Kod Marije na koprivničkom sajmištu može se naći hrpa odjeće i obuće za svakoga, poneki aparat za kućanstvo te raznih predmeta za široku upotrebu, poput kacige, rola, peći, svijećnjake…
Vedra i nasmijana odmah je pristala razgovarati s nama, bez obzira na to što je imala posla s brojnim mušterijama. Marija Burušić, 46-godišnjakinja iz Goričkog kraj Koprivnice na sajmištu je već šest godina.
– Doselila sam s obitelji iz Bosne prije gotovo 21 godinu. Živjelo se teško, od suprugove plaće. On je sada u mirovini pa smo zajedno u ovom poslu – rekla nam je ona.
Uglavnom živi od novaca koje zaradi prodajom robe na sajmištu, a kod kuće se još bavi poljoprivredom, hrani koze i prodaje mlijeko.
– Prodajem odjeću i ostale potrepštine po cijenama od pet do sto kuna, a najviše što sam zaradila u danu bilo je 1000 kuna. Zadovoljna sam, iako su uvjeti ponekad zaista teški. Od kiše, tuče, rose pa do neugodnih i ugodnih mušterija – ispričala nam je Marija.
Rekla nam je i da nije uvijek lako raditi s ljudima.
– Jednom je došao jedan čovjek koji je vikao na mene kako cipele koje prodajem nisu ispravne. Razbacivao se i lomio cipele. Jako sam se uplašila. Srećom da je sa mnom bio brat pa smo smirili situaciju – prisjetila se ona.
Kaže kako je proživjela razne situacije, ali ništa ju nije iznenadilo pa ni mušterije koje žele spustiti cijenu od samo pet kuna. Ispričala je kako joj je jednom došao čovjek vidljivo slabijeg imovinskog stanja te ju molio za pulover.
– Nisam imala srca pustiti ga da ode praznih ruku. Udijelila sam mu dva pulovera. Tko ne zna što je ne imati, ne može ni razumjeti – sjetno nam je rekla Marija koja i sama uzdiže troje školaraca.
Ipak, kaže da se može živjeti od toga jer je živjela godinama i od dječjeg doplatka pa kako ne bih od rada vlastitih ruku.
– Kad djecu odškolujem, ići ću u zasluženu mirovinu – veselo je zaključila Marija.
