Čedi iz Srdinca u veljači 1954. godine potvrđena je presuda smrtne kazne jer je dvije godine ranije ubio Stevu, s čijom je suprugom održavao ljubavne odnose.
Kako je pisao Glas Podravine, ubojstvo je bilo okrutno i svirepo, neuobičajeno u ovim krajevima. Ne bi ga se postidjeli ni okrutni američki ubojice ili mafijaši.
Doznao je Čedo da je Stevo otišao u posjet svojoj majci u Javorovac pa ga je pričekao u šumi u zasjedi s namjerom da ga ubije. Kad mu se Stevo približio, Čedo ga je triput udario kolcem, a kad je pao, pitao ga je je li mu dosta. Potom mu je zadao 23 uboda nožem po glavi i tijelu i sakrio njegovo mrtvo tijelo u grmlje.
Kao da sve to nije bilo dovoljno strašno, otišao je kući po sjekiru i lopatu, tijelo raskomadao u četiri dijela te ga tako pokopao u šumi, pisali su kolege. Sve da može i dalje ljubovati s njegovom suprugom.
Smrtna kazna – obavljena za dvije godine
Okružni sud u Varaždinu osudio ga je na smrt, ali se Čedo žalio Vrhovnom sudu, koji je odbio njegovu molbu za pomilovanjem i potvrdio smrtnu kaznu. Iako je prvotno bio osuđen na smrt vješanjem, smrtna kazna izvršena je strijeljanjem 6. veljače 1954. godine.
Ni njegova ljubavnica, supruga nesretnog Steve, nije prošla nekažnjeno. Osuđena je na pet godina strogog zatvora zbog suučešništva u ubojstvu, odnosno zato što je znala za cijeli slučaj, ali ga nije prijavila.
Inače, u Hrvatskoj je smrtna kazna ukinuta 1990.godine, a zadnja je zabilježena 1987. godine. Bila je to posljednja smrtna kazna izvršena u Hrvatskoj i u bivšoj Jugoslaviji, a najčešće se izricala za teška i okrutna ubojstva.
Vješanje u Jugoslaviji ukinuto je 1959. godine, pa je jedini zakonski način pogubljenja ostalo strijeljanje, i to bez prisustva javnosti.