Muzej grada Koprivnice poslao je tužnu obavijest. Napustila nas je, naime, naivna slikarica Ana Bocak (rođ. Janković). Rođena je 20. srpnja 1931. godine u Podravskoj Slatini, s time da je cijeli život provela u Đurđevcu. Slikati je počela tijekom školovanja, a istim se intenzivno bavila od 1968. godine.
Imala je nekoliko samostalnih, uz brojne skupne izložbe. Njezino stvaralaštvo predstavljeno je izložbom Žene u naivi (2018.) te izložbom Svugdi pojdi, doma dojdi (2020.), pri čemu je njena slika Prelja odabrana kao glavni vizual spomenute izložbe, poručuju iz Muzeja.
Posljednji ispraćaj Ane Bocak održan je u petak 8. listopada na Gradskome groblju u Đurđevcu.
– Zahvaljujemo joj na bogatom stvaralaštvu koje nam je ostavila u nasljeđe, koje i danas krasi zidove Galerije naivne umjetnosti u Hlebinama u sklopu trenutnog Stalnog postava iz fundusa Zbirke naivne umjetnosti Muzeja grada Koprivnice – dodaju muzealci.
Slikarstvo Ane Bocak odlikuju elementi blagog sentimentalizma i plahe nježnosti, izraženog smirajnog ugođaja čemu doprinosi upotreba pastelnih tonova. Bilježi zaboravljene običaje, minulo djetinjstvo i pejzaže u atmosferičnim kompozicijama. Idilični pejzaž Ane Bocak u kojem se kroz bjelinu snijega naziru tragovi proljetnog veselja. Prostranstvo snježno bijele plohe kompoziciju usmjerava prema dubinskim planovima naznačenim jednostavnom arhitekturom koja dijagonalnim smještajem ritmizira kompoziciju. Akcenti bijele boje u vertikalu se podižu krošnjama rascvjetalog drveća i raznolikog grmlja koje tvori intrigantnu igru svjetlosti i sjene koje se zrakasto šire od pojedinog elementa. Prednji planovi donose najveću širinu palete i šarenilo boja. Centralni florealni motiv obojan je raskošnim slojevitim nizanjem žutih. ljubičastih, plavih tonova harmoniziraju ponekim bijelom akcentima. Kružne forme otvorenih cvjetova uravnotežuju naglašenu vertikalnu os stručka cvijeća. Buđenje prirode i dolazak proljeća navješćuju i dva animalistička motiva zeca i fazana koji simetrično uokviruju kompoziciju. Još od starog Egipta zec je označavao zoru i novi početak – tumačenje koje preuzima i kršćanstvo vežući ga uz (ponovno) rođenje i blagdan Uskrsa. Nasuprot naglašenoj figurativnosti prednjeg plana, pozadinsko nebo u potpunosti je apstrahirano do pretapajućih žućkasto-plavih ploha čiste boje.
