Nedjeljna utakmice 26. kola Prve ŽNL između Kalinovca i Viktorije iz Vojakovca (3:4) ostat će u sjećanju svim ljubiteljima županijskog nogometa, pošto je taj susret bio posljednji u karijeri ikone županijskog nogometa i jednog od najboljih golgetera koji je županijski nogomet vidio, Vjekoslava Belobrka (37) iz Kalinovca.
Ubojita ‘ljevica’, slobodni udarci, neviđeni golgeterski instinkt, sve to krasi popularnog Belog, a zasigurno ne postoji momčad u županijskom nogometu kojoj ovaj prekaljeni majstor nije postigao barem jedan pogodak. U svojoj bogatoj karijeri igrao je za Kalinovac u koji se vraćao čak četiri puta, Slaven Belupo, Viroviticu, Graničar iz Đurđevca, Mladost iz Kloštra Podravskog i Mladost-Molve.
Kao što smo napisali, nedjeljna utakmica bila mu je posljednja u karijeri, a od kluba je dobio uramljeni dres i sliku. Svi su bili svjesni bez kakve su nogometne veličine ostali.
S prijateljima sam ‘bacio’ okladu da ću zabiti 40 golova, postigao sam 85
– Bilo je dosta teško donijeti ovakvu odluku, ali shvatio sam da je pravo vrijeme. Na seniorskoj sceni sam već 20 godina i mislim da je sada pravi trenutak da objesim kopačke o klin. To sam planirao još prošle sezone kada sam igrao u Molvama, ali na nagovor predsjednika NK Kalinovca, Nevena Golubića, odlučio sam zadnju sezonu u karijeri završiti baš u Kalinovcu. Tu sam ipak napravio prve nogometne korake i neka logika je govorila da ipak završim karijeru tamo gdje je sve počelo – kaže Vjekoslav Belobrk.
Teško je utvrditi koliko je točno pogodaka postigao Belobrk u 20-godišnjoj seniorskoj karijeri, ali riječ je o stotinama golova. U prosjeku njih minimalno 20 po sezoni.
– Što se tiče najbolje individualne sezone, to je bilo kada sam postigao 46 pogodaka u dresu Kalinovca, koji se tada natjecao u Četvrtoj NL BJ-KC-VT. Kada smo zbrojili utakmice u Kupu i pripremne susrete, te sam sezone zabio 85 komada. Tu sezonu i golgetersku formu krasi i jedna anegdota, naime uoči početka sezone s prijateljima sam ‘bacio’ okladu da ću zabiti minimalno 40 golova, oni su mi prognozirali maksimalno 20. Njima je to bilo smiješno, malo su me podcijenili pa su u konačnici zbog gubitka na okladi morali platiti janjca. Što se tiče baš nastupa u županijskim ligama, tu sam u jednoj sezoni postigao 37 pogodaka, ali neki prosjek bio je između 20 i 25 golova, mislim da mi je ova sezona najslabija pošto sam zabio samo 13 puta. Ono što je još zanimljivo za taj golgeterski učinak, četiri godine sam igrao i u Trećoj HNL, a tamo mi je prosjek bio 20 golova po sezoni, nikad ispod – objašnjava Belobrk.
Bio sam uvjeren u ugovor sa Slavenom, zahvalili su mi preko SMS-a
Kako to obično biva u ovom čudnom nogometnom podneblju, Beli je godinama bio jedan od najboljih županijskih nogometaša, ali nikad nije dobio pravu priliku u Slaven Belupu.
– U mlađim uzrastima u Slavenu mi je zaista bilo odlično, igrao sam dobro i zabijao golove. E sad, problemi su nastali već u kadetima kada sam među rijetkima iz svojeg godišta nastupao za juniore. Ne želim zvučati patetično, ali zaista nisam imao nikakav ‘poguranac’ da dobijem pravu priliku za pripreme s prvom ekipom. Još jedan poziv Slavena dobio sam 2005. godine, kada sam imao 20 godina, bio sam u naponu snage. Mogu reći da sam pripreme odradio odlično, bio sam uvjeren da sam se pokazao u najboljem svijetlu i da zaslužujem priliku, već sam i prijateljima rekao da ću sigurno dobiti ugovor, ali nakon toga sam dobio SMS poruku da nisam zadovoljio na pripremama – objasnio je Belobrk svoju priču vezanu za koprivničkog prvoligaša.
