Često pri čitanju specifikacija fotoaparata ili mobilnih telefona s ugrađenim fotoaparatom nailazimo na informacije o megapikselima. No, koliko su zaista megapikseli bitni pri odabiru željenog uređaja?
U svakom testu fotoaparata ponavljamo da količina megapiksela (za prosječnog korisnika) nije bitna. Više od 8 ili 10 megapiksela je do sada uvijek značilo negativne popratne efekte.
Pregledavanje na monitoru
U početku digitalne ere fotoaparata broj megapiksela stvarno je bio najbitnija karakteristika svakog novog modela. Danas smo s druge strane došli do toga da je kod skoro svakog novog modela veći broj megapiksela negativna karakteristika. Gdje je granica?
Pogledajte prije svega zašto vam trebaju megapikseli. Prosječan korisnik će fotografije pregledavati na monitoru svog kućnog računala u eventualno Full HD rezoluciji (1920×1080 piksela). To su u praksi 2 megapiksela, što znači da sve fotografije veće rezolucije od te ne možete prikazati na monitoru “piksel za piksel”. Rezolucija jednog 27″ ili 30″ monitora iznosi u pravilu 2560×1600 piksela, što su 4 megapiksela. Uzmimo u obzir da ćete vaše fotografije rezati, pa tako ispada da je 10 megapiksela (3648×2736 piksela) i više nego dovoljno, kada fotografiju izrežete i smanjite na prihvatljivih 1000×750 piksela.
Želite razviti fotografiju?
Nakon što su računala barem za širi krug korisnika gotovo ubila industriju razvijanja fotografija, drago nam je vidjeti da se preko nekih novih metoda (masovno jeftino printanje u shopping centrima) razvijanje fotografija polako vraća u modu. Gledanje fotografije na papiru umjesto na monitoru je ipak sasvim drugačije iskustvo.
Zlatni standard kod ispisa je magična brojka od 300dpi, ili 300 točaka po inču. Više od toga ljudsko oko nije sposobno razabrati i zato je Apple ekran na iPhoneu 4 nazvao retina (“mrežnica”) zaslon, baš kad je količina piksela na njemu prešla tu brojku. Ako se želite držati zlatnog standarda od 300dpi, a ispisujete male fotografije kakve su najjeftinije za razvijanje, jedna tipična dimenzija bi recimo mogla biti 10×15 cm. Dakle, za 300dpi kvalitetu ispisa:
4″ (10 cm) dijagonale x 300 dpi = 1200 piksela
6″ (15 cm) dijagonale x 300 dpi = 1800 piksela
1200 x 1800 = 2.160.000 piksela, ili 2 megapiksela
Daljnjom računicom možete vidjeti koliko megapiksela vam je potrebno za koliki ispis, ali da vam skratimo vrijeme reći ćemo vam da s 12 megapiksela koje danas imaju čak i neki mobiteli možete raditi ispis 300 dpi rezolucije veličine A4 formata. Silom prilika jednom smo morali razvijati fotografije smanjene na mizernu rezoluciju od 800×600 piksela u relativno veliki format od 20*30 centimetara.
Kada su stoga megapikseli zaista bitni?
Fotografi koji rade velike ispise pejsaža znaju cijeniti puno megapiksela, kao i fotografi koji snimaju proizvode za velike plakate jer cijena onog što prodaju direktno ovisi o broju megapiksela. Međutim, stavljanje više megapiksela na isti senzor za sobom povlači i mane. Svaki piksel je manji što znači da je svjetlosti “teže” pogoditi ga. To ujedno znači i više šuma na većim osjetljivostima, a budući da u piksel upada manje svjetla to znači i manji dinamički raspon (koji je glavna mana digitalnih fotoaparata u odnosu na analogne), kao i manju dubinu boja te potrebu za boljim objektivima. Da ne zaboravimo, i datoteke su veće što znači da ćete trebati i veće čvrste diskove kao i brža računala.
Čemu onda svi ti megapikseli?
Za većinu korisnika odgovor na pitanje iz naslova je jednostavan. Radi se o marketinškom triku. Fotoaparati su relativno komplicirani uređaji i nije ih lako prodati ako kupcu morate objašnjavati što znači koja tehnološka specifikacija, a kupac ne zna primjerice “treba li uz Full HD televizor kupiti i Full HD stalak”. Zato je lakše naći brojku koja lijepo zvuči, a budući da su u početcima digitalne fotografije megapikseli stvarno bili bitni, kada su prestali biti važni proizvođači su odlučili to jednostavno prešutjeti krajnjim kupcima.
Kada se dio kupaca obrazovao barem toliko da shvate da megapikseli više nisu toliko bitni, proizvođači i prodavači su našli idući lijepi termin i broj: optički zum. Naravno da je i on vrlo brzo postao potpuno pretjeran i nebitan, ali ultrazum fotoaparati se i danas prodaju.
Što nas očekuje?
Kada su se fotoaparati počeli približavati brojci od 10 megapiksela, mnogi su komentirali koliko je to bespotrebno i predviđali su kraj megapikselne utrke. Nažalost, bili su potpuno u krivu, i slično predviđanje se mi danas ni blizu ne usudimo iznijeti. Neki proizvođači već prikazuju prototipe senzora od 100 megapiksela, i kako stvari stoje utrka u megapikselima još nije ni blizu svog kraja. Za neke korisnike to je dobro, za proizvođače je dobro jer će imati što prodavati, ali što je s većinom korisnika?
Većini više megapiksela toliko ne treba, ali ono što treba su bolje performanse pri višim ISO osjetljivostima, a da ne govorimo o većem dinamičkom rasponu. U trenutku u kojem digitalni fotoaparati po dinamičkom rasponu ne da se nisu približili ljudskom oku nego još nisu ni na razini dobrih analognih fotoaparata, pomalo je smiješno što se guraju sve manji pikseli koji znače i manji dinamički raspon. Daljnje povećanje broja megapiksela je očito neizbježno željeli mi to ili ne, sve što možemo je nadati se da će se proizvođači usput sjetiti da treba paziti i na neke druge, u ovom trenutku ipak bitnije stvari.