Filmaš i fotograf, filmski producent s vizijom i organizator zaigrana duha, no prije svega veliki prijatelj i čovjek koji je nadasve cijenio život i slobodu – sve to bio je Krunoslav Heidler, dobri duh hrvatske kinematografije koji nas je danas napustio u 88. godini života, piše Hrvatski filmski savez.
Premda se Heidlerovo ime danas ponajviše povezuje s Filmskim autorskim studijem, prvom nezavisnom producentskom kućom iz socijalističkih vremena, koja je u razdoblju između 1967. do 1973. okupljala buduće klasike hrvatske i jugoslavenske autorske i alternativne kinematografije i omogućila im da snime svoje prve ili rane profesionalne filmske projekte, Heidler je filmu posvetio većinu svojih dugih desetljeća odigravši mnoge druge jednako važne uloge u filmskom životu zemlje.
Rođen je 1932. godine u Vitezu, u Bosni i Hercegovini. Godine 1990. otišao je u mirovinu, a godinu prije iz Zagreba preselio u Đurđevac, gdje se posvetio fotografiji u Foto kino klubu Drava, koji je osnovao i entuzijastično vodio, pokrećući i druge kulturne aktivnosti u gradu.
Heidler je autor više neprofesijskih filmova, uglavnom dokumentaraca, te preko 40.000 dokumentarnih fotografija, dobitnik niza nagrada i priznanja. Hrvatska kinematografija od njega kao producenta baštini četrdesetak kratkometražnih i pet cjelovečernjih igranih filma, među njima i više naslova antologijske vrijednosti, realiziranih u njegovom Filmskom autorskom studiju, koji je kasnih 1960-ih širom otvorio vrata tada mladim i još neafirmiranim autorima koji su film vidjeli drukčije od „službene“ kinematografije. Među ostalima, u FAS-ovoj produkciji redateljski su se iskušali mladi Petar Krelja, Ivan Martinac, Vladimir Petek, Ante Peterlić, Tomislav Radić, Zlatko Sudović, Zoran Tadić, Lordan Zafranović, Karpo Godina, potvrdili Fadil Hadžić, Mate Relja, Zlatko Sudović i drugi, a inovatorski i hrabri filmovi poput Žive istine T. Radića, Slučajnog života A. Peterlića ili Lova na jelene F. Hadžića ušli su u domaću filmsku povijest.
Krunoslav Heidler dobitnik je niza značajnih nagrada i priznanja među kojima su Povelja Kino-kluba Slavica, Pitomača (1988), Povelja Grada Đurđevca (1999), Nagrada za životno djelo Hrvatskog filmskog saveza (2002) i Godišnja nagrada „Tošo Dabac“ (2010).
