Hrvatska je u ovom trenutku i dalje u “stand by” modu kada je ekonomija u pitanju, a prednost se daje zdravstvu, odnosno poboljšanju zdravstvene slike države.
Nakon što popusti epidemija koronavirusa, restorani i kafići trebali bi raditi u potpuno drugačijim uvjetima nego prije. Ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak već je dao neke upute o tome. Tako je spomenuo kafiće za koje je rekao da ljudi neće moći sjediti jedan do drugoga.
– Ljudi neće moći sjediti jedan do drugoga. Primjerice, ako je dosad bio stol za četiri osobe, za njim će sad moći sjediti jedna do dvije osobe. Morat će se dezinficirati sve nakon odlaska gosta – rekao je Capak.
Marin Medak, predsjednik Udruge ugostitelja, rekao je da ako se pod hitno ne krene raditi, u brzom roku doći će 1. lipnja i država će reći da više nema subvencija. Tada će propasti 80 posto ugostiteljskih objekata, a to je lančana reakcija jer će propasti i dobavljači, rekao je nakon sastanka s ministrom turizma Garijem Cappellijem i glavnim državnim inspektorom Andrijom Mikulićem.
Zrinski: Kako stalnom gostu reći da ne može u restoran jer je kvota popunjena?
Koprivnički dugogodišnji ugostitelj, Dejan Zrinski, vlasnik restorana i hotela Zrinski te pizzerije Grof, smatra kako su ugostitelji trenutno u situaciji kada ih se održava na životu, uz pomoć aparata, figurativno rečeno.
– Trenutno smo u situaciji u kojoj Vlada svojim mjerama ugostiteljstvo i turizam drže na životu, točnije na aparatima. Pitanje je hoćemo li uspjeti preživjeti kada se mjere ukinu ili ćemo morati zatvoriti svoja poduzeća – rekao je Dejan Zrinski.
S obzirom na udarne termine ugostiteljstva kroz dan, bitno je znati, napominje Zrinski, da su “špica” ugostiteljstva, odnosno restorana, gablec, ručak i večera.
– Nama u to vrijeme dolazi jako puno mušterija. S jedne strane, moja prednost je što mogu svadbenu salu prenamijeniti i složiti za prostor u kojem bi se također posluživali gableci. Ali, ljudi koji su vezani za nekih 50-ak sjedećih mjesta, nakon što restorani otvore svoja vrata, imat će mjesta za maksimalno deset mušterija – smatra Dejan Zrinski. Samim time, neće imati niti mogućnosti zadržati svoju radnu snagu. S druge strane Dejan se pita kako će uopće zabraniti svojoj stalnoj mušteriji ulazak u restoran zato što je u tom trenutku ispunjena kvota gostiju. Boji se da mu se taj isti, stalni gost, neće ponovno vratiti.
– U ovom poslu sam jako dugo i po prvi put ne znam kako se postaviti, što napraviti da moji zaposlenici ne izgube posao, da mogu biti na pozitivnoj nuli. U ovom trenutku razmišljam kako da ne odem u gubitak, a prioritet mi nije kako da ostvarim dobit, već kako da ostanem na nuli i u ovih godinu dana kako da sačuvam radna mjesta i solventnost firme – rekao je Dejan Zrinski.
Vlasnik restorana Zrinski te hotela i pizzerije smatra da bi puno efikasnije bilo da se na otvaranje restorana u punom smislu te riječi pričeka još mjesec dana. Iako su svi nestrpljivi, za njega je to najbolje rješenje.
– Ako čovjek dođe na ručak ili večeru, onda se on želi osjećati ugodno. Pleksiglas oko stolova bi bio jako loš izbor. Ako ne možemo na neki bolji način ovo riješiti, onda bolje da još mjesec dana sve bude zatvoreno i da svi skupa podnesemo taj teret i nakon toga normalno krenemo, sezonu smo na kontinentu ovako i onako već izgubili – objašnjava Dejan te naglašava kako sezona na kontinentu počinje nakon Uskrsa kada kreće veći broj svadbi, slavlja Prve pričesti i krizme, a ta sezona raznih ceremonija u najvećem je jeku do kraja lipnja.
