Kapela Sv. Emerika pod Starim Gradom se spominje 1634. godine. Tada se na zasjedanju hrvatskog sabora spominje da joj je za uzdržavanje pripadao neki posjed što ga je još 1406. godine darovao kralj Žigmund, no koprivnički kapetan Menspergh ga je prisvojio sebi. Ista kapela se kao “Capella Sancti Emerici ducis sub Ztari grad” spominje 1650. godine. Oko kapele se 1634. nisu vršili ukopi, ali su arheološka istraživanja utvrdila da je tamo bilo groblje iz srednjega vijeka. Kada je kanonik Andrija Vinković 11. ožujka 1659. godine pohodio ovu kapelu zapisao je da ima tri zidana oltara koji su bili prazni, a morali su je uzdržavati stanovnici Bregi, Jagnjedovca i Herešina.
Godine 1700. ova je kapela imala hrastove temelje i stupove, a stijene su bile građene od pletera. Kapela je bila svijetla (imala je tri prozora), vrata su se dala dobro zatvoriti, a nalazila su se na zapadnoj strani. Iznad vratiju je bio drveni tornjić, a u njemu se nalazilo blagoslovljeno zvono srednje veličine. Pred vratima je bilo predvorje koje je imalo dobar krov. Stolar je izradio (novi) oltar Sv. Emerika. Kapela je bila blagoslovljena, a Sv. Mise su se služile na dane Sv. Emerika i Sv. Ladislava. Oko nje je u 18. stoljeću bilo manje groblje na kojem su se pokapali stanovnici Starigrada, najsiromašniji i oni stanovnici koji su živjeli u okolnim vinogradima.
Ova kapela je 1778. godine bila tri četvrt sata udaljena od župne crkve u Koprivnici, a nalazila se u dolini između vinograda. Bila je drvena, a imala je tornjić i zvonce. Brigu oko nje je vodio pustinjak Antun Zerhaver. Njegovom smrću je kapela Sv. Emerika počela propadati, a 1787. godine je opisana kao ruševna. Kanonska vizitacija iz 1810. godine opisuje da se kapela Sv. Emerika ili Sv. Mirka nalazi u Starigradu u šumi između vinograda tik malog potoka Jagnjedovca i to na području Vojne krajine.
Kapela je bila drvena i četverokutna, pred vratima je na zapadnoj strani imala predvorja, a sakristija je bila na sjevernoj strani. Na Spasovo je iz Koprivnice dolazila velika procesija. Kako je kapela sve više propadala, predložio je 1823. godine koprivnički župnik Josip Kovačević da se ta kapela poruši. Iste je godine porušena, a imovina kapele je podijeljena između kapele Sv. Trojstva u Reci (i oltar Sv. Emerika), kapele Sv. Andrije u Jagnjedovcu i kapele Sv. Vida (oltar Uzašašća Gospodina).
U Jagnjedovcu je prije 1671. godine bila podignuta kapela Sv. Andrije, a bila je smještena na brežuljcima. Ista se kapela spominje 1680. godine. Godine 1700. za ovu kapelu piše da je bila napravljena od pletera na drvenim temeljima. Oko nje se nalazilo groblje.