Nestašica krumpira i zaliha tog gomolja do, kako kažu proizvođači, Božića ili, eventualno, sredine siječnja, utjecali su na kupce u tolikoj mjeri da je potraga za tom popularnom prehrambenom namirnicom na ludbreškoj tržnici, zasjenila čak klasičnu nabavu povrća i voća. Navala je toga dana završila već u pola 11.
– Sad je pomama za krumpirom, planuo je u sat i pol! Čuli su da ga nema. Evo, svoj sam zamalo prodao na polovini radnog vremena – rekao nam je u zanosu dugogodišnji proizvođač krumpira Vlado Štefanek iz Hrastovskog, koji kupcima već 12 godina prodaje svoj brend – Ludbreški krumpir.
Kaže nam da mu je prinos ove godine niži za otprilike 30 posto.
– Krumpir delegiraju Međimurci. Oni kažu da nema krumpira, a kod mene je, istina, podbacio, puno ga je manje nego prošle godine, ali ga zato još ima. Ove godine posadio sam i manje – kaže nam vrijedan poljoprivrednik koji svaku srijedu i subotu proda oko 250 kilograma.
Srednji je proizvođač, a proizvodi tri sorte. Adora, odnosno bijeli krumpir, jedna je od najranijih sorti koja se dobro čuva i skladišti.
– Žuti krumpir Marabel je više za kuhanje, pire i njoke. Sorta Desiree koja je crvene kore, a meso bijelo i čvrsto, najbolja je za pečenje i prženje, odnosno za spremanje pomfrita – otkriva nam svoje uspješnice koje prodaje u vrećama, a svaka ima svoju kalibražu, sortirana je po debljini, od sitnog do debelog. Za vreću od deset kilograma kupci izdvajaju 50 kuna.
– Velikom je kila pet kuna, srednji je po četiri, malo sitniji tri kune, a najsitniji dvije – informira nas i otkriva da ima jako puno razloga zašto nema krumpira. Vlado smatra da je čovjek previše dirnuo u prirodu i to sad priroda vraća.
– Krumpira ne bude radi suše, ali i tehnologije, jer je važno kako se obrađuje, prihranjuje, kako se pognoji zemlja. Izraslo mi je oko 13 tona, a inače su mi prinosi do 20 tona. Dakle, 30 posto manje nego što ga je bilo prošle godine, nije 70 posto, kako vele neki. Tko je sadio ranije, tome je krumpir bolji – otkriva.
Krumpir je, kaže, posadio krajem ožujka, a prvi urod je imao početkom lipnja.
– To sve regulira priroda. Ne možemo previše utjecati. Nemam sustav za zalijevanje, krumpir je pod vedrim nebom. Ako je više kiše, nije dobro, ako je premalo, isto. Prirodni uvjeti se trebaju poklopiti, inače vam je sve zabadava. Ovisimo o prirodi – ističe.
Zbog velike suše u Međimurju, najvećem proizvođačkom bazenu tog povrća u Hrvatskoj, proizvodnja je ove godine smanjena i do 70 posto u odnosu na lani. Od poljoprivrede žive i proizvođači krumpira iz Belice koji na ludbrešku tržnicu dolaze više od 35 godina. Vlasnici OPG-a Cerovec, Vladimir i Vera kazali su nam da nisu zadovoljni njegovim, zbog suše, upola manjim ovogodišnjim urodom.
– Ne, nema ga. Urod nam je manji na pol, 50 posto. Ako ga bude do nove godine, i gotovo. Prošlu subotu smo sve sprodali, tonu krumpira, tak su ljudi navalili. Pa i u srijedu isto. Vozimo okolo kaj imamo naručeno, i ovdje na tržnici – govore nam.
Prošle godine krumpir je dobro rodio, bilo ga je previše i domaći ga proizvođači, često, nisu mogli prodati. Dodatni problem je, što je od listopada 2020., zabranjena upotreba zaštitnog sredstva Tuberite na bazi klorprofama koji sprečava njegovo klijanje.
– Hiperprodukcija, raslo je nevjerojatno. Ove godine, ako bude 50 tona, bude puno. A i manje smo ga posadili, jer ne smijemo koristiti Tuberite, Europska komisija je zabranila. Imamo skladišta, no svejedno proklija. Dok nema Tuberitea, treba hladnjača za čuvanje, a one su jako skupe i ne isplati se u njih uložiti ako je, na primjer, mali proizvođač i ako iza sebe nema mlade koji bi nastavili proizvodnju – pojašnjavaju nam međimurski proizvođači koji krumpir vade po potrebi, jer u zemlji miruje, a vani klija.
Govore nam da sudjeluju i na Danima polja koji se priređuju kod četiriju gazdi, pa se, tako, promoviraju nove sorte krumpira.
– Zatim doma isprobavamo te nove sorte koje nam proizvođači sjemena daju besplatno. Krumpir koji nam je najbolji, taj i posadimo. Mi prodajemo direktnim kupcima, a ovi koji voze u pakirnice, njima je bitna količina, a ne kvaliteta. A mi baš gledamo kvalitetu, jer ako jednom loše prodamo, gotovo je. Ljudi više neće kupovati od nas – kazala je Vera.
Nažalost, prognoza je da neće biti dovoljnih zaliha do iduće berbe, a nakon toga krumpir će se morati uvoziti. No, Vlado Štefanek, pak, smatra da će zaliha domaćeg krumpira biti do sredine veljače.
– Ima krumpira, malo je to i napuhano i malo da se cijene dižu. Prošle godine je bilo prenapuhano da ga ima previše, jer su jako uvozili. Ove godine ima malo manje radi suše. Tko ga nije navodnjavao, sitan mu je, ali bude krumpira, bez brige. Ljudi se budu opskrbili. Tko se neće namiriti, kupoval si bude valjda u centrima… – zaključio je na kraju proizvođač Ludbreškog krumpira.