Što se tiče kafića, Dejan smatra da će se oni lakše prilagoditi ovakvom načinu rada.
– Kafići manje-više imaju terase, a lijepi dani dolaze, bit će im lakše posložiti stolove – govori Zrinski te naglašava da je zdravlje na prvom mjestu.
– Ipak, zdravlje je na prvom mjestu i u ovom trenutku bez obzira na ekonomiju, prije svega sad moramo slušati Krizni stožer. Jer ako to ne riješimo, ako se zdravstveno ne zaštitimo, uzalud nam sve ostalo – zaključio je Dejan Zrinski.
“Stavljanje pleksiglasa na šank je glupo”
Što se tiče kafića, kao što smo već na početku spomenuli, jednom kada se popuste mjere i oni se otvore, neće biti moguće da imaju isti režim rada kao i dosad. Pitali smo koprivničke ugostitelje, odnosno vlasnike kafića što oni misle o svim, zasad, prijedlozima.
Vlasnik jednog kvartovskog kafića, poznatog po okupljanju većih društava i po tome što se tamo ljudi osjećaju kao doma, želio je ostati anoniman, no svoje viđenje je podijelio s nama. Smiješna mu je Capakova izjava o broju ljudi koji će smjeti sjediti za jednim stolom.
– Dolazi nam puno gostiju u grupama, od četiri ili više, i kak da ja sad njima velim tko smije unutra, a tko ne. Koja je razlika između krcatih trgovina i našeg kafića, jedna Bipa dozvoljava 40 ljudi unutra istovremeno, a nama je recimo to pun kafić – govori koprivnički ugostitelj, koji želi ostati anoniman. Dodaje kako su i inače uvijek dezinficirali stolove kao i ruke i suđe, nakon svakog gosta.
– Smatram da imamo dovoljno velik razmak među stolovima, tak da tu nemamo kaj puno komentirati, jer se svejedno sve opet svodi na broj ljudi unutar kafića. Realno, mislim da kafići ne mogu tako raditi, jer jednostavno nema smisla. Stavljanje pleksiglasa na šank, odbijanje stalnih gostiju jer je već određeni broj ljudi unutra… To je glupo. Ili neka dozvole sve kako treba ili neka ne otvaraju uopće – zaključuje vlasnik jednog kvartovskog kafića.
“Što kada dođu tri ili više osoba, da ih razdvajamo?”
Porazgovarali smo i s Ines Benčik i Ivanom Pišpekom, vlasnicom i voditeljem KKC Pixel, koji smatraju da je cijela priča oko mjera i odluka vezanih uz koronavirus od samog početka dosta labava, a kako kažu ne donose se konkretne i ispravne mjere. Barem ne odmah.
– Isto tako je sad s ovim principom rada kafića jer nema smisla da za stolom sjedi jedna do dvije osobe. Pogotovo sad na početku kada su ljudi bili izolirani i željet će se družiti čak i u većem broju nego do sad – govore te se pitaju kako će se točno taj dio uopće kontrolirati.
– Ako ih dođe tri ili više, što onda? Ne poslužujemo ih, razdvajamo na različite stolove? Ili? Nema smisla – pojašnjavaju nam svoje viđenje s upitnicima nad glavom. Što se tiče higijene, smatraju da svi ugostitelji dobro odrađuju svoj posao.
– Shvaćamo da će se morati dodatno dezinficirati ako će takva odluka biti donesena, ali isto tako mislimo da je to nešto što se trebalo raditi i prije ove pandemije – govore Ines i Ivan. Priznali su nam da nisu previše shvatili priču s razmakom između stolova u kafićima niti koliko bi taj razmak trebao iznositi, no smatraju da sve to zapravo nema smisla.
