General Mladen Markač je danas bio u Koprivnici, a krenuo je u posjet svojem suborcu, zapovjedniku Miralemu Alečkoviću u Hlebine. No, u gradu se pročulo da će general biti ovdje, pa su ga ispred Podravke dočekali njegovi suborci i građani, a on je, kao i uvijek, bio ganut dočekom, koji nije očekivao.
U Haagu sam primao desetke tisuća pismama podrške iz Hrvatske i svijeta, no ona iz Podravine su mi bila srcu najdraža. Podravski naboj je bio prevladavajući i znao sam da su Podravci uz mene. I onda si čovjek kaže – moram izdržati do kraja, pa kako bude bude. Uz veliku potporu Hrvata, ali i vjeru, došli smo do oslobađajuće presude – rekao je general.
Uskoro je najavio posjet rodnom Đurđevcu, te kazao da su ga svuda prepoznali po podravskom naglasku, što mu je izuzetno drago, a i u zatvoru su ga zvali Picok.
– Ljudima je to simpatično i svi su znali priču o našem pijetlu, čak i Srbi u zatvoru, i uskoro sam dobio i nadimak – nasmijao se Markač.
Kazao je da se predao haaškom tribunalu jer je smatrao da nije ništa loše učinio.
– Učinio sam najbolje što sam mogao za svoju domovinu, a onda u jednom trenutku shvatite da temeljem nekakvih polukrivotvorenih neistina postajete ratnim zločincem i to baca ljagu na sve što smo radili. Prvo na mene i na sve koji su bili pod mojim zapovjedništvom i to je velika bol koju čovjek osjeća. Nakon toga, kada je došla oslobađajuća presuda to je prvo za mene bio velik šok, a onda strašno zadovoljstvo. Kad sam došao u Zagreb, nisam očekivao takav doček i pitao sam se čime smo Ante Gotovina i ja to zavrijedili – pričao je Markač svoja iskustva.
No, tada je, kaže, shvatio da je taj naboj rastao, kako u Hrvatskoj, tako i kod njih i da je domovina bila uvijek s njima.
Zadnju noć, prije izricanja presude, Markač je u miru razgovarao s Gotovinom i mislili su, prisjeća se on, ako im ukinu zločinački poduhvat, to će biti uspjeh, a dalje će se boriri.
– Najteže je bilo čitanje, kada smo očekivali presudu. Nije bilo nikakvih naznaka, informacija. No kada su nas oslobodili od svega, to je bilo veliko veselje i ispunjeno srce – kazao je on.
Na upit je li zadovoljan Hrvatskom danas, kazao je da će se tek uvjeriti kakva je, jer je šest godina bio podalje od svega, no priznao je kako je pratio razvoj Podravine preko novina koje je dobivao.
– Volio bih da se Hrvatska pokrene i da nam svima bude bolje. A meni je sada na srcu to što je sprana ljaga s Oluje i tko god dođe u Hrvatsku i kamo god mi išli, možemo se ponositi na hrvatsku oružanu snagu, koja je oslobodila prelijepu domovinu. Time se možemo hvaliti svim vojskama svijeta i pokazati kako pravedno i pošteno djelovati, s velikom željom za slobodom – zaključio je ponosni general.
Kazao je također, da je sada u dobroj formi, nakon što je preživio dva infarkta te u Nizozemskoj operirao srce i dobio šest premosnica.
– Bio je to i psihički pritisak, kada iz niza iskrivljenih činjenica donose analitičke zaključke o Oluji i nismo mogli vjerovati na koji načim to tumače. Teško je breme bilo na leđima i jedva sam čekao da se to skine – priča on kako je doživio suđenje.
No, sada je to iza njega i Markač kaže da će se posvetiti pisanju knjiga te se baviti humanitarnim radom. Dodao je i da se neće politički angažirati te konačno živjeti normalan život, u zemlji koju je oslobodio.
