Osteoporoza je najčešća koštana bolest u ljudi i prepoznata je kao javnozdravstveni problem širom svijeta sukladno porastu udjela starog stanovništva i produljenja životnog vijeka. Glavno obilježje osteoporoze je smanjena koštana masa i promjena mikroarhitekture kosti. Prijelomi su glavna i najopasnija komplikacija osteoporoze. Obzirom na spol, žene češće obolijevaju. Do osobitog ubrzanog gubitka koštane mase dolazi kod žena na ulasku i tijekom menopauze, poglavito zbog smanjene produkcije hormona estrogena, no osteoporotični prijelomi uočeni su i kod starijih muškaraca.
Iako naizgled čvrsto i statično, koštano tkivo metabolički je vrlo aktivno. U normalnim uvjetima određena količina kosti koja se razgrađuje u skeletu nadomjesti se novom stvorenom (sintetiziranom) kosti i time sečuva koštana masa. Tijekom prva dva desetljeća života izgradnja kosti dominira nad razgradnjom te oko 30 – 35 godine života dolazi do stvaranja vršne ili maksimalne koštane mase. Starenjem, ova se ravnoteža pomiče u smjeru razgradnje tako da mali gubitci koštane mase nisu neuobičajeni u starijoj dobi. Problem su veći gubitci koji uzrokuju da kosti postaju slabe, krhke i lako lomljive što rezultira povećanim rizikom za prijelome, osobito na predjelu kuka, kralježaka i donjeg dijela podlaktice.
Prehrana i kosti
Znanstveno najviše istraživan i najpoznatiji nutrijent povezan s kostima je kalcij. Uz fosfor je on glavna mineralna komponenta kosti gdje se i nalazi njegova najveća količina, a tek je manji dio odgovoran za druge važne životne funkcije u organizmu. Nedovoljan unos kalcija, posebno u doba puberteta i rane odrasle dobi povezuje se povećanim rizikom od osteoporoze u kasnijoj životnoj dobi.
Uz kalcij, adekvatan unos vitamina D je neophodan za zdrave kosti. Njegova glavna uloga u metabolizmu kosti je održavanje ravnoteže (homeostaze) kalcija u organizmu. Iako se glavnina vitamina D dobiva sintezom u koži kao posljedica izlaganja sunčevom svijetlu, u periodima smanjenog izlaganja suncu trebalo bi obratiti pažnju na druge izvore. Unosi kalcija i vitamina D prva su prehrambena mjera prevencije, no nisu jedino na što moramo obraćati pažnju.
Preventivna uloga hrane oslanja se i na mnoge druge makro i mikronutrijente često zaboravljene kada govorimo o zdravlju kostiju. Za zdrav razvoj i održavanje zdravlja kosti esencijalna je adekvatna prehrana tijekom cijelog života. Unos proteina, mirkonutrijenti poput magnezija, cinka, bakara, željeza, fosfora, vitamina C i K, ali i unos nekih drugih nenutritivnih komponenta hrane poput alkohola, kofeina i fitokemikalija izravno i neizravno, sinergijski ili pojedinačno djeluju na kost putem različitih mehanizama.
Također, osim problema s manjkom pojedinih tvari zaboravlja se na problem s prekomjernim unosima. Primjerice, prečesto konzumiranje procesiranih i aditivima bogatih namirnica ili konzumacija bezalkoholnih napitaka poput Coca-Cole može dovesti doprekomjernog unosa fosfora i natrija što se neizravno negativno može odraziti na kost putem utjecaja na razinu kalcija. Povećani fosfati u krvi mogu dovesti do smanjene razine kalcija u serumu što utječe na pojačano lučenje paratiroidnog hormona, a time i otpuštanje kalcija iz kosti. Slično, prevelik unos natrija, posebno dosoljavanjem hrane, potiče izlučivanje kalcija urinom što se opet može negativno može odraziti na kost.
Stoga, osim pažnje na adekvatne unose kalcija i vitamina D ne bismo smjeli zanemariti važnost cjelokupne prehrane te iako je jednim dijelom zdravlje kosti uvjetovano nasljeđem, sjedilački način života i loše prehrambene navike su čimbenici na koje možemo utjecati i time prevenirati bolest.
izvor: biologija.com.hr (Matea Ivković, magistra nutricionizma)