, kao i onima koji traže malo zahtjevnije štivo.
