Paula Brečak ima 21 godinu, a i na društvenim mrežama već stječe status seksualne edukatorice, piše miss7.
Ova Zagrepčanka studira na New York Universityju u Abu Dhabiju i na društvenim mrežama sve češće progovara u seksualnosti i nerijetko tabuiziranim temama o seksu. Pauli su ove teme bliske i po vokaciji, kao studentica sociologije kroz kolegije koje je odabrala fokusirala se na Rodne studije i studije seksualnosti, a s vremenom počela je o njima objavljivati i na svojim platformama, blogu, Instagramu i Facebooku thewolfnomad.com
Objave privlače sve više ljudi pa iako su po mišljenju nekih presmione i preliberalne Paula naglašava da njezin cilj nije provokacija nego edukacija. I rame uz rame s temama Poligamija i Početnički vodič za analni seks stoje i teme o menstrualnoj čašici i dejting aplikacijama. Za svaku temu ima akademsku pozadinu iz ljudske seksualnosti.
– Jedini prihvaćen seks u zapadnim društvima jest onaj koji je u svrhu reprodukcije, sve drugo u nekoj je mjeri etiketirano kao nenormalno i nemoralno. Ljude upravo teme o takvom seksu najviše zanimaju – kink, BDSM, grupni, analni, oralni seks i slično. Mislim da je interes za te teme velik dijelom zato što su tabu pa samim time i privlačne. No dijelom i zato što su ljudi možda i sami osjetili određenu žudnju ili željeli probati određene stvari, ali im se nametnuo stid ili strah. SexEd tekstovi pričaju o tim temama bez srama i stigme te objašnjavaju kako doći do najboljeg iskustva i osjećati se dobro u vlastitoj seksualnosti – kaže Paula za miss7.
Ljude tematika itekako zanima, no ne žele se izlagati, iznositi svoje mišljenje javno, s imenom i prezimenom, smatra Paula.
– Tekstovi vezani za seks i seksualnu edukaciju dobivaju najmanje lajkova i komentara na društvenim mrežama, ali najviše klikova. Kroz stoljeća socijalizacije naučeni smo da je seksualnost nešto čega se u svakodnevnom životu treba sramiti, nešto što je namijenjeno samo za intimu iza zaključanih vrata, nešto o čemu se često otvoreno ne razgovara niti privatno, a kamoli javno. Retorika za razgovor o seksu društveno nam je nametnuta – muška seksualnost trebala bi biti dominantna, agresivna, životinjska, učestala, a od ženske seksualnosti očekuje se submisivnost, kontrola i čednost. Takvi razgovori o seksu onda uglavnom i prevladavaju, ili su obilježeni agresivnošću ili sramom. Objektivni, otvoreni i informativni razgovori o seksu vode se rijetko ili nikada – kaže ona.
Hrvati su po tom pitanju prilično konzervativni, uvjerena je Paula.
– Mislim da relativno jesmo konzervativan narod, pogotovo u usporedbi s ostatkom Europske unije. Zakonodavstvo i obrazovanje konzervativni su i ne čudi što je onda i narod takav. Seksualni odgoj razne udruge desetljećima pokušavaju uvesti u hrvatski obrazovni sustav, no konstantno nailaze na otpor Katoličke crkve i drugih organizacija koje zazivaju tradicionalne i kršćanske vrijednosti u protivljenju ovakvoj edukaciji. Dok su slični obrazovni moduli u nekim zapadnim zemljama obvezni, kod nas se još uvijek smatraju previše liberalnima. Mislim da su i muškarci i žene jednako konzervativni, upravo u tom balansu se takvi negativni stavovi prema seksualnosti i uspijevaju održati – rekla je Paula.
Razlike među muškarcima i ženama uvelike su uvjetovane njihovim društvenim ulogama.
– Ne bih rekla da žene u Hrvatskoj nemaju hrabrosti raditi na svojim seksualnim životima, nego su jednostavno uvjerene da to nije toliko bitno. Od malena nam se ponavlja da muškarci samo žele seks, a na nama je da svojom seksualnosti muškarce privučemo i zadržimo, pokušavajući uhvatiti neuhvativu sredinu između svetice i kurve – kaže ona.
I sama je imala neugodnih iskustava zato što progovara o ovakvim temama.
– Ženu se, čim javno progovori o seksu, vrlo brzo počasti riječima kao što su „drolja“, „kurva“ i slično. Propitkivali su se moji morali, moje pravo da pričam o tako nečemu, čula sam da o tome pričam jer sam očajna što nemam nikakvog seksualnog iskustva, čula sam i da imam više iskustva nego što bi si jedna žena smjela dopustiti, vrlo bijesne i emotivne komentare od ljudi koji su se osjetili napadnutima… No svi ti komentari zapravo rade sami protiv sebe jer dokazuju da nam edukacija o tim stvarima zaista treba – uvjerena je Paula.