Jedan su drugome do ušiju, a rečenica koju najčešće izgovaraju je: “Mama, mama, mama….”
A mama je uvijek tu, za svaku svađu, zalogaj, zadaću, igru, problem ili radosnu vijest. Ona je Ivana Flegarić, s njom smo razgovarali povodom Majčinog dana, a i kako bismo svim majkama koje se ponekad osjećaju umorno i nemoćne, dali do znanja kako nisu same, a ni jedine koje se tim bore.
Osam tjedana je sama djecom pa dođe suprug na pet dana
– Uglavnom smo djeca i ja. Muž radi u Njemačkoj, dođe kući svakih osam tjedana i ostane pet dana pa onda doma imam četvero djece – smije se Ivana, a biti sama je, kaže nam, navikla.
– Razdvojeni smo smo 13 godina, devet i pola od kada smo dobili prvo dijete, Katju. Sve nam je ubrzano, stresno, ali uspijevamo uskladiti njihove obaveze, školu, vrtić, a a nađem vremena i za sebe – priča nam ona u njihovoj kući u Starigradu kraj Koprivnice.
Osim Katje, tu je i Ena koja ima ima šest godina i najmlađi Petar star 3,5 godine.
– Dan nam je ispunjen od šest sati ujutro. Petar se budi svako jutro u pola šest i kaže mi: “Mama ti kavu, a ja mleko.” Onda ide spremanje za vrtić, školu i, naravno, svi su onda gladni i žedni, no nekako uspijevamo – kaže Ivana.
Do 15 sati obavlja sve u kući i oko kuće, a poslije 15 je, kaže, samo njihova.
Dan pun obaveza i aktivnosti
– Kad je Katja popodne u školi, vozimo se ujutro biciklima jer ona to traži, kao i razgovor s mamom, i to me čini sretnom. Kad svi dođu doma igramo se zajedno, potpuno traže moje vrijeme i potpuno im se posvetim. Sretna sam što sam njihova mama i to me ispunjuje – emotivna je Ivana.
Dan im je ubrzan aktivnostima, školom i brojnim obavezama. Katja i Ena idu na vatrogasce, Ena na engleski, a Petar logopedu, a sve iz vozi, tko drugi, nego mama.
– Kako to izgleda, najbolje opisuje događaj da sam nedavno odvezla Enu na krivi rođendan pa se vraćala po nju, a ona se već tamo skompala. Toliko je toga, a i poruka, grupa školskih, vrtićkih, pozivnica da smo se pogubili – priča nam ona svoju zgodu.
Kad su bili djeca bila mala, nije uopće imala vremena za sebe.
– Mislila sam kako ću s troje djece, jedan ne spava, drugi ne spava, stalno sam se jadala mužu i pitala kad će biti lakše. No evo sad su već veći i lakše je, iako još uvijek zahtjevno – govori Ivana.
Sve se na kraju nekako nekako posloži, a njihova jutarnja smjena je vrijeme za mamu.
Osim što čisti i kuha, ona i kosi, kopa, malja
– Ujutro odem s prijateljicama na kavu i to je naše vrijeme, već od osam ujutro. Pa do 15 sati sve riješim, počistim, pokosim travu, skuham… A poslije 15 sati su moji i to je urnebes, mislim da smo najglasniji u susjedstvu i svi nas znaju – smije se.
Kuha svaki dan, a odrađuje i poslove koje bi inače odradio suprug.
– Neki sam dan maljala hodnik, bila sam uporna i uspjela. Muž me zeza da nastavim sobu i kuhinju. Kako nam dolaze postavljati fasadu, kopala sam oko kuće pripremu. Volim sve napraviti prije nego on dođe pa da onda tih pet dana imamo vremena za nas, da ne moramo ništa – objašnjava.
Kad smo stigli kod njih, kod kuće je bio i suprug Darko jer je došao na Katjinu proslavu Prve pričesti. Kaže nam da mu je najljepše vrijeme večer kad se svi zajedno okupe, što je kroz dan nemoguće, sve se stiša i jednostavno su zajedno.
Djeca su joj vjetar u leđa
Ono što najviše vole je družiti se, ići na izlete, šetati i malo se maknuti od svakodnevnih obaveza.
– Uglavnom se družimo s prijateljima koje imaju djecu, oni se igraju, a mi uživamo, važno je da nismo doma zatvoreni, volimo kad nekud idemo – kaže Ivana.
Prije je radila, no kako se rodio Petar, bilo je nemoguće sve uskladiti i dala je otkaz. Sada više ne može zamisliti da mora još i na posao.
– Djeca su mi najbolji vjetar u leđa, jedno tetino dobar je, pospremio je igračke u vrtiću me tjera naprijed. Volim biti njihova mama i ponosna sam njih – zaključuje Ivana.
