Nakon što ova pandemija jednom prođe, čeka li nas nošenje s teškom kolektivnom traumom? Čeka li nas masovni PTSP?
Korona je apsolutno i psihička bolest. Potvrđuje to i istraživanje koje je na 3570 odraslih sudionika i 800 djece školske dobi, od 1. razreda osnovne do 4. razreda srednje škole, provedeno u svibnju, znači nakon samo dva mjeseca trajanja korone. I tada je u svim dobnim skupinama, bez obzira na to radi li se o djeci, odraslima ili umirovljenicima, dobiveni podaci da 20% ljudi ima ozbiljne kliničke simptome depresije, anksioznosti i stresa, piše Večernji list.
– Već sad, prema svemu onome što vidimo iz svakodnevnih praktičnih iskustava psihologa, spoznajemo da postoji nevjerojatna potreba ljudi za psihološkom pomoći jer ovo stanje u kojem živimo nije normalno. I zato taj pojam koji se sad upotrebljava – “novo normalno” – nije dobar. On kod ljudi stvara pritisak da se oni koji se ne mogu prilagoditi ovoj situaciji, koje ona uznemirava, smatraju nenormalnima. A zapravo je posve normalno da je ova situacija svima nama uznemirujuća. Normalno je da se osjećamo zakinuti za razne potrebe, zakinuti za našu autonomnost, za bliskosti, druženja. Jer potrebe za autonomijom i bliskošću temeljne su psihološke potrebe – objasnila je socijalna psihologinja Željka Kamenov.
– Neprestane informacije o “crnim rekordima” oboljelih i umrlih su zastrašivanje. Kako bi se to izbjeglo, treba isticati da ova situacija jest ozbiljan izazov, ali da se treba brinuti o sebi, čuvati svoje zdravlje kako bismo kroz to prošli što jači, da ćemo se s tim izboriti, da će tome doći kraj. Treba ljudima slati i poruke da unatoč svemu sačuvaju neku svoju normalnost u životu. Neka se i dalje bave svojim poslom, posvete obitelji, hobijima, muzici, plesu, čitanju. Neka se bave bilo čime što nam omogućava da se lakše nosimo s ovom situacijom, a da pritom imamo ideju i osjećaj kontrole nad svojim životom – savjetuje psihologinja Kamenov.
Stalno traženje krivaca i osuđivanje ljudi pojačava ljutnju, stres, osjećaj nemoći i bespomoćnosti, što samo dodatno pojačava te psihičke teškoće, kaže.
– Svi se sad nosimo s tim, netko bolje, netko lošije, ali kada je to dugotrajno, kada se ne vidi nikakva perspektiva, onda naš organizam postaje sve slabiji, popušta, pa se događaju neke psihosomatske bolesti, anksioznost, stres. A kada cijela ova priča prođe, kada se sve završi, onda reakcije mogu biti posttraumatske. Ne možemo se više vratiti normalnom životu, vraćaju nam se “flashbackovi”, strahovi. Zato sasvim sigurno možemo očekivati masovniji posttraumatski sindrom – upozorava Željka Kamenov.
Kod ljudi se nije izazvalo povjerenje i smirenost da država, pa ni zdravstveni sustav, imaju stvari pod kontrolom. Stoga apeliram na Stožer da u svoj tim odmah uključe i psihologe jer nema zdravlja bez psihičkog zdravlja. Ljudi u Stožeru bave se fizičkim zdravljem, oni su samo obrana od zaraze, ali ne i obrana psihičkog zdravlja i kvalitete života. Mjere koje oni daju iz njihove su perspektive potpuno opravdane, ali nemaju perspektivu cijelog čovjeka – apelira, piše Večernji list.
