Kad kažete Slaven Belupo, teško je ne pomisliti na Roberta Markulina, kao i obrnuto. Ova nogometna priča traje, možemo sad već reći, desetljećima. Članu Izvršnog odbora HNS-a i predsjedniku kluba iz Miškinine sigurno nije lako posljednjih godina, a posebno ove sezone. Česte izmjene trenera i loši rezultati u Supersport HNL-u stvaraju, priznali mi to ili ne, jako lošu atmosferu u i oko kluba. S druge strane, financijski klub stoji solidno, igrači se prodaju, sponzori pomažu – iako, kad bi se gledala šira slika, nije idealno.
Slaven je već godinama od onih klubova koji su prikovani na dno po budžetu, što znači da je teško parirati klubovima s višestruko većim proračunom. U klubu se nadaju da bi novi direktor, čije se imenovanje uskoro očekuje, trebao donijeti novi elan.
Markulin: Mjesto direktora je izuzetno zahtjevno
– Natječaj za radno mjesto direktora kluba je raspisan i traje 14 dana. Taj rok će završiti ovaj tjedan i vidjet ćemo tko će se sve prijaviti, te pokušati između prijavljenih kandidata pronaći najbolje rješenje za klub – kazao nam je Markulin uvodno u intervjuu.
Što Uprava očekuje od novog direktora i kako ste zadovoljni prethodnim direktorom Aleksandrom Aleksovskim?
– Direktora kluba bira Uprava kluba i naša očekivanja navedena su u samim uvjetima natječaja za direktora kluba. Ključni uvjeti natječaja su da kandidati imaju poslovno iskustvo na rukovodećim pozicijama, da imaju minimalno pet godina iskustva rada u nogometu, po mogućnosti u profesionalnom nogometu, kao i poznavanje engleskog jezika. Poželjno bi bilo da kandidat ima i iskustva i znanja u vođenju profesionalnog kluba. Mjesto direktora kluba izuzetno je zahtjevno, traži potpunu posvećenost klubu, svih sedam dana u tjednu, troši odgovornog pojedinca i fizički i psihički i emocionalno. Teško je to i objasniti onima koji to nisu probali ili prošli. Zato smo u klubu zahvalni gospodinu Aleksovskom na njegovom angažmanu i svemu dobrom što je učinio za klub. Rastali smo se prijateljski i nadamo se da će ostati s nama u namjeri za izgradnjom još boljeg kluba.
Slaven nema formalnog sportskog direktora, hoće li se to također mijenjati?
– Svaki profesionalan klub mora imati sportskog direktora kluba, čiji krug djelovanja obuhvaća najvažniji segment funkcioniranja svakog kluba. U klubu tu funkciju trenutno obavlja gospodin Dejan Šomoci kao koordinator za sportsku politiku kluba.
“Mnogo igrača ne želi doći ni za kakvu plaću”
Jasno je da ne možemo biti zadovoljni rezultatima, ni vi ni navijači, no ovo je priča koja se ponavlja već godinama. Ok, ne možemo parirati financijski moćnijim klubovima, međutim zašto se ne bi dogodila kakva godina, dvije u kojima bismo malo iskočili u gornji dio ljestvice? Kako to objasniti navijačima?
– Sigurno da bez obzira na manji financijski proračun našeg kluba u odnosu na proračune drugih klubova već duže vrijeme ne možemo biti zadovoljni rezultatima kluba. No, priča je dosta složena, jer s jedne strane klub je primoran prodavati svoje ponajbolje igrače kako bi osigurao financijska sredstva za funkcioniranje kluba, a s druge strane mora stalno tražiti nove igrače koji bi se trebali uklopiti u ekipu i donositi dobre rezultate. Kako klub u okvirima HNL-a, Slaven može igrače plaćati u svojim okvirima ovisno o proračunu kluba. S obzirom na činjenicu da smo najmanji grad čiji klub igra u HNL-u, da imamo stadion kakav imamo, da nemamo veliki broj navijača, klub se suočava sa situacijama da mnogo igrača ne želi doći u Koprivnicu ni za kakvu plaću. Tu treba napomenuti da se klub duže razdoblje ne bori za plasman u Euro natjecanja, pa u takvoj situaciji za neke igrače je to pomanjkanje i njihove vlastite ambicije. Jasno je iz svega da je na taj način vrlo teško skupiti dobar roster igrača. No, to su situacije na kojima trebamo uporno raditi i mijenjati ih na bolje. Usto, dobar dio igrača dolazi krajem prijelaznog roka pa je treneru teško uigrati ekipu u kratkom roku. Puno toga u tom sportskom segmentu treba podići na višu razinu kako bi se što bolje mogli nositi sa svim izazovima.
