Nakon pobjede u Zaprešiću, druge uzastopne s 1-0, i druge uzastopne u kojoj su suparnici imali prigode i za izjednačenje i za pobjedu, dojam je da je Slaven Belupo, bez obzira na pojedinačne (normalne) oscilacije, stabilna momčad.
– U utakmici u kojoj su obje momčadi od prve do zadnje minute nastojale doći do pobjede sigurno je i teren remetio kvalitetu igre. Mi smo imali odličnu šansu u prvom poluvremenu koju je Rogulj promašio poslije kornera. Isto tako i Inter je imao jednu odličnu šansu koju je Rodić obranio i to je usmjerilo utakmicu. Bili smo strpljivi, u konačnici poslije prekida došli do povoljnog rezultata, možda smo imali malo više sreće, ali sreća prati hrabre – rekao je za Koprivnica.net trener Mile Petković nakon utakmice.
Na presici je ustvrdio da je njegova momčad nastojala dobiti tu terensku premoć i ponovio priču o sreći:
– Na sreću iz jednog prekida koji je odredio pobjednika, možda je to bio trenutak sreće za nas. Mislim da smo bili dvije ravnopravne momčadi.
Okosnicu igre Slavena Belupa činili su briljantni Silvio Rodić na golu, zbog realizacije apsolutno i Alen Maras, ali visoka ocjena pripada Vedranu Puriću, odličnoj radilici na desnom boku, koji je rješavao svoje probleme i pokrivao tuđe greške (stopera). Purić je baš zbog toga zaradio dva žuta kartona, dakle crveni, neće nastupiti u subotu u utakmici sa Zadrom, vrijeme je za Marčića. U veznoj liniji, uz dobroga Gregurinu, upečatljiv je bio Aljoša Vojnović, sve više je ”u igri”, korisniji za momčad.
MILE PETKOVIĆ O ALJOŠI VOJNOVIĆU
I zagrebačke je novinare zanimala nova uloga Vojnovića u veznom redu.
– Aljoša je na tom mjestu igrao i prošlu utakmicu i rješavao je puno tehničkih, taktičkih i brzinskih situacija. Jedan odličan igrač. Međutim, igrač kojem nedostaju neke stvari u karijeri, iako je s 25 godina dosta lutao. Na tragu smo da njegova igra bude puno korisnija i za njegovu karijeru, jer on je jedan atraktivan igrač, koji nije bio dovoljno korišten i racionalan u zadacima za momčad, nastojimo ga racionalizirati i da napravi nešto dobro za svoju karijeru i za Slaven Belupo – rekao je Mile Petković.
Interovi stoperi igrali su čvrsto, ”odnosili” su Mujanovića i napadače, Slavenovi igraju s greškama koje mogu skupo stajati. I Kokalović, a osobito Rogulj, imaju prostora za shvaćanje odgovornosti posla u zadnjoj liniji. Maras koji puta djeluje nonšalantno i kad bi ga čovjek i pokudio, on sve promijeni iz temelja: zabije odlučujući gol i sad si ti misli!
U veznom redu Štef Poljak nije bio ni sjena igrača iz utakmice sa Šibenikom. Brže rješavanje lopte, dodavanje, ono je što se sugeriralo nakon utakmice. Ali to je tek druga utakmica, a šest bodova je u džepu.
Što se tiče napadača, Mujanović je bio dobro čuvan, a Bušić doista nema sreće, makar ne treba zaboraviti da je uoči gola, poslužen od Pape, imao na desnoj starni peterca dva udarca za redom na gol, golman je obranio, a u nastavku akcije, na 25 metara je napravljen prekršaj baš nad Bušićem i Maras je zabio gol. Bez obzira što se čuju povici na Bušića, treba vjerovati da će taj rasni napadač u nekoj idućoj utakmici biti strijelac.