Igrao je s brojim igračima, čuvali su ga odlični stoperi, osvajao je prvenstva i nagrade za najboljeg igrača i strijelca, ali zanimljivo, nikad nije osvojio Županijski kup.
Najbolji stoper protiv kojeg sam igrao je Vukonić, a Dinamo nikad neću zaboraviti
– Nikad nisam volio izdvajati momčadi, svugdje gdje sam bio bilo mi je odlično, ali mislim da je najbolja ‘klapa’ bila u Mladosti-Molve, gdje je vladala odlična sinergija između igrača, navijača, trenera i Uprave kluba. U 20 godina sam zaista igrao s puno kvalitetnih igrača, ali moram izdvojiti Bosilja, s kojim sam dijelio svlačionicu u Virovitici, zatim kalinovečke majstore Džapu i Željeznjaka te Redžu s kojim sam igrao u Graničaru iz Đurđevca. E sad, što se tiče obrambenih igrača, uvijek je nateže bilo igrati protiv ‘stare garde’, tu pamtim stopere iz križevačkog Radnika i ždralovske Mladosti, posebice braću Bošnjak i Kurtića, a što se tiče naše ‘grabe’, mislim da su tu najkvalitetniji stoperi Vukonić i Grabar, izuzetno moćni, okretni i pravi španeri. Ali ako moram izdvojiti, najteže mi je bilo igrati protiv Vukonića za kojeg smatram da je jedan od najbolji stopera u našoj županiji u posljednjih desetak i više godina – prisjeća se Belobrk.
Ipak, u moru odigranih utakmica, jedna mu je ostala u nezaboravnom sjećanju.
– Stvarno sam odigrao puno utakmica, bilo je tu jako puno njih za pamćenje, ali najviše mi je ostala u sjećanju utakmica iz 2007. godine, kada je Virovitica igrala protiv Dinama u Suhopolju u sklopu šesnaestine finala Hrvatskog nogometnog kupa. Regularni dio završio je 1:1, uspjeli smo izboriti produžetke, ali onda su u igru ušli Mandžukić, Modrić, Vugrinec i ostale zvijezde. Nakon toga se odmah vidjelo o kakvim je igračima riječ, tako da su relativno mirno priveli utakmicu kraju s 3:1, pamtim da su nam pogotke postigli Balaban i Mandžukić, Također, posebno su mi drage utakmice i kad smo s Kalinovcem pobijedili Slaven Belupo, u dva susreta sam im zabio pet pogodaka – ispričao nam je u jednom dahu Belobrk.
Želim biti trener mlađim uzrastima
Jedan dio poglavlja u njegovoj karijeri je završio, onaj igrački, a sad slijedi trenerski.
– Naravno da ću ostati u nogometu. Planiram upisati školu za trenera, a dolazit ću na utakmice kao gledatelj, međutim igračka karijera definitivno je završena na nedjeljnoj utakmici protiv Kalinovca. Velika mi je želja biti trener u mlađim uzrastima, jer smatram da je upravo tu najvažnije stvoriti dobre igrače. Vidite i sami, pogotovo u županijskom nogometu, mladih je sve manje, a ako se to nastavi brojni klubovi neće imati zalog za budućnost. Nažalost, klubovi su upravo zato primorani dovoditi igrače s područja drugih nogometnih saveza, trenira se sve manje, nekako se dobiva dojam da je županijski nogomet došao od toga da se igra ‘od nedjelje do nedjelje, a bez treninga nema ni rezultata, to je jednostavno tako. Mislim da je najbolji primjer toga upravo Kalinovac, imamo odlične igrače, a posljednjih mjeseci nismo trenirali i to je moralo rezultirati time da sezonu završimo na razočaravajućem pretposljednjem mjestu – zaključuje Belobrk.
Svi oni koji su barem pogledali jednu njegovu utakmicu znaju o kakvom je majstoru riječ, golgeteru kakav se rijetko rađa. Zabio je i u svojoj zadnjoj utakmici i ostaje velika žal što ga više nećemo gledati na nogometnim terenima.
Beli majstore, sretno u mirovini i hvala na svim golovima!