Počeli su s “Kirbaj i kotlovina” s novog albuma i odmah zagrijali atmosferu u subotu, u Domu mladih. Hladno pivo prašilo je dva sata, pjevali su s publikom koja je znala sve riječi pjesama, a sve u organizaciji Partyloopa. U Koprivnicu su donijeli Svijet glamura i žarili i palili sa starim i novim hitovima, kako je Mile Kekin, frontmen grupe i najavio. Jer da pjevaju samo nove, tvrdi, koncert bi trajao tek 45 minuta. Svi su zaboravili na svakodnevne probleme, na izbore i krizu i uživali u rocku. Na koncu Mile je rekao samo – bilo je divno!
Netom prije izlaska na pozornicu, pitali smo ga nešto o Koprivnici, o rocku, o ženama, a šarmantan i pun dobrog humora, Mile je imao spremne odgovore.
Kakva je Koprivnička publika?
U Koprivnici je uvijek prava fešta, imam dobru publiku, ljudi znaju tekstove. Nakon svirki u velikim prostorima, zaželio sam se malih, jer ovdje imam bolji kontakt s publikom, bolje ih osjećam. Volim Dom mladih, podsjeća me na neki zapadnoeuropski klub, sve je čisto, lijepo, razglas je odličan.
Koji već puta nastupate u Koprivnici?
Mislim da deseti, no Koprivnica mi nikad me može dosaditi, ovdje imam vjernu publiku. A postoji i novi razlog, otkrio sam Pub u kojem imaju sve vrste piva, što je prava rijetkost .
Kako je publika prihvatila novi album, koja vam je osobno najdraža pjesma?
Album ima svojih pet, šest hitova koje ljudi znaju i koji su odlično prihvaćeni. Tu je i par onih o tuzi, ženidbi, no moramo pjevati i o slavenskoj boli. Slobodan pad moja je autorska pjesma, meni draga jer ima puno autobiografskog. Govori o čovjeku bez stalnog odredišta, rastrgnutom između kulture, jezika i običaja, koji vrijeme provodi na peronima i kolodvorima.
Jesu li neke pjesme draže muškarcima, a neke ženama?
Ne bi rekao da postoji neka podjela. Možda se kaže da žene više vole laganice, a muškarci žestoke pjesme. No opet, jedna srednjovječna učiteljica se može rastrgati na Biološki sat.
Kakav je rokerski život?
Nije onako uzbudljiv kako se čini. Dođemo tri sata prije koncerta, pripremimo se i poslije pičimo kući, ako nemamo koncert negdje drugdje. Ako izađemo, onda volim da je to neplanski. Bio sam nakon koncerta prije godinu dana vani u Koprivnici, u Kugli. Sviđa mi se što imate takav klub, inače se takva mjesta brzo ugase. No kad dođem van, puste mi Hladno pivo kao znak pažnje. No vjerujte, ne sluša mi se vani sam sebe.
Koja je pjesma obilježila Hladno pivo?
Nikad mi ne dojadi i uvijek mogu pjevati Trening za umiranje. Ima u sebi životnu himnu, ima motiv vožnje koji mi je važan. Volim se voziti, volim put uz muziku.
Koliko ste koncerata odradili i kakvi su planovi za dalje?
Imali smo 30-tak koncerata, a još idemo u Beograd i Varaždin. Gdje god smo svirali, bila je dobra fešta. Dovoljno je što ljudi što po dva i pol sata ostanu na nogama, znači da smo dobro odradili cijelu stvar.
Koji vam je životni san?
Otvoriti kafić u kojem se pije hladno pivo i svira samo Hladno pivo. Gdje ću na kraju radnoga dana samo otići po utržak koji će mi osigurati budućnost, kao pravi biznismen. Kafić mora biti u centru Zagreba, ako se napijem da ne moram voziti doma. Bit će to mali kafić s dušom, u koji će moći ući samo određeni ljudi: duhoviti, oni koji vole rock i puni love, jer nema cuganja na veresiju, uz smijeh je rekao Mile.
Mile Kekin na kraju nam je otkrio tko kome gura u svijetu glamura, no morali smo obećati da tajnu nećemo širiti u javnost pa tako informacije prepuštamo vašoj mašti.