ILIJA LONČAREVIĆ: GOSTI SIGURNIJI I U KOMPOZICIJI I INDIVIDUALNOJ SIGURNOSTI U IGRI
Trener Intera Zaprešić Ilija Lončarević kod svakog opisa učinka svoje momčadi vrlo korektno je spominjao kvalitetu Slavena Belupa:
– Odigrali smo sasvim drugačiju utakmicu nego u Karlovcu, ali taj poraz u Karlovcu odredio je i ovu utakmicu. Odredio je, reklo bi se, jednu nesigurnost u momčadi, izgubili smo na sličan način kako smo izgubili i u Karlovcu, a to je nešto što u svojoj karijeri nažalost imam jako često. Opet treba vremena da se dođe do neke stabilnosti i sigurnosti i bez obzira što smo danas bili drugačiji. Osobno, osim pojedinačnih grešaka, ne mogu zamjeriti igračima apsolutno na ničemu, greške će se događati, pogotovo na ovakvim terenima protiv momčadi koja je od nas ipak sigurnija i u kompoziciji i individualnoj sigurnosti u igri. Ipak smo imali jedan ravnopravni odnos, neću reći kao kolega da smo su imali sreću: oni su bili bolji za taj gol i pobijedili su i ja im čestitam na tome.
Bilo je i rasprave oko gola, je li Santini mogao uhvatiti loptu. Lončarević je otklonio sumnje:
– Igrači su se razmaknuli, lopta je prošla između njih. Tako smo dobili gol u Karlovcu iz slobodnog udarca, isto je prošla između njih. Ne krivim golmana. Golman bi bio fenomenalan da je obranio.
Mnogi će se zapitati zbog čega nije branio mladi reprezentativac Delač, koji je bio na tribini, iako je Santini bio sasvim solidan.
Ilija Lončarević je objasnio:
– Ozlijeđen je na Europskom prvenstvu, a, drugo, spremni smo na njegov odlazak i nemam namjeru na taj način remetiti momčad, zato smo doveli dva vratara. Ukoliko se dogodi da ostane, onda ćemo razmišljati što ćemo dalje.
Bilo je zamjetno da su treneri mijenjali igrače u kasnoj fazi igre, osobito Inter. Lončarević je to objasnio:
– Slaven Belupo za moju klupu, da tako kažem, trenutno nije takva momčad da u ranoj fazi utakmice nekoga mijenjam. Ja sam možda zakasnio s uvođenjem Oršića, koji je jedini u stanju napraviti nešto prema naprijed. Razmišljao sam zadnjih 20 minuta što ću, kako ću, ali kako smo držali rezultat i dosta solidno stajali računao sam da ne treba mijenjati momčad dok nije prijeko potrebno. Kad je bilo mijenjao sam i mogao je pasti gol. Dakle, ne da nemam povjerenja u igrače, već je moja klupa puna neiskusnih igrača, bivših juniora i sadašnjih juniora, kao što je Oršić, koji tek ulaze u prvu momčad i ja nemam ”hrabrosti” stavljati u momčad takve igrače u takvim situacijama kao što je završnica utakmice na ovakvom terenu protiv ovakvog protivnika. Ja nisam nezadovoljan svojom momčadi kako se ponašala i na koncu čekao sam da vidim kako će
reagirati protiv jedne od najozbiljnijih momčadi lige.
NEMA PLAČA, ALI NEMA NI SLAVLJA, STIŽE ZADAR
I dok su igrači još razgovarali u Interovu dvorištu, Mile Petković sjeo je u autobus i strpljivo čekao i razmišljao vjerojatno o idućem supraniku, u subotu u Koprivnici u 20 sati, o Zadru. Uostalom, Petković je na početku prvenstva rekao da će biti i poraza i pobjeda. Tko prvi prestane slaviti ili plakati, taj će biti spremniji za iduću utakmicu. Zasad nema plača.
Nije bilo ni slavlja. Direktor Robert Markulin, kad su se grupici zaljubljenika u nogomet priključili novinari u hotelu Bunčić, naručio je tri minute prije 11 viski za sve. Konobari su u 23 sata zatvorili šank, nisu donijeli piće, nisu htjeli donijeti knjigu žalbe, a kad su se predomislili debelo iz 23 sata, onda više nikome nije bilo do pića. A to je mjesto koje se u Koprivnici slavi i hvali. Nema veze: testirat ćemo ih opet.