Nakon retrospektive To sam ja u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu koja je obuhvatila 35 godina njena umjetničkog rada, Vlasta Delimar vratila se u Koprivnicu i predstavila nam, na neki način, svoju prošlost, sadašnjost i novo poglavlje umjetničke prakse. Multimedijalni projekt Triptih otvoren je u subotu 27. 9. 2014. na tri lokacije u Koprivnici u organizaciji Muzeja grada Koprivnice i AK galerije.
U 18 sati u Sinagogi otvoren je prvi dio projekta: instalacija Svilarska 34 bavi se njenim odrastanjem u Koprivnici u Svilarskoj ulici 60-ih godina i vraća nas na mjesto gdje je sve počelo. Kao što znamo po projektu Moja zemlja Štaglinec, međunarodnom skupu umjetnika performera koji se već 10 godina odvija na gruntu Vlaste Delimar, umjetnica se u svojim radovima često referira na djetinjstvo provedeno u Koprivnici te na sjećanje na vlastitu obitelj. Instalaciju u prekrasnom prostoru Sinagoge čini fotografija velikog formata koja prikazuje kuću u kojoj je autorica živjela sa svojom obitelji i gdje je njen otac imao užarsku radionicu.
Osim fotografije koja čini središnji dio instalacije i zarobljava pogled čim posjetitelj uđe u prostor, dio instalacije je i alat njezina oca. Originalni artefakti zanata koji odumire ili je već potpuno izumro povezani su sa svjetlucavom niti koja simbolizira uže i na neki način doslovno izvlači na svjetlost sjećanje na oca, obitelj, djetinjstvo i odrastanje, ali i na period života koji je bio presudan za formiranje Vlaste Delimar kao umjetnice. Ambijent je upotpunila zvučna kulisa: pjesme koje je njen otac svakodnevno slušao na radiju. Rad nam na vrlo intiman i nježan način progovara o prošlosti autorice i o nitima koje nas vežu za naše obitelji i koje su neraskidive i nezamjenjive.
Drugi dio događanja započeo je u 19 sati u Galeriji Koprivnica i čini ga dokumentacija retrospektive u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu Dokumenti iz Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb 2014. Fotografije različitih formata dokumentiraju performans, koji se odigravao za vrijeme trajanja izložbe, Poziv na druženje, i kojim je umjetnica na druženje uz hranu (dakle, intiman, topli ritual koji povezuje ljude) pozivala razne prijatelje/ice, umjetnike, umjetnice, glazbenike i ostale te je s njima dijelila obrok i promišljanja o umjetnosti. Dio izložbe čine i fotografije velikog formata koje bilježe drugi performans koji se odigravao u MSU-u kroz svih 100 dana retrospektive: Moj privremeni dom. Vlasta Delimar je na drugom katu muzeja improvizirala spavaću sobu i dnevni boravak u kojima je živjela i susretala se s ljudima, dakle, činila ono što svojom umjetničkom praksom uvijek čini- uvlači gledatelja direktno u svoj rad i komunicira s njime: bez publike ne postoji ni rad. Neke od fotografija prikazuju i proslavu njenog rođendana kojom je retrospektiva zatvorena. Jedan od radova koji na prvu privlači pogled jest i fotografija mladića na kojoj piše a što je umjetnost prema ovom, biću, rad kojim Vlasta Delimar odaje hommage umjetniku Vladi Marteku i njegovom najpoznatijem umjetničkom radu Što je umjetnost prema ovom biću?. Kroz ovu dokumentaciju druženja i radova možemo osjetiti atmosferu koja je vladala tijekom retropektive i zakoračiti u njen svijet koji je trajao 100 dana, što može biti jednako interesantno i osobama koji su uz autoricu bili na licu mjesta i zauvijek su zabilježeni kao dio njene svakodnevice i umjetničkog rada, ali i ljudima koji izložbu nisu posjetili. Ovaj je dio Triptiha također povratak na mjesto gdje je sve počelo: koprivnička galerija je galerija koja je 70-ih imala kultni status u Jugoslaviji i koja je za umjetnicu veoma važna jer je tada ovdje izlagala svoje prve radove.
