I tako po četvrti put svoj mandat među „narodima koprivničkim, križevačkim, đurđevačkim“ dolazi gospodin nad gospodinima, Darko Koren. Praktički nepobjediv, uglađen i fin, više manje omiljen gdje god se pojavi. Odmjeren u izjavama, ne iskače pred rudo, relativno ga je teško izbaciti iz takta. Pokušali su mu prišiti „koren korupcije“, ali nisu ga uspjeli izbaciti iz sedla. Izašao je iz stabilne pozicije u HSS-u gdje je imao nepobjedivu utvrdu i uspio krenuti od nule. Osnovao je Mrežu nezavisnih lista, pobijedio na izborima i održao se na političkom životu. Istina, iza njega stoji lokalni HDZ i legendarni dvojac bez kormilara Sobota-Felak, političari „par ekselans“ koji su vječito u zavjetrini, skriveni od oluje, blizu dravskog kopna i plutača. Korena nije uspio ugasiti ni vatrogasac Tucaković na prošlim izborima iako je bio vrlo blizu, nažalost po SDP, Slavko se činio kao „good guy“, ali nekako nije imao dovoljno elokvencije da zadovolji šire mase.
Zato sad po svoju dozu Korena dolazi jedan, jedini i neponovljivi Mladen Kešer. Prema njemu zaista gajim divljenje, toliki trud i entuzijazam može imati samo čovjek kojem je na prvom mjestu boljitak naroda. Nema tih novaca ni tolike plaće koja bi preslikala Kešerovu tvrdoglavu upornost, a sad ima možda najveću priliku u povijesti svoje političke karijere – postati Župan. Iza njega stoji jaka stranka na ovim prostorima, „SDP županijski“ ima prilično dobro uporište u sva tri županijska grada, a Kešer zna kak’ se priča i hoda po selima. Neumorno gura svoj „Pokret Otpora“ i pretvara se u najvećeg borca protiv štetnog odlaganja otpada na prostranim livadama od Orehovca do Koprivničkog Ivanca.
I za kraj vječni lovac Željko Lacković koji još nije potvrdio svoju kandidaturu. Prošli puta se zaletio, opekao i nije ušao u drugi krug iako je bio relativno popularan političar na nacionalnoj razini. Naravno, tome je pridonijela njegova nezavisnost, položaj tako popularan kod ovdašnjih političara. Neki bi rekli da se prodao Plenkiju za onaj jedan presudni glas kad je proradio “podravski inat”. Ali on je Nezavisan, sam svoj čovjek, ima svoju lovu i nitko ga ne može kupiti… No, Lacković se uspio skompati s Milanom Bandićom koji je čak postao i počasni građanin Đurđevca. Odvjetnik i političar s puno optužnica, takva kombinacija oduvijek ide zajedno. Pokoj mu duši. Lacković traži saveznike, a navodno je jednog takvog pronašao u Križevcima. Zove se Mario Martinčević, trenutno je zamjenik gradonačelnika i aktualni Rajnov čovjek za selo. I vatrogasce. To zvuči dovoljno dobro za par stotina glasova s ruralnog područja Prigorja, kaj ne?
Najbesmislenija pozicija u Hrvatskoj uskoro će dobiti svog novog (starog) vladara. Župana. I ovaj put samo jednog zamjenika župana jer mijenjao se zakon. Bit će zajebano, umjesto dva, samo jedan zamjenik. Kako to nadoknaditi?
No dobro, i dalje ostaju dvije super dobro plaćene pozicije koje ispod sebe imaju još desetke vrlo dobro plaćenih pozicija, a svi oni zajedno zapravo postoje kako bi raspodjelili vašu lovu po strategijama i kriterijima Stručnjaka koji sjede u Odborima i Upravnim odjelima. Zašto bi srednjim školama u Koprivnici ili Križevcima upravljala tamnošnja gradska uprava kad možemo imati nadgradsku vlast, takozvanu županiju. Baš kako i priliči 21. stoljeću i feudalizmu u kojem se nalazimo.
U tom hranidbenom lancu gdje HDZ jede junetinu, SDP piletinu, a HSS plače za prolivenim mlijekom, fakat nema smisla ukidati županije jer one su prijeko potrebne za funkcioniranje sustavnog upravljanja jedinicama koji se dijele na podjedinice, molekule, atome, mini proračunske razrede i razrade. Jebiga, znam da nitko, počevši od mene, ne razumije taj ustrojbeno-funkcionalni rječnik, ali u tome i je poanta. Zvuči dovoljno ozbiljno kad čuješ frajera ili gospoju u kaputu dok mu zamjenik/ca drži kišobran, a slatkorječiva govorancija teče niz njihove usne, poput kiše koja se slijeva niz kišobran na neasfaltiranoj livadi gdje se polaže temeljac za novu školu. Znate kak’ se veli, zrno po zrno pogača, kamen po kamen – županijska palača.