…uz sve to, tu je i sportska (ne)sreća, poneke odluke na terenu?
– Rekao bih da uz naprijed navedene objektivne okolnosti naravno da na rezultat utječe i to pogodite li ili ne s odabirom trenera, sportska sreća, sudačke pogreške. No, ne postoji čaroban štapić koji bi riješio sve te probleme. Treba biti uporan i ustrajan u radu, držati zajedništvo i vjeru u svoje mogućnosti i biti strpljiv dok ne sazrijemo koliko treba i dođemo na nivo da se ponovno borimo i za euro natjecanja. U sportskoj strategiji kluba navedeno je da je sportski cilj kluba stabilan plasman u ligi van zone borbe za opstanak, razvoj mladih igrača i svake tri do četiri godine borba za mjesto koje vodi u europska natjecanja. Znači razmišljanja i želje su nam iste i trebamo stvoriti preduvjete da se takva sportska strategija i može ostvariti. Uvjeren sam da ćemo s vremenom to i uspjeti, jer smo u prošlosti to već i uspjeli ostvariti. U 12 sezona osam puta igrali smo europska natjecanja. Ali i za to je trebalo vremena da se klub posloži.
Ugodnije je pratiti nogomet iz naslonjača
Možda će se mnogi naljutiti, no manji dio ajmo reći, osobne “krivice” snose i Koprivničanci. Kako objasniti činjenicu da ih ni povoljno članstvo i ulaznice ne mogu prisiliti na dolazak na Apaš? Čini se da je u pojedinim utakmicama upravo nedostatak jače podrške s tribina razlog našeg potonuća?
– Složio bih se da nam u pojedinim utakmicama nedostaje jača podrška s tribina, recimo kakvu ima Rijeka na svojoj Rujevici. No, naši navijači koji dolaze na utakmice vole klub i navijaju za njega shodno našem mentalitetu i temperamentu. S druge strane imamo podatak da velika većina ljudi u gradu, okolici i županiji prate svaku utakmicu kluba i podržavaju i vole klub. Kako su sve utakmice direktno na televiziji većini je veći komfor ostati kod kuće i u miru gledati utakmicu na TV-u. Gledajući nogometne utakmice ostalih europskih liga mišljenja sam da je stav njihovih navijača prema klubu na jednoj drukčijoj osnovi i zato su im stadioni puni i kad imaju dobre rezultate, ali i kad njihovom klubu baš i ne ide dobro. Tu bi svakako trebalo nadodati i standard stadiona koji su u Europi pa i u susjednim zemljama na sasvim drugim razinama. Iz podataka posjećenosti u Osijeku na Opus areni i na Rujevici, jasno je vidljivo koliko je narasla posjećenost utakmicama u odnosu na prijašnje stadione Osijeka i Rijeke.
Sad imamo i novog trenera, po mojem skromnom mišljenju, za duže staze. No, u našoj ligi to je ravno čudu, da klub stane iza trenera i kad ne ide sve po planu. Kako to da ste se odlučili baš za Kovačevića i kakva su očekivanja od njega? Pretpostavljam prije svega bijeg sa začelja.
– Da bi klub dugoročno stao i podržao svog trenera klubu treba stabilnost, financijska, organizacijska i sportska. Kako mi kao klub sve to još nemamo posloženo na potrebnoj razini, kod loših rezultata nažalost, trener je uvijek taj koji je prvi na udaru. Neovisno da li i drugi segmenti ekipe – igrači možda imaju i veću odgovornost za rezultate. Da me se krivo ne shvati i Uprava kluba na čelu sa mnom, pa onda i sportski segment kluba na čelu sa sportskim direktorom snose svoju odgovornost u lošim rezultatima kao i u rezultatima kad su dobri. Ono što je neosporno je da svi u klubu uvijek želimo najbolje, da se ulaže puno i truda i vremena i da činimo svi skupa sve što možemo u pojedinom trenutku. Koliko je to u kojem trenutku uspješno to je za diskusiju i mjerljivo je kroz rezultate.
