Križevačka nogometašica Tihana Nemčić od prošle se godine sa svojim klubom Breganze natječe u najvišem rangu ženskog futsala (malog nogometa) u Italiji. Ove godine to je nova, jača liga, Serie A – Elite.
– Moje ambicije su uvijek ući u razigravanje i borbu za scudetto. Pored toga najvažnije je da me prati zdravlje. Ambicije trenera i ekipe su takve da bi svakako voljeli ući u razigravanje, ali kako su mlado sportsko društvo, žele ostati u ligi i odigrati jednu kvalitetnu sezonu – rekla je Tihana.
Odlazak u Italiju nije bio slučajan. Kada je Tihana 2010. prvi puta igrala futsal za sveučilište, zapazio ju je trener jedne muške malonogometne ekipe. Tako je kroz godinu dana naučila osnove zanata, a taj isti trener rekao joj je ako se želi baviti futsalom, mora otići iz Hrvatske, jer kod nas ne postoje službena natjecanja za žene.
– I evo me tu. Otišla, probala i ostala. Za mene je život u Italiji poseban i svakako drugačiji. Naučila sam još jedan strani jezik, stekla prijateljstva koja nikad neću zaboraviti i naučila živjeti sama sa sobom. Danas su u klubu i gradiću svi su sretni što sam dio njihove ekipe – prokomentirala je Tihana odlazak u Italiju.
Ova talentirana nogometašica u našem je kraju vjerojatno najpoznatija kao trenerica NK Vojakovca.
– Istovremeno kako sam završila obrazovanje, NK Vojakovac je tražio trenera, a ja posao. Unatoč tome što nikada prije nisam radila sa seniorskom muškom ekipom, i naravno, uz pomoć ekipe koja je zaista reagirala dobro na ženskog trenera, tijekom sezone nije bilo problema – osvrnula se na trenersku avanturu u županijskom ligašu.
Sa završenim Kineziološkim fakultetom (smjer nogomet) i redovitim odlascima na UEFA-ine seminare, postala je trener UEFA-A licence. Osim Vojakovca, Tihana je dvije godine bila pomoćni trener ženske U-17 nogometne reprezentacije pa još dvije godine nakon toga i U-19 reprezentacije. Također je radila i kao trenerica drugoligaške ekipe ŽNK Vrbovec, juniorki ŽNK Plamen-Križevci, djevojčica u ŽNK Velika Gorica te dječaka u NK Križevci. Od prošle godine, osim igranja futsala, u Italiji trenira i pionire svog kluba.
– U ovom trenutku nemam planove u vidu trenerskog posla – kaže Tihana, no dodaje kako bi u budućnosti, nakon igračke karijere, svakako voljela nastaviti s trenerskim radom.
Tihanina ljubav prema nogometu rodila se kad joj je bilo 12, a prije toga bila je vrsna atletičarka.
– To sam ljeto krenula s dečkima na školsko igralište. Fascinirala me njihova ljubav prema lopti i igri i to su prenijeli na mene – govori o svojim počecima, te dodaje kako nema većeg gušta od dolaska u svoje Križevce, na školsko igralište sa starim prijateljima.
Nogometna karijera započela je, a kako i sama kaže, završila, u ŽNK Dinamo-Maksimir, tadašnji ŽNK Maksimir.
– Imala sam 14 godina kada sam došla na svoj prvi zagrebački trening. Bilo me je strah, posebice jer sam tada prvi put upoznala legendu ženskog nogometa Macu Maradonu.
Bez obzira na nedostatak prolaska škole nogometa, ljubav je bila jača pa je učenje išlo brže i lakše. Na treninge i utakmice godinu dana vozio ju je tata, a odricanja svoje obitelji nikada neće zaboraviti. Nakon srednje škole seli na studij u Zagreb i ubrzo počinje nastupati za seniorsku ekipu ŽNK Dinamo-Maskimir, s kojom u dva navrata osvaja Prvenstvo i Kup. Usporedno s klupskim obvezama, Tihana nastupa i za reprezentaciju te skuplja ukupno 16 nastupa za U-19 i A izabranu vrstu.
2008. počeli su problemi i ozljede. U dva je navrata Tihana pauzirala po nekoliko mjeseci i tako sve do 2012. kada je odigrala i svoju posljednju nogometnu utakmicu, te ujedno aktivno počela igrati futsal.
Interes prema futsalu pojavio se prije pet godina na studiju, organiziranjem sveučilišne futsal lige za žene.
– Okupila sam ekipu Kineziološkog fakulteta i kada sam stala na taj teren i počela igrati shvatila sam da se nikad nisam osjećala toliko dobro koliko na tom malom terenu s malom loptom. I danas, futsal je jedino, osim moje obitelji, što mi daje osjećaj kao da sam doma – govori Tihana i kaže kako je futsal sport koji želi igrati, dok nogomet danas više gleda kroz trenersku struku.
Priznaje kako ju vjerojatno uvijek prate neki zli jezici, i uvijek će ih biti, no odbija ih čuti.
– Ne dopuštam drugima da narušavaju moj unutarnji mir, posebice oni koji me ne poznaju.
Dugoročnih planova nema i ne voli ih praviti. Trenutno se fokusira samo na futsal i pisanje doktorskog rada na temu ‘Notacijska analiza u futsalu’.
Na kraju se osvrnula i na prevlast muškog sporta u svijetu i rekla da joj je žao što novac sve to pokreće, no završila u pozitivnom tonu pa nije izostao ni pokoji savjet za sve buduće nogometašice, a i sportašice općenito.
– Nikad ne dopusti da ti kažu da nešto ne možeš. Sve, baš sve je moguće. Pronađi ono što te istinski pokreće i skupi hrabrost da kreneš po to – zaključila je Tihana.
