Putopisna predavanja izazivaju veliki interes koprivničke publike, što je i dokazalo predavanje naziva Točni i netočni stereotipi o Keniji i Tanzaniji, Lee i Zorana Bijač, održano u koprivničkoj knjižnici. Lea je i za portal epodravina.hr pisala o njihovim brojnim putovanjima, a njene zanimljive i inspirativne kolumne možete pročitati OVDJE.
Stručno-znanstveni odjel Knjižnice bio je preskučen za preko stotinu posjetitelja, od kojih su mnogi strpljivo odstajali dva sata slušajući dojmove s egzotičnog putovanja Koprivničanaca. Otac i kći su pričom i fotografijama približili posjetiteljima Keniju i Tanzaniju, zemlje na istoku Afrike. Ono što je njihovo predavanje razlikovalo od ostalih je to da su ga osmislili kao svojevrsni kviz kroz koji su, uspoređujući vlastita iskustva s putovanja, potvrditi ili demantirati određene stereotipe.
Na putu su proveli dva tjedna, prošle godine u veljači, a cilj im je bio obići područje najveće koncentracije divljih životinja na Zemlji. Stoga su u Keniji posjetili nacionalni rezervat Masai Mara i nacionalni park Amboseli, a u Tanzaniji jezero Manyara, nacionalni park Ngorongoro, nacionalni park Serengeti i na kraju za odmor otočje Zanzibar u Indijskom oceanu.
Najprije su u nacionalnom rezervatu Masai Mara u Keniji posjetili selo Masai i s pripadnicima plemena Masai proveli, kako sami kažu, nekoliko spektakularnih sati. U rezervatu su iz neposredne blizine vidjeli sve vrste divljih životinja, a već prvi dan tzv. Big five ili pet najvažnijih afričkih životinja – lava, leoparda, slona, bivola i nosoroga. Bili su na rijeci Mari punoj vodenkonja i krokodila, preko koje se odvija najteži dio najveće migracije životinja na Zemlji, između Masai Mare i Serengetija.
Imali su priliku letjeti balonom i iz ptičje perspektive promatrati životinje. Posjetili su i nacionalni park Amboseli, koji je poznat kao carstvo slonova. Prešavši u Tanzaniju, prvo su posjetili jezero Manyara s preko 200 vrsta ptica, a potom nacionalni park Ngorongoro, ugasli urušeni vulkan. Radi se o najvećoj kalderi na Zemlji, promjera oko 25 km i visine rubova 600 metara, u kojoj su životinje “uhvaćene u klopku”. Za Zorana osobno to je bilo jedno od najčudesnijih mjesta na Zemlji, dok je Lea doživjela da joj za vrijeme ručka doleti orao i iz ruke ukrade pileći batak koji je jela.
U nacionalnom parku Serengeti vidjeli su na stotine tisuća gnuova i zebri, pratili geparda u lovu, pod jednim drvetom vidjeli 23 lavice i mladunaca te tri noći spavali u šatoru, koji su čuvali Masai, a svaku noć su oko šatora hodale i “cerekale” se hijene. „Uspavanka“ im je bila cjelonoćna gromoglasna bliska rika lava. Na kraju su iz Arushe, podnožja Kilimanjara, odletjeli na otočje Zanzibar. Uživali su na prekrasnim plažama s bijelim pijeskom, a doživjeli su i nevjerojatan iznenadan susret, a zatim i ronjenje, sa sedam metara dugom kitopsinom, najvećom vrstom morskog psa. Ronili su i s dupinima i oko koralja.
U predavanju su se Lea i Zoran Bijač dotakli i sraza između tzv. civilizacije i tradicionalnog načina života plemena Masai. Napomenimo da se u koprivničkoj knjižnici mogu naći knjige koje govore o tom civilizacijskom i kulturološkom srazu, a vjerojatno je najčitanija „Bijela Masajka“ Corinne Hofmann. Ovaj roman, kao i njegovi nastavci, govori o istinitoj priči mlade Švicarke koja se za kratke posjete Keniji zaljubila u ratnika plemena Masai i četiri godine provela u kenijskoj divljini daleko od civilizacije. S druge strane, svjedoci smo da civilizacija i novac ne donose uvijek napredak i u mnogim aspektima nisu superiorni afričkim kulturama.