Svaki trener koji je unazad nekoliko godina odabran za trenera kluba, svaki je odabran sa velikom željom da svaki taj trener ostane u klubu dugi niz godina. No na kraju rezultat je uvijek taj koji određuje sudbinu trenera jer svaki trener je i doveden i plaćen da ostvari dobar rezultat. Odabir Maria Kovačevića je po meni logičan. Radi se o našem bivšem igraču, što je i želja nas u klubu da klub vode naši bivši igrači ako je to moguće. Uz to imao je jako dobre rezultate vodeći NK Varaždin, usto da su imali i dobru i lijepu igru s igračkim kadrom koji nije bio nešto ekstremno dobar. Imao je usto i dobre rezultate u drugim klubovima koje je vodio u drugim rangovima natjecanja. Također, iznimno je pozitivan mladi čovjek s pozitivnom energijom i svi u klubu vjerujemo da ćemo imati trenera za duže razdoblje. Naravno da je u ovom trenutku jedini cilj koji je pred trenera postavljen, osvajanje bodova i bijeg sa zadnje pozicije na tablici.
“Suci uzeli najmanje šest bodova”
Možda i taj jedan jedini bod nakon šest kola ne odražava pravo stanje na terenu. No, rezultat je ipak najbitniji. Nije od nas bio bolji ni Hajduk, a pogotovo Osijek. Međutim, iz kola u kolo, pa i prošle i pretprošle godine događale su se “kadetske” greške u obrani, dok s druge strane lopta neće u gol. Tu je i suđenje…
– Loši rezultati nikad nisu produkt samo jednog segmenta u kojemu ste loši. Složio bih se sa svime što ste naveli, s time da uz sve naše propuste, lošu igru, nedostatak sportske sreće, nedovoljne koncentracije igrača, psihološku nestabilnost pojedinih igrača i pomanjkanja vjere i samopouzdanja, smatram da su nam suci nevjerojatnom serijom pogrešaka u ovih šest kola uzeli minimalno šest bodova. Činjenica je da obrana prima previše golova, a s druge strane napad premalo zabija. No loši rezultati stavljaju ekipu u jednu psihološku blokadu koju je najlakše probiti pobjedom. Svi moramo zajedno uložiti dodatne napore da se ostvari ta pobjeda i vjerujem da će onda i krenuti bolji rezultati.
Postoji li određena bojazan da ipak nećemo moći obraniti ostanak u ligi? Iako smo se svi šalili, činjenica da nema momčadi poput Rudeša ipak nije za šalu. Što bi ispadanje značilo za Koprivnicu?
– Situacija u kojoj jesmo je iznimno teška i u klubu su upaljeni svi alarmi za uzbunu. No nema recepta za izlazak iz ove situacije osim upornosti, ustrajnosti i dodatnog rada. Trebamo se držati kao ekipa svi zajedno i biti pozitivni. Imamo dobrog trenera, po našoj procjeni igrački kadar nije bio ovakav zadnjih deset godina i svi imamo vjeru da ćemo okrenuti situaciju i da će doći bolji rezultati. I borit ćemo se maksimalno i bez odustajanja i nadamo se da nećemo ispasti iz lige kao što nikada niti nismo. S druge strane hipotetsko pitanje koje se već duže vrijeme povlači po gradu što ako se ispadne iz lige? Smatram da se ne treba bojati i drhtati nad ispadanjem jer da se ono u nekoj budućnosti i dogodi ukoliko je klub stabilan i dobro organiziran onda se odmah ili u najkraćem vremenu može vratiti u najviši rang. Za takvu stabilnost i standard prve HNL ono što je najbitnije je da imamo adekvatan kulturan stadion i nogometni kamp za školu nogometa.
O “novom” stadionu
Dotaknuli smo i dogradnju stadiona, mnogo se pisalo o tome. U kojoj je fazi projekt i koliko je on realan? Je li ikad bila realna opcija da se nekretnine prodaju s obzirom na vrijednost, a klub dobije novu adresu na rubu grada (Cerine)?
– Kako većina klubova 1. HNL ima novije stadione, a svi koji stadion još nemaju – imaju namjeru izgraditi nove stadione. Normalan stadion će u bliskoj budućnosti biti standard ukoliko će neki klub htjeti igrati u najelitnijem nogometnom rangu. Za stadion imamo idejno rješenje i aproksimativni troškovnik i za sad je zapelo na pronalaženju izvora financiranja izgradnje stadiona. Kod razgovora o izgradnji stadiona bilo je na stolu nekoliko opcija od kojih je jedna bila da se stadion dogradi i adaptira na ovoj lokaciji i druga da se stadion izmjesti na drugu lokaciju i izgradi novi stadion. Svaka od tih opcija imala je svojih prednosti i nedostataka, s time da bi gradnja novog stadiona iziskivala više potrebnog vremena da se isti izgradi.
