Odjel arheologije Muzeja grada Koprivnice akvizirao je jedinstven (unikatan) primjerak kasnosrednjovjekovnog bojnog oružja pod nazivom nadžak ili, kako se ponegdje u hrvatskom jeziku to naziva, ratno kladivo.
Ovo oružje na jednoj strani ima šiljak u obliku ptičjeg kljuna, na drugoj završava plošno (ili u obliku sjekire), dok u sredini ima rupu za nasad drvene (ili ponekad metalne) drške. Riječ je o vrsti oružja koje je prvenstveno služilo za probijanje kaciga, a zahvaćanjem oklopa protivnika se zbacivalo s konja. Predmet je u Muzej grada Koprivnice donio g. Marino Miletić iz Koprivnice.
Porijeklo tog oružja treba prvenstveno tražiti na istoku, jer se slično spominjeveć kod Skita i legendarnih Amazonki. Tijekom14.st. pronalazi ga se u Francuskoj, Engleskoj i Škotskoj u uskoj vezi s tamošnjim konjaništvom, a početkom 16.st. koriste ga i osmanlijske spahije. Najzanimljivija stvar oko oružja jest da s vremenom mijenja svoju prvotnu namjenu, pa tako od konjaničkog oružja s kratkom i pješadijskog oružja s dužom drškom, u 17.st. postaje znak visoke časti diljem Europe. Počinje mu se pridavati sve veća pažnja, pa se ukrašava raznim detaljima, što predstavlja simbol moći njegova nositelja, odnosno vlasnika.
Oružje husara
Kroz povijest sačuvani prikazi tog vremena potvrđuju te promjene, što je najbolje vidljivo na primjeru mađarsko-hrvatskog plemića s kraja 16.st. ili pak graničnog husara s početka 17.st. To se poglavito odnosi na prikaz husara koji, pored sablje (palaš) kao glavnog oružja, u lijevoj ruci nosi nadžag – izgledom ISTOVJETAN koprivničkom primjerku. Prema tome, koprivnički nadžak trebalo bi datirati u sam kraj 16. ili početak 17.st. i sasvim je sigurno da ga je koristio neki plemić ili husar koprivničke tvrđave.
Predmet će kroz neko vrijeme biti upućen na konzervatorsko-restauratorske radove u Hrvatski restauratorski zavod, a po završetku radova javnosti bi trebao biti predstavljen u sklopu izložbe „Arheologija na prostoru koprivničke tvrđave“ krajem kolovoza 2012.g.