Danijela je napomenula kako je od velike pomoći i besplatna prehrana u obrazovnim ustanovama, za obitelji s troje djece, te besplatan prijevoz autobusom za sve učenike koji su više od dva kilometra udaljeni od škole.
Lucija Novogradec za koji dan kreće u prvi razred osnovne škole. Ima lijepu, veliku, veselu torbu, bilježnice i knjige koje još mirišu po novome te pernicu punu šarenih bojica. Za nju to predstavlja veliko uzbuđenje.
– Jako se veselim polasku u školu i sviđaju mi se nove knjige, iako ne znam još baš čitati – sramežljivo je s nama podijelila dojmove ova prvašićka, a o tome koliko početak školske godine predstavlja veselje za novčanik njenih roditelja, ispričala nam je Lucijina mama Danijela.
– Lucija se ne boji škole, kako imamo stariju seku Tonkicu koja je probila led, jer će ona sad u drugi razred. Tako da je sad sve nekako ležernije – započinje mama s dojmovima, a nastavlja s troškovima.
– Školska oprema za obje kćeri koštala nas je oko dvije tisuće kuna, od čega barem 1200 za Luciju. To se dobrano osjeti na obiteljskoj kasi, ali stvari su se, ipak, nekako rasporedile. Primjerice, dio toga Lucija je dobila sad za rođendan, a dio je sufinancirao Grad. Uštedjeli smo i na likovnom materijalu koji Lucija može iskoristiti od starije seke – priča nam Danijela te nadodaje da su uspjeli dogovoriti da Lucija natrag odnosno na posudbu dobije upravo sestrine knjige, koje su s krajem prošle školske godine morali vratiti, kako su bile subvencionirane.
– Uvijek gledamo da kupimo stvari na akciji, ali naravno, da to bude i lijepo, da se curama sviđa. Tako smo torbu kupili sniženu na 280 kuna, ljubičastu s macom kakvu si je Lucija poželjela, a da se paše uz pernicu koju je dobila za rođendan – rekla je Danijela i dodala kako su se ona i suprug trudili djecu opskrbiti odjećom i obućom kroz godinu, kako ne bi svi troškovi došli na red odjednom.
– Što se tiče opreme za tjelesni, sve će ovisiti o tome što učiteljica traži. Učiteljica starije kćeri traži bijelu majicu i crne tajice, što je dostupno i nije preskupo – uspoređuje mama osnovnoškolki i kaže kako joj, zapravo, to umanjuje troškove kupnje odjeće za školu.
– Tonka je imala tjelesni triput tjedno i jedan dan ritmiku, tako da je četiri dana u tjednu u školu išla u odjeći za tjelesni, jer kako nemaju prostor za presvlačenje, nije baš ugodno da se preskidaju u wc-u. Zimi uz to ide samo još neka majica s dugim rukavima i jaknica, i to je to – Danijeline su riječi.
– Učiteljice nam toliko izađu ususret da na dan tjelesnog, djeca u ionako preteškim torbama, ne moraju nositi i patike i papuče, iako politika škole tako nalaže – dotiče se majka jedne od simptomatičnih boljki našega školstva.
Još od školskih dana nas koji smo već poodrasli, još uvijek ostaje vječiti problem teške školske torbe i previše stvari koje učenici danimice moraju nositi u školu, od škarica i ljepila do papuča i tenisica.
– Bilo bi dobro da u školi postoji ormarić u kojem djeca mogu ostaviti barem obuću, što bi im već znatno olakšalo teret – objašnjava ova mama i dodaje kako jedino knjige za glazbeni i likovna mapa ostaju u školi, dok se sve drugo, pa i ostali likovni pribor nosi. Doznajemo da djeca čak nose bočice s vodom u školu, jer su u većini škola postavljeni mjerači potrošnje na slavine, pa su djeca zamoljena da učenici nose vodu od kuće.
Subvencioniranje školskih knjiga određuje se na temelju primanja odnosno potrošnje kućanstva.
– Osim dvije kćeri učenice, imamo i trogodišnjeg jasličara Stjepana. Ja sam još na porodiljnom, ali i nezaposlena, tako da radi samo moj suprug pa na temelju toga dobivamo subvenciju. Dijelimo dvorište sa suprugovim roditeljima koji nam, također, dosta pomognu – ispričala nam je Danijela i napomenula kako je od velike pomoći i besplatna prehrana u obrazovnim ustanovama, za obitelji s troje djece, te besplatan prijevoz autobusom za sve učenike koji su više od dva kilometra udaljeni od škole.
Kako nam je naša sugovornica ispričala, za prošlogodišnju prvašićku, na potrošenih 1000 kuna za kupnju novih knjiga, bilježnice i opreme za likovni, Grad je obitelji vratio 800 kuna.
– Mi, s obzirom na primanja, imamo pravo na stopostotni povrat, dok neki imaju tek 40-postotni. Izborni predmeti, poput vjeronauka i engleskog ne ulaze u povrat sredstava – objasnila nam je Danijela.
– Troškovi ipak variraju ovisno o tome hoće li učiteljica inzistirati na čisto bijeloj majici, jer ako neće, Lucija će nositi one sa slikom pa šoping neće biti potreban. Odlučili smo se i za kupnju zbirki zadataka iz matematike za obje djevojčice, iako je to po izboru. Međutim, u knjigama nema dovoljno zadataka za vježbu, a jedna zbirka vrijedi oko 50 kuna. Također, predstoji nam i plaćanje osiguranja – nabraja mama dodatne izdatke, dok Lucija kraj nje zaneseno umata nove knjige i lijepi naljepnice na koje će napisati svoje ime.
