Marijan Sušenj još je jedan u nizu Podravaca koji je bolji život odlučio potražiti izvan hrvatskih granica. Sa 42 godine napustio je Koprivnicu i posao u medijima u kojima je radio dugi niz godina (Podravski list, Koprivnica.net, Večernji list, 24 sata, Hina…), da bi otišao u Njemačku i – počeo sve ispočetka.
– Na odlazak iz Hrvatske u prvom redu me motivirao novac. Bila je tu i želja da odem na neko vrijeme u inozemstvo, te umor od svega što se događa u Hrvatskoj i zasićenost istom poslom koji sam radio 14 godina i potpuno se ”ispraznio”. Na odlazak me dijelom naveo ”švicarac”, ali i nešto me vuklo da preselim u Njemačku gdje sam rođen. I treći razlog je besmislena situacija u Hrvatskoj; zahvaljujući novinarstvu u kojem sam proveo 14 godina imao sam priliku iznutra vidjeti kako sustav donošenja bilo koje odluke od javnog značenja funkcionira i duboko sam se razočarao. Iscrpilo me gledanje kako Koprivnica, kao i ostatak Hrvatske, iz dana u dan sve više tone, a oni čiji je zadatak da to spriječe pojma nemaju kako to učiniti, pa sam odlučio maknuti se.
Zašto baš Njemačka?
– Zato jer sam rođen u Njemačkoj, jer nije daleko od doma i zbog toga jer je Austrija odlučila da još dvije godine neće ukinuti radne dozvole za Hrvate. Osim toga, odlično govorim njemački jezik jer sam tamo rođen i išao u školu.
Marijan ranije nije imao nikakvih iskustava s radom u inozemstvu, a za svoju bazu odabrao je Stuttgart. Kaže kako se vrlo brzo snašao.
– Vozim kamion, a posao me čekao jer mi je prijatelj pomogao da se zaposlim, odnosno našao mi je ”job”. Brzina zapošljavanja ovisi prije svega o struci, ali i o poznavanju jezika. Bez jezika se možeš zaposliti samo na poslovima na kojima nisi u dodiru sa klijentima, kao što su perač suđa u restoranu ili perač automobila praonici, a to su slabo plaćeni poslovi. U ugostiteljstvu, transportu i logistici, ”metalnim” strukama, građevinarstvu, osobe koje imaju diplomu s npr. prometnog fakulteta, liječnici, njegovatelji i druge medicinske struke, pak, posao mogu naći ”u sekundi”.
Koliko dnevno radiš?
– Službeno od 7 do 17 sati, ali dogodi se da radimo do 18 sati, ili do 15.30 ili 16… Kod nas, kao i u drugim firmama, ne pita se za radno vrijeme dok je sezona, jer treba zaraditi novac za razdoblja kad nema puno posla, a plaće moraju biti isplaćene. Moja je šefica Njemica i njoj je nezamislivo da nam iz bilo kojeg razloga ne isplati dohodak, da je manji od dogovorenog ili zbog manje posla, ili da kasni, pa zato radimo koliko treba.
Jesi li zadovoljan primanjima?
– U globalu jesam. Naravno da nisam potpuno zadovoljan, jer svatko želi više pa tako i ja, ali ne prigovaram jer sam novi u tvrtki, ali i Njemačkoj. Treba proći najmanje pola godine da se ”gastarbeiter” stabilizira i dovede si život u normalu.
Koje su osnovne razlike Njemačke i Hrvatske kad je u pitanju rad i zapošljavanje?
– Tu posla ima nevjerojatno puno, a kod nas ne, radna disciplina je tu puno veća i čini mi se da tu poslodavci ne kompliciraju kao doma. Moja su iskustva s dva njemačka poslodavca, koliko sam ih imao do sad, takva da se još uvijek privikavam na normalne tonove razgovora, na to da nema iznenadnih smanjenja plaća, da razmišljaju od čega ćemo živjeti kao ljudi a ne samo preživljavali, da rade zajedno s nama i jednako su ili još više prljavi kao mi.
Sušenj kaže kako će posao u struci teško pronaći, jer novinari i fotografi nisu traženi na burzi, odnosno nisu deficitarna zanimanja. Namjerava se vratiti u Hrvatsku, ali…
– Zbog privatnih planova i problema ne znam kad će doći do toga. Hrvatska je moja domovina, volim je, u Hrvatskoj su mi obitelj i prijatelji, a u Njemačkoj sam samo zbog novca i naravno da se zato želim vratiti u Hrvatsku! Uz to, pratim što se događa s hrvatskim gospodarstvom i vidim da je situacija sve gora, pa mi je još teže reći da li će to biti za godinu, dvije, tri… ili više nikada – zaključio je Marijan Sušenj.
