Bilo je i teško pronaći mentora koji bi htio uzeti studenta sa dreadlocksima koji će pisati o kanabisu, no uz jaku volju i upornost, sve je moguće, pa se je tako desio i moj prvi odlazak u Nizozemsku, počinje Marta Gold svoju priču.
Industrija uzgoja kanabisa zauzima sve zapaženiju poziciju u pojedinim zapadnim zemljama kao legitimna grana gospodarstva koja zapošljava i stvara nova radna mjesta u svim aspektima života, od turizma, zdravstva te u novije vrijeme i kroz razvoj različitih IT aplikacija.
Američka savezna država Colorado potpunom legalizacijom popularne “marihuane” broji bilijun poreznih prihoda koje planira iskoristiti u izgradnju škola, a istovremenim praćenjem efekta legalne upotrebe, ustanovljeno je kako zasad nema devijacija u društvu, čak štoviše, stopa kriminala se počela i smanjivati.
Od industrijske konoplje možete dobiti hranjivo ulje, papir, tekstil, biogorivo, upotrebljiva je u građevinskoj industriji, bivša Jugoslavija imala je veliku tradiciju obrade konoplje, no svejedno u društvu i danas vlada određeni strah od javnog govora kad je u pitanju naziv konpolja ili kanabis.
Kako bi nam objasnila materiju, znanstvenu stranu priče i rekla nešto više o svojem bavljenju kanabisom, kontaktirali smo jednu od najupućenijih osoba u Hrvatskoj koja se bavi kanabisom. Križevčanka Marta Gold završila je na Visokom gospodarskom učilištu smjer zootehnika, a nakon toga na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku ekološku poljoprivredu, obje stručne prakse obavila je u nizozemskoj tvrtki Bedrocan te su joj završni i diplomski rad bili na temu kanabisa. Dugi niz godina bila je aktivistica udruge Zeleni svijet i proučavanju kanabisa posvetila je dobar dio svog profesionalnog života.
Marta je nedavno otvorila vlastitu kompaniju koja se bavi savjetovanjem u farmaceutskoj industriji s obzirom da firma drugačije nije mogla biti registrirana, a otvorena je sa svrhom da općenito obavještava jednu drugu kompaniju o hrvatskoj situaciji i Balkanu na temu medicinskog kanabisa. Od 1. lipnja 2016. Marta se zaputila prema Češkoj na Mendel Sveučilište kako bi doktorirala na temu kanabisa, a s obzirom da je Hrvatska blokirana zbog pada Vlade i novih izbora, njena tvrtka čeka bolja vremena za pokretanje pravih pitanja. Trenutno vodi razgovore s raznim ljudima u svrhu pokretanja programa za edukaciju liječnika u Hrvatskoj što bi trebalo dovesti do same proizvodnje medicinskog kanabisa.
U Češkoj pripremaš doktorat na temu kanabisa, kako izgleda tvoj prosječni radni dan?
Svoje dane trenutno provodim na Agronomskom fakultetu Mendel sveučilišta u Brnu gdje pripremam razne vrste pokusa, a koji će se isključivo ticati uzgoja medicinskog kanabisa. Naime, moj fokus je uvijek bio na uzgoju, dakle ja sam farmer, a ne liječnik.
Medicinski aspekt je vrlo zanimljiv jer ono što uzgojim završi kod pacijenata kojima pomaže, tako je bilo do prije godine kad sam radila za jednu nizozemsku kompaniju koja ima monopol u Europi nad standardiziranim suhim cvijetom medicinskog kanabisa. No trenutno sam fokusirana isključivo na uzgoj u znanstvene svrhe kako bi se što više saznalo o ovom području o kojem se zna sve, a zapravo se ne zna ništa.
Tako da mi dani prolaze u čitanju relevantne literature, postavljanju eksperimenata i pomaganju drugim kolegama koji rade neke druge pokuse. To traje tako svaki dan četiri do pet sati, a nakon toga sjednem na bicikl ili se družim s drugim doktorantima koji su u Brnu s obzirom da sam sada tamo. Vikendima obično odem na put da otkrijem čari nove zemlje u kojoj se nalazim ili jednostavno odmaram.
