Ženi optuženoj da je tek rođenog sina ugušila, stavila u crnu plastičnu vrećicu i bacila u kantu za smeće prijeti, utvrdi li sud da je kriva, najmanje 10 godina zatvora, piše 24sata.
Prema optužnici, žena je prije gotovo dvije godine, neposredno nakon što je bez ičije pomoći rodila u spavaćoj sobi, rukom prekrila nos i usta bebe i ugušila je. Dijete je pronašla majka izvanbračnog supruga optužene. Kako žive u istom domaćinstvu, ona je, kad je primijetila da snaha više nema trbuh, išla istražiti što se dogodilo. Dijete je našla u plastičnoj vreći u kanti za smeće.
– Na dnu kante vidjela sam čudnu crnu vreću. Izvukla sam je i vidjela u njoj krvavu plahtu. Povukla sam je i vidjela dječju glavicu. Prvo sam pomislila da je neka lutka, a kad sam povukla plahtu još jednom, vidjela sam tijelo bebe. Bila je skvrčena – rekla je majka izvanbračnog supruga optužene.
– Majka me pozvala da siđem i poslala do kante za smeće. Otvorio sam je i našao zadavljenu bebu. Nisam ništa dirao već sam pozvao policiju – rekao je izvanbračni suprug optužene, koja s njim ima sina. Dodao je i kako je on taj dan popio gemišt no da nije bio pijan te da je njegova majka znala pitati njegovu izvanbračnu suprugu je li trudna, no da je ona odgovarala da nije i da ima cistu. Njegov otac u istrazi je kazao kako je vidio da je snaha trudna, kako se njegov sin i žena nisu svađali te da su tu i tamo znali popiti, ali se nisu opijali. No ostali svjedoci kazali su kako je izvanbračni suprug optužene često bio pijan.
Optuženu ne terete za čedomorstvo, odnosno usmrćenje, što je gotovo pravilo u ovakvim slučajevima. U takvim slučajevima zakon kaže kako će se “majka koja usmrti svoje dijete pod utjecajem jakog duševnog opterećenja zbog trudnoće ili poroda kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”. Naime, iako se mislilo da je riječ o usmrćenju, nakon prvih ispitivanja hrvatsko Županijsko državno odvjetništvo je došlo do indicija da je riječ o teškom ubojstvu. Sudsko-medicinski vještaci utvrdili su, da je dijete rođeno živo i da je umrlo uslijed ugušenja. Tijekom istrage provedeno je i psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje optužene koja se branila šutnjom.
U konkretnom slučaju ona nije bila, utvrdili su vještaci, pod odlučujućim utjecajem psihičkog, obiteljskog ili socijalnog opterećenja. Također su utvrdili kako je bila smanjeno ubrojiva, ali ne bitno. Utvrdili su i kako su kod nje prisutna obilježja ovisnog poremećaja ličnosti koji karakterizira osjećaj bespomoćnosti, submisivnosti, potrebom da drugi preuzmu brigu za nju, nesposobnošću donošenja odluka i potrebom za stalnom podrškom. Osobe koje pate od ovog poremećaja, naveli su vještaci, karakterizira izbjegavanje vlastite odgovornosti i svih zadataka u kojima je potrebno neovisno funkcioniranje ili preuzimanje odgovornosti.
Izvanbračni suprug optužene, s kojim ima sina od ranije, tvrdio je kako ubijeno dijete nije njegovo jer s njom nije imao seksualne odnose kad je ostala trudna. Iako su svi primijetili da je trudna, ona je to kategorički poricala tvrdeći kako ima cistu, ili neku kvržicu na jajniku.
Utvrdi li sud da je kriva za teško ubojstvo, prijeti joj kazna od najmanje 10 godina ili dugotrajna kazna zatvora.