– Mislimo da sve to ipak nema smisla jer ako se već malo po malo puštaju kafići u rad i socijalni kontakt će se povećati, ne vidimo da će pleksiglas ili neki veći razmak od stolova spriječiti ili smanjit širenje virusa – kažu oni.
Na kraju krajeva, kad se sve zbroji, Ines i Ivan nisu sigurni isplati li se raditi na takav način.
– Trenutno nam sve ovo djeluje kao skok u prazno. Strah i panika su još na veliko među ljudima i kad bi i počeli izlaziti u kafiće gdje bi se istovremeno osjećali kao da su u nekoj izolaciji ili na promatranju, i nije najbolje rješenje. Ne vjerujem da bi dolazili u istim mjerama kao prije. Pravo pitanje je da li je bolje prihvatiti išta ili ništa – zaključili su Ines Benčik i Ivan Pišpek.
“Bolje da smo zatvoreni”
Sličnog mišljenja je i Stanko Krajnik, vlasnik križevačkog restorana i kafića Calypso, kao i koprivničkog Calypsa u centru grada.
– U globalu je moje mišljenje da nas bolje ostave zatvorene sve dok ne smisle kako to sve svesti u neku normalu. Manju objekti s manjim priljevom novca možda i mogu funkcionirati, no mi imamo 20 zaposlenih. Ne znam kako su mislili da ćemo funkcionirati. Da mjere stavimo u praksu, kapaciteti nam padaju na 20, 30 posto, kao i prihodi, dok nam režije idu maksimalno – govori Krajnik.
Križevački ugostitelj govori kako su iskoristili pomoć države, nikome nisu davali otkaz, a bili su spremni to i sami financirati. Trenutno su zatvoreni, ne rade ni dostave.
– Preveliki smo i prezahtjevni, sva tri objekta su nam velike kvadrature, to su preveliki pogoni da bi se držali za samo neka jela, za dnevnu ponudu. Mjere poput jedne do dvije osobe za stolom, veliki razmaci između stolova, odmah 50 posto stolova mora van objekta. Ista osoba ne može naplatiti i poslužiti, sve se mora dezinficirati, jednokratni jelovnici, jednokratni cjenovnici, spominjanje pleksiglasa, zabranjeno usluživanje gostiju za šankom, to su sve mjere koje nisu produktivne. A sve te mjere zahtijevaju i velika financijska ulaganja.
Još jednom je ponovio, s obzirom da je zdravlje na prvom mjestu, bolje da ih zatvore.
– Ljudi, kad idu u ugostiteljske objekte, idu da bi se podružili s nekim, popili kavu, piće. Volio bih da mi kažu kako će te mjere izgledati u praksi. Ako nećemo poštovati mjere opet će nas kažnjavati, nikako neće biti dobro za nas – rekao je Stanko Krajnik za ePodravinu.
“To bi bila katastrofa”
Drugačije nije ni u Đurđevcu. U centru grada nalazi se kafić Kaktus kojeg svi dobro znaju. Vlasnica Patricija Čekada dijeli isto mišljenje kao i većina naših sugovornika.
– Iskreno, mislim da je to katastrofa. Općenito je katastrofa, dok smanjimo broj stolova, čemu onda raditi? Niti se budemo pokrili, niti ništa. Treba platiti najam, treba isplatiti plaće, platiti najam terase Gradu. Ne znam hoćemo li se pokriti, moramo pričekati i vidjeti što će biti od svega – rekla je Čekada.
Jako žali zbog ove situacije jer kafić je uskoro trebao proslaviti 15. rođendan. Svjesna je koliko prometa moraju imati dnevno da bi se pokrili, a to će se teško ispuniti, pod najavljenim mjerama.
– Bolje ne raditi nego stvarati si gubitke – jasno zaključuje vlasnica đurđevačkog Kaktusa.
Pišu: Dragana Pandža, Jurica Karan