Kako si uopće dospjela do tvrtke u Nizozemskoj koja se bavi kanabisom?
Moj prvi posao s medicinskim kanabisom bio je u toj nizozemskoj firmi koju sam spomenula, a kako sam dobila taj posao, trebalo je mnogo truda i upornosti. Naime, od 18 godine sam pisala svim mogućim kompanijama e-mail-ove ne bi li me zaposlili u industriji kanabisa jer mi je to područje jako zanimljivo i htjela bih naučiti što više ispravnih informacija o samoj biljci. Odgovorile su mi dvije kompanije, jedna iz Kine i jedna iz Nizozemske.
S obzirom da se ova iz Kine bavila konopljom, koja nije potenta, tj. ima niske postotke THC-a, to mi nije bilo toliko zanimljivo kao kompanija iz Nizozemske koja je već u to vrijeme, 2010. godine, proizvodila nekoliko varijeteta potentnog kanabisa za nizozemski ured za medicinski kanabis. Bilo je i teško pronaći mentora koji bi htio uzeti studenta sa dreadlocksima koji će pisati o kanabisu, no uz jaku volju i upornost, sve je moguće, pa se je tako desio i moj prvi odlazak u Nizozemsku gdje sam mjesec dana spavala u šatoru jer je kompanija bila tako mala da mi nisu mogli priuštiti nikakav drugi smještaj. No vrijedilo je jer je moj završni rad rezultat tog posjeta firmi gdje sam se dokazala kao marljiva radnica, pa sam odlučila da malo produbim temu za master na PFOS-u, gdje sam već postavljala svoj prvi pokus sa svjetlima i njihovom utjecaju na medicinski kanabis.
Došla sam na pravo mjesto u pravo vrijeme i jednostavno, već i prije nego što sam diplomirala, dobila sam posao u proizvodnji jedne male obiteljske firme. Nakon godine dana sam postala voditelj proizvodnje. Zatim je slijedilo šest mjeseci u Torontu jer se firma širila, a moj zadatak je bio prenijeti know-how te postaviti proizvodnju u kanadskoj podružnici te iste kompanije.
Većinu vremena provodiš izvan zemlje, nedostaju li ti Križevci?
Križevci su nešto što mi najviše fali kad nisam u Hrvatskoj, ma cijela zemlja općenito. Zaljubljena sam u nju upravo zato jer sam putovala od rođenja (kćer kapetana), pa i kroz svoj posao i kad vidim kako je vani, bilo na sjeveru Europe ili preko puta oceana, vidim da dosta Hrvata nije svjesno bogatstva koje pruža naša zemlja. Mi smo jedna od vrlo rijetkih zemlji na svijetu gdje se može usred ljeta dirati led i spustiti se do mora i okupati na plus 30 stupnjeva.
Zemlja smo gdje ljudi brinu jedni za druge i izvrsni smo domaćini. Volim manja mjesta, tako da mi je svaki veliki grad ili promjena navikavanje na novo poprilično teško, no moram se nositi s time. Što sam starija sve mi je teže. Cilj mi je pomoći Hrvatima i Hrvatskoj i mojem malom gradu Križevcima, boli me srce što to trenutno nije moguće, a plaće mi se kada se sjetim da zbog kanabisa koji mi je tu normalan posao, i čime se službeno bavim od 2010. godine, sve mora biti van naših granica jer ukoliko napravim istu stvar u Hrvatskoj, bit ću uhapšena.
Dakle, karijera je jedino zbog čega sam van naših granica tj. Križevaca, užasno mi fale prijatelji, obitelj i poznanici koje susrećem na ulici. Ovo je treći put u životu da sam se morala seliti u neku drugu državu jer mi moja država, koja mi je i platila studij u Osijeku, nema volje dati šansu da radim „od kuće“. Ove godine sam dosta bila u Hrvatskoj jer sam otvorila kompaniju vezano za informiranje o medicinskom kanabisu, no morala sam otići u Češku da se upišem na studij i da počnem sa planiranjem pokusa. Doći ću za godišnji odmor i vjerojatno za blagdane, što je bio slučaj kada sam radila u Nizozemskoj i Kanadi. Dakle, ako ću imati sreće, bit ću tri tjedna godišnje u Hrvatskoj.