Treći dio projekta Triptih čini prvi perfomans koji je Vlasta Delimar izvela nakon velike retrospektive i koji je njen korak dalje u novu fazu umjetničkog rada. Perfomans Mrtve Gordane izvela je zajedno sa svojim partnerom i umjetnikom Milanom Božićem u prostorima AK galerije. Udruga Atelieri Koprivnica osnovana je 2012. godine i djeluje kao udruga za promicanje i produkciju likovnog i multimedijalnog stvaralaštva, a nalazi se u kompleksu bivše vojarne, odnosno, budućeg Kampusa. Dio prostora zgrade u kojoj su Atelieri smješteni prenamijenjen je za izlagačku praksu i djeluje pod nazivom AK galerija. Osnivač i voditelj galerije je umjetnik Vlatko Vincek, a kustosice Maša Zamljačanec i Tanja Špoljar. Performansom Vlaste Delimar započeo je ovogodišnji ciklus događanja u toj galeriji koja želi umjetnost i druženja premjestiti iz službenih gradskih institucija na periferiju i otvoriti vrata drugačijoj publici koja možda nema naviku odlaziti na formalna otvorenja izložbi.
Mrtve Gordane je performans koji je posvećen bolnim iskustvima autorice i ljudima koje je kroz svoj život izgubila, od prijateljica, partnera do prijatelja i umjetnika/ca. Kako sama autorica kaže: “Za Jermana, Demura, Lauera, Romana i Romanu i Gordane i ……” Kroz 20-ak minuta trajanja performansa Vlasta i Milan svojim tijelima istražuju prostor, jedno drugo i ostvaruju interakciju sa publikom kroz ritual poklanjanja cvijeća na taktove Mozartovog Requiema, remek djelo koje nikad nije dovršeno i za koje se smatra da je autor skladao za vlastiti sprovod. Na neki je način i publika dio performansa jer joj je dozvoljeno promatrati samo preko prozora, iz vanjskog prostora viriti dok stoje na povišenim postamentima i ono što zapravo na početku izgleda kao sramežljivo virenje u nešto što možda ni ne bismo smjeli vidjeti, pretvara se u zurenje i pokušavanje da se uvučemo u njihov svijet. Za promatrača , svaki dio izvedbe, svaki pokret, svaki dobiveni cvijet može postati početna točka za promišljanja o vlastitim traumama, izgubljenim ljubavima i smislu života. U svim radovima Vlaste Delimar, golo tijelo, datost života, eros, isprepleteni su sa nagovještajem kraja, jer erosa (volje za životom) nema bez tanatosa (volja za smrću), ni tanatosa bez erosa. Nakon performansa, ostaju nam fotografije kao dokument, ali tih 20 minuta život su sam za sebe i trenutak koji se ne može ponoviti.
Iako se autorica u nekim intervjuima odriče feminističkog predznaka, njen rad ne možemo a da ne iščitamo kao feministički- to je vječna potraga za time što tijelo jest, ogoljenošću i datošću tijela, ženskog tijela, preispituje odnose i mehanizme koji to tijelo čine privatnim i/ili javnim, dekonstruira muški i ženski princip i to na jedan vrlo sirovi, hrabar i direktan način te uvijek uz prizvuk melanakolije, sjete i nježnosti. Najbolje je to definirala povjesničarka umjetnosti Ljiljana Kolešnik sintagmom intuitivni feminizam.
U svakom slučaju, Koprivnica je prošle subote bila dio performansa Vlaste Delimar, dio njenog života, što znači i dio njene umjetnosti. Ako i dalje želite zaviriti u njen magičan svijet, imate to prilike učiniti u Galeriji Koprivnica gdje je izložba otvorena do 12. 10. 2014.
Fotografije: Tina Antolić
{vsig}kultura/09-2014/delimar-triptih{/vsig}